Sretan Božić! Svima, vjerovali ili ne vjerovali u malog Isusa u jaslicama… želim Vam mir, ljubav, obilje i sreću. Iskreno i od srca.

No moram pisati o nečemu što me natjeralo da prekinem uživanje s obitelji i napišem tekst kao svoje osobno zgražanje, a to je osvrt na članak koji sam malo prije otvorila na jednom vrlo popularnom portalu.

Članak, gdje jedan vrlo školovani doktor teoloških nauka priča o Crkvenim izmišljotinama i navodnoj neistinitosti priča o Isusu i njegovu rođenju, o tome kako Marija nije bila djevica i svemu što već ide s tim u paketu.

Iskrena da budem, znam da je mnogo toga preuzeto od pagana, (ne pogana kako većina krivo govori) ali isto tako znam da je Božić simbol mira i ljubavi za cijeli svijet i da je neumjesno o njemu pisati na način na koji to pojedini portali rade, samo radi klikova. I to na Božić! Neumjesno je i vrijeđa stotine milijuna kršćana diljem svijeta!

Je li važno da li se Isus rodio 25 prosinca ili 15 ožujka? Meni osobno nije, a mislim da nije ni većini normalnih ljudi u svijetu, ne samo kršćana. Isusovo rođenje simbol je nade, ljubavi i vjere da u nama ljudima ima još dobrote i da možemo graditi bolji svijet.

Silno smo umorni od svakodnevne borbe, računa, života koji je sam po sebi izazovan i težak. Umorni smo od političara, od njihove propagande, od poreza, lošeg školstva, zdravstva i praznih novčanika, umorni smo od onog ludog Korejca koji cijelom svijetu prijeti nuklearnim oružjem i svih ostalih velikih i malih sila koje ratuju, truju nas što GMO hranom što svojim otrovom i zbog toga nam treba Božić.

Treba nam, jeste li čuli?

Treba nam nešto u što ćemo vjerovati, nešto čemu ćemo se nadati, nešto će nas veseliti i nešto što će nas gurati.

Prestanite nam ubijati ideju Božića i ono što on predstavlja i okanite se više polemiziranja što je bilo i da li je bilo prije više od 2000 godina. Mi smo odabrali vjerovati u Isusa Krista, Božjeg Sina.

Nitko me ne tjera da u Njega vjerujem. To je moj odabir. Čitala sam sve o čemu trkeljate u svojim hejterskim člancima. Znam razliku između bajke i povijesnih činjenica, ali ja vjerujem u nešto veće od toga. Vjerujem u ideju dobra i tko ste vi da mi to uzimate? Pogotovo na Božić?

I onda se pozivate na nekakvu obavezu „širenja istine“ među ljudima. A gdje je ta istina ostalih 364 dana? Nema je, jer vam sve ostalo vrijeme u godini ne bi donijela toliku navalu klikova, bijesnih kršćana koje ste uvrijedili.

Uvijek je najbolje (čitaj najunosnije) pisati o neutemeljenosti Božića na Božić, taman da lova od klikova sjeda dok u usta trpate pečenog odojka i francusku, dok slavite Božić u koji ne vjerujete jer eto svi ga slave.

Koja dvoličnost. Koji cinizam. Koji jad.

Okanite se Božića. Okanite se ljudi i njihove nade. Pišite o svemu osim o jedinome što nas drži. Pa makar stotine tisuća znanstvenika imalo milijardu dokaza da je sve velika laž. Nije važno. Pišite o Crkvi kao instituciji koja je, priznajem u mnogim stvarima zakazala. Nitko vam neće prigovarati. Ali nadu i ovo malo čarolije što ju imamo za Božić, to ostavite na miru.

Vjera je ionako nešto što se pojedincima ne može objasniti.

M. Klasiček

Prije je ovdje pisalo što sve radim, gdje sam sve uspješna, ali uspjeh je relativan pojam zar ne?

Pišem jer volim pisati, jer je to svijet u kojem sama krojim pravila, jer mi je to ponekad bijeg a ponekad odušak. Moja terapija.

Ako ti se sviđa, drago mi je. Ako ne i to je okej. Nismo svi za iste stvari 🙂

Komentari