Imala sam zapravo na umu sasvim drugačiji tekst. Doduše i napisala sam ga. Bio je to tekst o ljudima bez duše koji se bave svima i svakim, osim sobom i svojim životima. Ali onda sam pomislila kako ni vi a ni moja posljednja ovogodišnja kolumna ne zaslužujete čitati o tome. Neka oni ostanu u prošlosti, imam blog pa tamo mogu (ako budem htjela) prosuti žuč o tome.

Obično u svojim kolumnama ljudi pišu svoje želje i planove za Novu Godinu, pišu i što su naučili u ovoj godini… zapravo gdje god bacim pogled, vidim more tekstova sa zahvalama, gdje su ljudi našli sami sebe i svoj smisao, baš u ovih posljednjih 365 dana i onda se zapitam:

Ako je zaista tako, zašto toliko nesretnih ljudi hoda ovim svijetom?

Imam osjećaj da su i kolumne i blogovi postali kao i Facebook, nekakve lažne virtualne fotografije, života koji ne postoje. Ne znam od kud ta potreba da sve filtriramo i uljepšavamo? I ako je već toliko ljudi našlo smisao svog života, zašto nam ga ne otkriju?

Istina je da smisao pronalazimo cijeloga života i da se mijenjamo. Sa svakim novim danom i svakom novom godinom. Rastemo s njima. Učimo. Posrćemo, padamo i ponovno ustajemo. Nema čarobne formule. Ne postoji.

Mogla bih pisati što sam sve naučila ove godine, koje je sve izazove i lekcije život pred mene stavio, ali ne želim. Te lekcije, svladala ih ja ili išla na popravni, samo su moje. Dane su meni. Od posla, prijateljstva, ljubavi do problema sa zdravljem. To su sve iskustva koja su mojoj duši bila potrebna da bi učila.

I ne znam sve. Nisam postala najpametnija i nisam pronašla smisao života. Pronašla sam samo neki put kojim ću nastaviti i dogodine. Je li on dobar za mene? Pa vidjet ćemo. Izazov i jest u tome.

Zar bi život imao smisla da dođemo na ovu planetu i već znamo sve odgovore?

Ono što zaista mogu reći o posljednjih 365 dana je, da su bili zanimljivi. Ljudi, događaji, poznanstva, knjige koje sam čitala, suradnici koje sam stekla… nijedan mi dan nije bio dosadan. Mislim da je prava čar u tome, živjeti život punim plućima.

Moja Novogodišnja odluka?

Ma nema je, imam milijun malih odluka koje sprovodim svaki dan. Neću započeti naprasno dijetu jer sam ionako na strogom režimu prehrane zbog zdravlja. Neću ni najaviti pronalazak nove ljubavi, jer ljubav dolazi sama, spontano, onda kada smo za nju spremni. Neću najaviti ni put oko svijeta, ni dobitak na lutriji, ni udaju, ni milijun drugih stvari koje već ljudi najavljuju. Niti ću padati na tuđa obećanja i fore.

Odluka je da nema prevelikih odluka, jer ako si zacrtamo nemoguće veliki cilj u prekratkom vremenu, naravno da odustajemo! U tome i jest caka.

Zadajte si more malih misija, dan za danom i vjerujte mi da ćete doći do velikih ostvarenja. To je i logično. Sve velike stvari, otkrića i uspjesi plod su dugog rada. Neka vam uzor budu sportaši koji za velike uspjehe treniraju cijeli život. Oni znaju kolika je moć življenja u trenutku.

Sretnu Novu želi Vam vaša Mary

Komentari

Prije je ovdje pisalo što sve radim, gdje sam sve uspješna, ali uspjeh je relativan pojam zar ne? Pišem jer volim pisati, jer je to svijet u kojem sama krojim pravila, jer mi je to ponekad bijeg a ponekad odušak. Moja terapija. Ako ti se sviđa, drago mi je. Ako ne i to je okej. Nismo svi za iste stvari :)