Dvostruki standardi naši svagdašnji

„Ja pričam sa svim ljudima na isti način, bili oni smetlari ili predsjednici sveučilišta.“, kaže jedan od najvećih umova svih vremena, Albert Einstein.

Da, nažalost, ne živimo svi na taj način, uvjerila sam se prije nekoliko dana, kada se moj vlastiti brat, na moje oči, susreo s pojavom omraženom među poštenim svijetom – dvostrukim standardima. Naime, to je malo plavooko čudovište u fazi života kada je odabrao s osmijehom služiti drugima (čitaj: raditi u ugostiteljstvu). On je moj mali dragulj i moju će podršku imati što god u životu odlučio raditi, a podršku uvećanu za minimalno dvije tone Iskrenosti koja ledi poglede oko sebe i krv u žilama, dobit će svaki put kada uvidim nepotrebnu grešku u kretanju Svemira, koja smeta poput one nevidljive mucice u suznom oku. A usto i nevjerojatno nervira.

Sjedili smo u kafiću i ispijali svatko po drugu šalicu Napitka Koji Rješava Sve, kada je u prostoriju ušao čovjek kojeg mali opisuje kao maglovit, smogom ljudske gluposti ispunjen dan u kojem vas, u isto vrijeme, zadesi proljev, povišena teperatura i zelene gljivice nepoznatog porijekla. Kaže mi kako ovo biće namjerno ulazi u kafić svaki dan upravo nakon završetka radnog vremena te kako njega i kolege neprestano vrijeđa, gnjavi, provocira i prijeti kako će ih progutati crni mrak ne natoče li mu piće. Ovo je biće, naravno, nekakav Dr. Sc. Razveselili su me ovdje Bunt, Ponos i Hrabrost mladosti, kada mi je rekao da ga svi redom odbiju, ne vjerujući u isprazne prijetnje nekog kome je čaša previše okosnica života.

Gospodin Proljev je, nedugo nakon ulaska, pozvao vlasnika kafića. El Jefe (Šef) ubrzo, ponosno, namrgođeno i s lažnim autoritetom u kojeg ni sam ne vjeruje, poziva mog brata i kolegicu mu te im, nepotrebno glasno i nepotrebno pred hrpom ljudi koje to uopće ne mora interesirati, autoritativno govori kako su, samo ovom gostu, dužni točiti pića nakon radnog vremena te ostajati zbog njega raditi neplaćene sate, svaki dan, kasno navečer. Ostale, naravno, dužni su odbiti jer radno vrijeme odavno je završilo, no gospodin od metar i dvadeset, iz čijih smrdljiih usta svakodnevno primaju kletve i nedostojna vrijeđanja, ipak je Dr. Sc.

Sekundu nakon toga, povlači mog brata i kolegicu mu na stranu te ih, tihim glasom prepunim Kukavičluka, moli da se ne ljute te se opravdava da je sve samo iscenirao i da ne misli doista da spomenuti Gospodin mora biti povlašten.

I dok se Gospodin Proljev podmuklo veselio nadripobjedi, bratova kolegica vikala iz sveg glasa, El Jefe umišljao da je Sulejman Veličanstveni, a ja čekala svoju priliku da skočim i sve ih posložim, moj je Ponos pokazao da je s odličnim uspjehom završio sestrine škole: „Slušajte me jedan i drugi“, započeo je, obraćajući se El Jefeu i Gospodinu Proljevu, „ja nikome ne točim pića nakon završetka radnog vremena. Meni su svi gosti isti i živim samo po jednom standardu – Standardu Poštenja.“ Nonšalantno se vratio za naš stol i nazdravio im šalicom Napitka Koji Rješava Sve. Mogla bih se zakleti da mi je iz kovrča izletjelo nekoliko sretnih pupoljaka Ponosa!

Uostalom, s obzirom na obrazac ponašanja dotičnog Gospodina Proljeva, počinjem se pitati je li potrebno u obrazovni sustav uvesti predmete imena Bonton, Moral, Asertivno Ponašanje i sl.?! A možda se, ukoliko ti netko na papiru potvrdi laskavu titulu Dr. Sc., sva moralna pravila za tebe brišu?! Ne pričamo o iznimkama, no smiješ li zbog stečene titule (a tko zna je li zasluženo stečena) biti govno od čovjeka jer tada imaš legalno opravdanje za to što ne posjeduješ ni zrno pijeska emocionalne i socijalne inteligencije?! El Jefe, je li zbilja bilo nužno svjetlati svoj obraz na toliko prljav način?! Postaje li se čovjek titulom, načinom oblačenja?! Čine li te manje sretna zanimanja manje čovjekom?! Čini li te pripadnost različitoj religiji ili nacionalnosti manje čovjekom?! Zar doista misliš, maleni čovječe, da ti je rođenjem dano pravo tiranije nad drugima?! Zašto si toliko uvjeren da se ploča ne može sutra okrenuti jer su svi rođeni s istim pravima?! Zar zbilja ne vidiš da se ovaj kafić zove Karma caffe i da je neporecivo nemilosrdan i neumoljivo pošten?! Zar ti zbilja nije jasno da se ovdje ne servira ono što želiš, već samo ono što zaslužuješ?!

Nives Rog

Komentari

Nives Rog

N.R. za sebe kaže kako je često sapliću vlastite misli. Još se češće šali kako u njezinoj glavi stanuje mnogo ljudi, mnogo osobnosti. A onda se pita - šali li se doista?! Pisanje je, ipak, unutar raznolikosti njezine duše, nit koja čvrsto povezuje sve vidove njezine osobnosti. A kada ne želi biti smirena, glasna je i nasmijana, u društvu najdražih joj ljudi. Svi su oni dio nje i nepobitno zaslužni za sve što jest i sve što vjeruje da će biti. Zato, zahvaljuje Svemiru na šarenim krpicama od kojih je satkana. Jer, voli sebe baš takvu kakva jest! Lutalicu!

You May Also Like

Bol, Lisa Gardner,bibliomanija, Ana Čaić Blažević, APortal,majka, dijete