Jeste li kontrolfrik?

„Nemoj se ljutiti na druge zato što nisu ono što bi želio da budu jer ni ti nisi ono što bi želio biti.“

Znate onu osobu koja je nevjerojatno učinkovita, superkompetentna, uvijek napravi ono što je potrebno i razlog je zbog kojeg stvari ne stoje nedovršene? Obitelj i prijatelji joj govore da se malo opusti i da je sve u redu jer je pod neprestanim stresom zbog svega što je potrebno napraviti.

Zvuči kao opis prosječnog kontrolfrika.

A što ako smo taj kontrolfrik mi?

Iako su nam neka od naših kontrolirajućih ponašanja korisna u svakodnevnom životu, često nam pretjerivanje u nastojanju da sve kontroliramo donosi upravo onaj stres koji smo kontroliranjem nastojali izbjeći.

Svako ekstremno ponašanje odraz je postojanja određene psihološke neravnoteže u našem umu, odnosno, nastojanja da zadovoljimo neku snažnu potrebu. Kada snažno upiremo u jednom smjeru zapravo nas nešto, u nama samima, gura u drugom smjeru.

Imamo snažnu potrebu kontrolirati druge jer imamo osjećaj da nemamo kontrolu nad sobom. Ekstremna potreba za kontrolom ukazuje kako nam na neki način nedostaje kontrole u vlastitom životu.

‘Gubitak kontrole’ je vrlo širok pojam. Može se odnositi na bilo koji aspekt života u kojem bi željeli imati kontrolu ali je nemamo ili mislimo da ne možemo imati. Osjećaj da nemamo kontrolu motivira nas da preuzmemo kontrolu nad tom stvari koju ne možemo kontrolirati. I to je u potpunosti u redu jer je to način na koji bi emocije i trebale djelovati – dati nam informacije o našim potrebama koje trebamo zadovoljiti.

Problem nastaje kada, umjesto da vratimo osjećaj kontrole nad stvari koju više ne kontroliramo, pokušavamo uspostaviti kontrolu nad nekom drugom stvari.

Ako nam nedostaje osjećaj kontrole nad X (X može biti bilo što, naš posao, emocije, zdravlje ili partnerski odnos) mi zapravo pokušavamo kontrolirati Y (Y je stvar koju je obično lakše kontrolirati, poput premještanja namještaja u stanu, dijeta, opsesija čistom kućom ili kontrola neke druge osobe).

Primjerice, imamo osjećaj da nemamo kontrole vezano uz posao pa premještamo namještaj u stanu ili se previše petljamo u život svoga partnera ili djece. Naš um funkcionira tako da traži najjednostavniji način da postignemo cilj. Na kraju krajeva, ponekada je lakše pomicati namještaj, provjeravati partnerov mobitel ili mobitele djece nego se suočiti na problemom na poslu i riješiti ga.

Strah je jedan od mogućih razloga zbog kojih nastojimo kontrolirati stvari. Mi želimo imati kontrolu nad stvarima koje bi nas mogle povrijediti ili ozlijediti te se tako želimo zaštititi.

Ako se bojimo da će nas naš partner napustiti, pokušavat ćemo neprestano kontrolirati njegov život provjeravajući da li je pronašao nekog drugog. Ili, ako smo suprug koji se boji da će ga supruga prevariti, možemo postati vrlo kontrolirajući kako bismo to spriječili. Ili, ako smo roditelj koji se boji da je naš sin upao u loše društvo, možemo postati vrlo restriktivni.

Strah da nas drugi žele kontrolirati može biti razlog zašto mi želimo imati kontrolu. Princip je isti kao i u prethodnom slučaju, želimo izbjeći da nas povrijede ili ozlijede. Ako se bojimo da bi nas drugi mogli kontrolirati, možemo pokušavati kontrolirati njih kako oni ne bi kontrolirali nas. Nastojanjem da kontroliramo ljude oko sebe uvjeravamo se da nas nitko neće povrijediti.

Kao i u slučaju svih ostalih problema s kojima se susrećemo, radom na sebi moguće je smanjiti potrebu za kontrolom. Razumijevanje razloga našeg ponašanja prvi je korak ublažavanja te potrebe.

Ponekada se potreba za kontrolom povećava nakon velikih životnih promjena zbog kojih smo imali osjećaj da gubimo kontrolu. Primjerice, promijenili smo posao, preselili se ili smo u procesu razvoda. No, s vremenom se ta potreba smanjuje.

Primjerice, preselili smo se u drugi grad na studij i u sebi paničarimo hoćemo li se snaći, jesmo li dovoljno pametni da završimo faks i hoće li nas kolege prihvatiti. No, s protokom vremena smo se uhodali u novom okružju i postalo nam je ugodno te se smanjio i osjećaj gubitka kontrole.

Međutim, kod nekih od nas potreba za kontrolom djeluje kao dominantna osobina i vrlo vjerojatno je posljedica događaja u našoj prošlosti, osobito djetinjstva.

Primjerice, ako smo odrastali u rigidnoj obitelji s mnogo pravila, gdje nismo smjeli pokazati svoju volju i mišljenje, možda smo odrasli u kontrolirajuću osobu koja nesvjesno želi zadovoljiti potrebu da ima kontrolu koju nije imala u djetinjstvu.

Budući da je ta potreba oblikovana u djetinjstvu, duboko je usađena u naš um i može nam biti vrlo teško prepoznati je, zaliječiti stare rane i donekle je ispuniti, osim ako ne osvijestimo vlastito ponašanje i razloge tog ponašanja koji su specifični za svakoga od nas.

Jeste li kontrolfrik?

Marija Berzati


Literatura:
Parvez, H. Why are some people overly controlling control freaks. Preuzeto 01.05.2017. sa: http://www.psychmechanics.com/2015/12/control-freaks-psychology-why-are-some.html

Komentari

Marija Berzati

Ja sam Marija Berzati, psihologinja i psihoterapeutkinja. Imam još mnogo uloga koje rado preuzimam i puno stvari u kojima uživam u privatnoj sferi, a Žarooljica je mjesto na kojem se dodiruju moja ljubav prema psihoterapiji, čitanju i pisanju. Ako vas je neki članak potaknuo na razmišljanje, slobodno mi se javite ili na Facebooku pratite nove objave.

You May Also Like

Bol, Lisa Gardner,bibliomanija, Ana Čaić Blažević, APortal,majka, dijete