Sretan Božić svima!

Sretan Božić svima! Ove godine Božić je na svima omraženi, a meni već duže vremena obožavani ponedjeljak. A vi mrzitelji ponedjeljka, gdje ste sad, a? Vama posebno sretan Božić želim! Nadam se da ste i sutra slobodni i da ste to cijenili, jeste čuli? Nema u srijedu kukanja, joj, srijeda je. 😉

Kao i svi vi, zanesena sam, da ne kažem ponesena cijelom blagdanskom atmosferom i kad se osjećam ovako kao danas imam osjećaj da je svima tako. Kad pogledam kroz prozor i zamišljeno pogledam prema moru, a u pozadini me ometa cika djece i zveckanje tanjura, teško mi je pomisliti da nije svima tako. Nije u purici niti u ručku stvar… I možda nije dan da o tome pišem, ali baš zato hoću. Nije svima Božić dan kad s obitelji sjednu i dijele puricu. Znate kome nije? Nije onome tko nema s kim sjesti.

Moja teta u Gunji živi sama. I danas, na Božić je sama. Mojoj prijateljici, mami iz škole je nedavno umrla mama i iako je ona sama zabavljena s dva živa dječaka koji traže svoj Božić, njoj samoj su ovi blagdani teški, a njenom tati, kojemu je ovo prvi Božić kojeg dočekuje sam,  ovo doba je još teže, po njenim riječima, gotovo neizdrživo. Dočekati prvi Božić bez osobe s kojom smo ga oduvijek dijelili teško je. Nezamislivo je sjesti za stol, a da ta osoba nije pored nas. Zanimljivo je to da, kad nam umre netko koga jako volimo, čak i kad tuga prođe i mi prihvatimo da te osobe više nema, u najsretnijim i najblistavijim trenucima mi je se opet sjetimo i osjetimo ubod tuge i nostalgije. Ljubav ne poznaje granice ovoga ili onoga svijeta. Kako prestati voljeti ili misliti samo zato jer nas dijele svjetovi?

I ni ja ni vi danas ne želimo razmišljati o tome. Što bismo si kvarili ovaj savršeni dan s mislima o tamo nekome tko je sam? I mi ćemo jednom biti sami ili na Božić nesretni pa ćemo onda razmišljati o tome, a ne danas sigurno. E pa ne može. Baš danas ću ustati od stola i dok zajedno s mamom perem suđe nakon ručka, nazvat ću tetu u Gunji i djeca i ja ćemo joj zajedno pjevati na slušalicu da joj makar na pola sata uljepšamo blagdan. Poslat ću poruku svakome koga se mogu sjetiti da mi je drag, bez razmišljanja o tome što ću napisati, koliko će to slobodno biti i jesam li ja ta koja uvijek prva čestita. Ako je od srca, tipkam, zovem i briga me za ostalo. Na kraju krajeva i ručak koji spremam za toliki broj ljudi da ispunimo cijeli dnevni boravak od početka do kraja, počeo je kao moj eksperiment da smo svi zajedno, na okupu i da samo uživamo, bez pritiska da moramo jedni kod drugih ići, posjećivati se, kuhati, sve stići u jednom danu… Kad se iz jednadžbe makne „mora se“, odjednom se sve može.

Može se smijati cijeli dan. Divno! Smijte se. Ali sigurno imate tu jednu osobu za koju znate da joj je danas teško. Odvojite vrijeme za nju i podsjetite je da i u najvećoj tuzi ima prostora za osmijeh. Ne dajte da vas blještavilo i ljepota vlastitog Božića dovede do toga da si taj ugođaj ne želite kvariti mislima na one za koje znate da nije tako.

Znate zašto? Jer ne samo da si nećete pokvariti, nego s time što njima uljepšate dan i vi ćete se još bolje osjećati. Neki kažu da je to sebično. Ja mislim da nije. Imati namjeru podići nekome raspoloženje, a ako znamo da to nije moguće, makar mu jasno pokazati našu ljubav i naklonost je sve, samo ne sebično.

 

Ako danas izlazite iz kuće, sve one koje rade na Božić ljubazno pozdravite i čestitajte im. Jedne godine, na putu prema rodbini, stala sam natočiti gorivo na benzinsku postaju. I dok sam plaćala, čestitala sam blagajnici Božić i zaželjela joj da joj brzo prođe vrijeme do povratka kući. Na to mi se ona tako toplo nasmijala i rekla mi: „I vama sretan Božić! Da, iako radimo i nama je Božić, a ljudi koji dolaze ne sjete se toga, vi ste jedna od rijetkih koja je čestitala. Ne smeta mi što radim, znate, ali i meni je Božić, treba se to čestitati, znate.“ „Naravno“, uzvratila sam, na odlasku joj još jednom zaželjela sve najbolje i upisala mentalnu bilješku: Božić je svima. Onima koji su sami i ne žele ga slaviti, onima koji rade i nisu sa svojim najmilijima, onima koji ga ne slave a okruženi su svima koji slave, onima koji su usamljeni i čije se želje nisu ostvarile, onima koji su gladni ili im je hladno, onima koji će Božić prespavati, svima njima jednako kao i onima koji su u ukrašenoj kući uz svakoliko obilje proveli dan uz najmilije, je Božić.

Da, svatko sam sebi kreira život, istina. Ali pomozimo si još malo, ako možemo. Neće vam nedostajati kolača ako dva odnesete susjedi koja živi sama. I, ne, nije licemjerno to napraviti samo zato što je Božić. Nego baš zato! Jer to je dan s visokim očekivanjima i na svaki drugi dan ta susjeda neće ni primijetiti da nema s kim podijeliti kolač, a na Božić hoće! Kao što niti blagajnici na benzinskoj ja ne značim ništa pa ju je razveselilo malo ljudskosti i jedna usputna čestitka.

Sretan Božić svima. Još nije kasno. Idite, širite radost. Čak i ako već jeste! Još malo. Ovom svijetu to treba.

Sve vas ljubi i blagoslivlja Anita.

Anita Ratkić Šošić 

Komentari

Anita Ratkić Šošić

Anita Ratkić Šošić za Amazonke piše kolumnu Dašak pozitive namijenjenu svim ženama koje žive, misle i rade u petoj brzini, ali naravno i muškarcima koji se ih se ne boje. Osnivačica book cluba i projekta „Dašak pozitive“, velika pobornica zdravog pozitivnog razmišljanja i djelovanja, Anitin cilj je uspjeti biti svojom u svakodnevnici ispunjenoj brojnim obavezama. Otuda i naziv - Dašak pozitive, jer uvijek se može naći nešto lijepo na što se možemo osloniti, skupiti snagu i ići dalje. Dokle? Dokle si dozvolimo. A Aniti kažu da si često dozvoljava previše, na što ona odgovara da je tek počela.

You May Also Like

Bol, Lisa Gardner,bibliomanija, Ana Čaić Blažević, APortal,majka, dijete