Pozitivni izvještaj – Dobre vijesti

Što napisati u posljednjem godišnjem Pozitivnom izvještaju? Prije svega, bila bih nezahvalna da nisam svjesna toga da sam puna energije, dobre volje i inspiracije pisati i raditi jer sam zdrava.

Ništa mi nije teško jer me ništa, osim sitnica, niti ne muči. Zdrava sam. Imate li nekoga u vašoj okolini tko to nije? Onda znate da je sve ostalo manje bitno. To nije floskula. Pitajte njih.

Uživajte u tek nekoliko dobrih vijesti iz 2017.-te godine:

  • Više nego ijedne godine prije primjećujem da se hrvatski znanstvenici, autori i inovatori prepoznaju i vani. Teslino nasljeđe, Rimčevi automobili, inovacije u medicini, novi recepti, nove dizajni… U maloj Lijepoj našoj. Pogledajte genijalnu emisiju koju je snimio bivši voditelj emisije Top Gear i nasmijte se skupa s njim na komentare koje dijele na račun Lijepe naše dok testiraju Rimčev automobil. Došlo je do neke promjene i to se počinje primjećivati. Dovoljno je otići do dućana i primijetiti promjenu na policama gdje ćete sve češće naći proizvode domaćih proizvođača koji se dobro prodaju. Trud, rad i kvaliteta koja stoji iza toga dobivaju na važnosti i to je odlična vijest!
  • Rijeka je dobila izbore za europsku prijestolnicu kulture i ako si dozvolimo kroz ovaj projekt narasti, iza te titule ostat će trajno nasljeđe uživanja u raznim kulturnim eventima. Kultura je širok pojam i nekako je zgodno da je ta titula dana Rijeci koja će vjerojatno šire nego ijedan drugi grad takvo razmišljanje i primijeniti. Bit će to zanimljivo iskustvo, jedva čekam!
  • Zagreb je druge godine zaredom proglašen najljepšim adventskim gradom u Europi. Osim hrpe zabave, to za grad i sudionike znači i hrpu novca. Zanimljivo je da kad bi se od ukupnog broja glasova izdvojili oni koji su došli iz Hrvatske, svejedno bi Zagreb bio prvi. Znači da je napravljen još jedan proizvod koji je privlačan širokim masama i koji je nastao kao rezultat ogromnog truda i ulaganja u tu ideju. Možete vi reći što hoćete o adventiranju, ali to je postao pravi biznis, a Zagrepčani su to znali iskoristiti. Maloprije spomenuta Rijeka, koja je ove godine prvi put prelijepo okitila trsatsku gradinu, osim toga, nema gotovo ništa privlačno za adventske dane. Nije joj to u fokusu. Ni ne treba biti. Eto, Zagreb će. 😉
  • A jesmo li zaboravili ljeto? Davno je bilo čini se. Ali ako nešto puni državni proračun, onda je to (jedino) turizam. A kako i ne bi? More nam je još uvijek čisto, a ljeta savršena za brojne turiste. Dok su nam glave ovako prazne i vodimo se prastarim podjelama, na ovome itekako možemo biti zahvalni. Živjelo naše prelijepo plavo more, sunčani i topli dani i ležerno ponašanje. Ovom prilikom također apeliram na sve žitelje bogatih općina koji me čitaju (npr. s makarske rivijere) da izvrše pritisak na svoju vlast i ulože u izgradnju kvalitetnih sustava za odvodnju kanalizacije. Samo lokalno stanovništvo zna koliko često u lijepom plavom moru pluta i štošta drugo, što nikakvom duhovitošću nećemo moći objasniti niti opravdati gostima koji kod nas samo zbog čistog mora i dolaze.
  • Mnogi ljudi koje znam su promijenili posao i na novim poslovima im je bolje. U Hrvatskoj. Nisu otišli vani. Nedavno sam pisala o mojoj prijateljici koja ima svoju firmu. Nedavno su ona i partnerica sve svoje radnice odvele na izlet u Beograd. Eto dobrog načina kako radnicima bez riječi reći „hvala vam, cure“. Zadovoljan radnik i dobra radna atmosfera nešto su u što je vrijedno uložiti. Jako je inspirativno znati da postoje dobre firme, „normalni“ poslovi i zdrave radne sredine, pogotovo u vremenima kad većina nas sluša o lošim međuljudskim odnosima na poslu.
  • A u ovoj godini u mojoj familiji i među mojim prijateljima rodilo se nekoliko preslatkih malih beba. Ljudi se vole, nova djeca se rađaju. Osim što je to samo po sebi nešto najljepše, bitno je i zato jer gdje ima djece, ima i nade. Ako sami za sebe nismo dovoljno motivirani napraviti pozitivnu promjenu, spoznaja „mojoj djeci mora biti bolje“ snažan je motivator.

