Iva Matijaško Degač: „Novogodišnje odluke i druga govna“…

I dolazi nam Nova Godina, a s njom i naše želje i naša htijenja. Od sutra ćemo drugačije. Od sutra ćemo pametnije. Bilježe se zadaci, ispisuju rukom (da bude osobnije, da ih se pridržavamo), nadobudno širimo smrdljivo zavaravanje svih oko sebe i nas samih, jer dobro znamo da si uvijek postavljamo jebeno previsoke kriterije, koje i tako ne ispunimo. Ispisuju se stranice koje i tako nemaju smisao, zbog već sve navedenog.

Nikada nisam sama sebe spinala novogodišnjim odlukama, niti sam si radila liste želja. Samo sam govorila „Neka ne bude gore“. I tu sam se u startu sjebala u koracima. Uvijek, ali uvijek može biti gore i kada dođe do tog „još gore“ stanja, ugrizla bih sama sebe za guzicu. Zato sam odlučila šutjeti i ne govoriti ništa. Neka bude kako bude i kako će biti, a ja ću se potruditi da si olakšam. Da preturam i tih novih 365 dana koji dolaze. Da upoznam tu godinu dana stariju kreativno bipolarnu ocd ženu. Sebe.

 I da preživim i živim uz one koje volim. Samo da me netko ne sjebe i ne odluči biti ili bolestan ili ne daj Bože da mi ode zauvijek. Sve ja mogu prožvakati, ali ovo govno više ne bih hvala.

Čitam mnoge kako javno, po svim društveno-mrežnim zidovima, pišu svoje novogodišnje odluke od onih „Neće mene više niti jedna izjebavati, od ove godine ja kao momak živim“ pa sve do onih pičko-plačljivih „volio me nije ni jedan, pa ću sada ja njima pokazati da pička ipak ima zube“. “Od sutra više vježbam i zdravije se hranim” i tako u nedogled. I ja si mislim „Rajo, wtf? Who cares?“ Ono što sami odlučite, odlučite to za sebe. Onako pravo, kada uvidite da se morate mijenjati ili kada se situacija treba sama po sebi promijeniti, a ne dok čekate tu noć čuda i magije. Noć kada odluke padaju kao žabe poslije oluje pravo svima na glavu. Moja preporuka svima takvima – počnite nositi šljem, kako vam ovakve usrane ideje ne bi udarile u glavu.

Kao što sam rekla, ne nadam se boljemu, ne razmišljam o goremu, ali ipak ima jedna želja. Ista ona koja postoji tokom cijele godine, a ona glasi „Samo izdrži“. Nije u rokovniku, nije na repertoaru samo za sljedeću godinu. „Samo izdrži“ živi svakim satom, danom, svake godine u meni. Ili barem u one dane kada realno sagledavam sebe.

I nije to želja koju želim za sebe, mislim realno je, ali to je želja koju želim za njega. Njega Jedinog zakonitog. Mog lika, koji mi jebeno glođe živce svakodnevno, ali koji jedini ima jebenu volju već xyz godina živjeti uz kreativno bipolarnu ocd ženu. Mene.

„Samo izdrži“ – od faze depresije, do svih onih mojih kreativno nebuloznih ispada (poput one kada sam zašpricala zidove u kupaonici crvenom bojom i napravim prikaz masakra uz poruku „My mind, my home, my family“ –i dobila posprdno pitanje nastalo od šoka viđenim „koga si od nas ovom kreativnom ekspresijom zaklala? Sebe ili nekoga od nas?“), pa sve do mojih glasnih i zastrašujućih monologa kako trebam slobodu mišljenja, ideju sebe i svega što ja jesam, dok se (nadasve kontradiktorno onome što je izurlano) utrkujem s vremenom, dok pečem već xyz vrstu kolača, čistim svaki kutak stana, kitim svaki cm prostora za život. Jer, tako su radile i baka i mama i ja moram tako.

„Samo izdrži“ – dok plačem uz slike, jer mi nedostaje tata. Jer mama ne živi sa mnom. Jer mi je pms zaspinao emocije i čekam da dobijem istu onu prokletu pizdariju, koju sam dobivala svaki mjesec dok smo radili na bebi. Jer plačem na film, koji sam gledala nebrojeno puno puta i znam da je to samo film. I ridam na neke stare pjesme, koje ti nisi nikada ni čuo, a kamoli doživio takvu emociju.

„Samo izdrži“ – svaki moj prekovremeni rad na portalu i dok se noću iskradam iz kreveta da provjerim jesam li napravila dobru objavu. Svaki moj gorući zapis citata koji mi padne na pamet dok pijemo kavu ili zavirivanje u uredništvo dok smo na obiteljskom ručku. Ili kada dolaziš kući s terena, a ja sam zatrpana rokovima, papirima i suradnicima s kojima on line uređujem njihove tekstove.

„Samo izdrži“ – kada me zaspinaju živci, jer nitko nije pospremio ništa iza sebe, pa ti urlam na uho kako te mama razmazila i kako nisi samostalan, a dobro sam vidjela da si mi donio 5m drva i nacijepao sitne za tri gladne zime. Da si otišao s malom na igru u park i bio ono što stalno tražim od tebe „tata kakav ona zaslužuje, da te nosi u srcu i da niti jedan ti ne bude ravan“. Izdrži i kada ti kažem da je moj tata bio najbolji tata i najjači muškarac u mome životu, jer ti time pokazujem važnost mojih uputa.

„Samo izdrži“ – kada poželim pobjeći od svega, pa prigovaram svemu, svačemu i svakome.

Izdrži za nas oboje, jer znamo i ti i ja kako je to kada ti je kreativno bipolarna ocd žena – žena. Nije lako, znam, ali izdrži, za nas oboje.

Hvala mome liku što je izdržao i ovu godinu, a za drugu „samo izdrži“, jer znaš da te nitko na svijetu ne voli, ali i ne trpi takvog osim mene.

Vama ostalima sve najbolje u novoj godini i ne pišite želje, ne donosite odluke na ho-ruk, živite život i budite zdravi i sretni, a za ostalo lako. Para i tako nemamo, a brige si najviše stvaramo sami tamo gdje ih i nema. Ljubite više, popite tu i tamo i recite drugima da ih volite.

Do nove godine, novog teksta, novih psovki i novokomponovanih izraza ljubi vas sve vaša opajdara iVERICA.

Iva Matijaško Degač

Komentari

Iva Matijaško Degač

Rođena u gradu na četiri rijeke u kojemu živi i biva do dana današnjeg. Vječni anarhista, reformista, buntovnik - i to sve u ženskom rodu. Mačkarica i veliki prijatelj životinja, te pokojeg čovjeka. Voli prirodu, cvijeće i dobar stari r'n'r. Pisanjem se bavi od rane dobi, ali vrlo brzo lijepo izražavanje mijenja uličnim govorom,  jer po njoj "lijepe riječi su za djevice i malu djecu, a ja nisam niti jedno od toga dvoje odavna" - koliko ima istine u tome prepušta vama, jer malo tko uistinu ima pristupa njezinom biću, duši i pojavi. Škorpion po horoskopu koji dugo pamti, brzopotezna na jeziku i veliki ljubitelj ironije. Ona je Iva i ona je naša La Femme.

You May Also Like

Bol, Lisa Gardner,bibliomanija, Ana Čaić Blažević, APortal,majka, dijete