  • Mene koja vozim (dragu) krntiju, posebno oduševljava što je ove godine nekoliko mojih prijatelja kupilo novi auto. Odmah zamišljam kako ću i ja tako, koji auto želim i koje će boje biti. Ako su oni sami, svojim radom i zaslugama mogli, što ne bismo i mi ostali? Ne dozvoljavam si čuti tisuću „ali“ koji sada meni samoj, a i mnogima od vas slijede. Kupili su auto, zaradili za njega ili za ratu kredita svaki mjesec. Može se. 😉
  • Knjige, knjige, knjižice… Ove godine pokrenula sam book club „Dašak pozitive“ koji ima sve više divnih polaznika. To je druženje gdje mi čitamo. Knjige. I ljude to zanima. U današnje vrijeme gdje nam svima glave, da ne kažem, guzice, vire iz ekrana, mi se nalazimo, čitamo i pričamo o pročitanome. Pa nije li to divno? I usput se sjajno zabavljamo. Posebno mi je drago što su i knjige u knjižnicama ove godine posuđivane u većem broju nego lani. Knjige, knjige, knjižice… 🙂
  • Iako ja ne skijam, znam mnoge koji to rade godinama. Lako je njima, oni imaju novaca. Opet taj „ali“. Da, imaju novaca. I divno da imaju. Zar nije dosta priča kako netko krpa kraj s krajem? Dabogda vam svi koje znate skijali ako to žele! 😉 Ali nije samo u skijanjima stvar. Većina djece koju ja poznajem uredno slavi rođendane u igraonicama, idu na izlete, imaju dobre tenisice, znači da njihovi roditelji imaju mogućnost brinuti se o njima kroz stabilne poslove i prihode. Mislim da se nedovoljno govori o tome koliko su potrebe četveročlane obitelji velike i kako su svi roditelji koji ih uspiju zadovoljiti čudesni, ali baš čudesni! Pravi mađioničari!
  • Istovremeno s porastom potrošnje u ovoj godini, što kažu da je jedan od prvih znakova izlaska iz krize (živi bili pa vidjeli), sve veći broj ljudi radi na svojoj duhovnosti. Nije čudno da su predavanja velikih pisaca i motivacijskih govornika u startu rasprodana i da se sve veći broj ljudi okreće samome sebi i pronalasku smisla u životu. Brzi ritam i silna potrošnja resursa i živaca traži svoju protutežu i nešto, do jučer alternativno, danas postaje uobičajeno sredstvo postizanja boljeg raspoloženja ili stanja opuštenosti. Iskreno se nadam da će i „stara“ učenja poput religija dozvoliti nužno potrebni iskorak prema novijem vremenu, s manje osuđivanja, a više ljubavi i konkretnih djela koja tu ljubav i potvrđuju.

  • I najljepša priča ide za kraj. I ove godine svjedočila sam brojnim humanitarnim akcijama u kojima smo prikupljali novce i potrepštine. Divno je vidjeti da netko ima za skijanje i putovanja, ali još divnije je vidjeti kako pomažemo jedni drugima.

Oko nas postoje prekrasni ljudi koji nam pokazuju da ovaj svijet može biti lijep. I iako i sami osjetimo neizmjernu radost i sami smo sebi važni i dobri kad smo dobri i drugima, pravi razlog je taj što vidjevši sreću na licu drugoga za koju smo mi zaslužni, mi cijeli svijet činimo boljim. A kad je to lice već ispaćeno životom, bolešću ili neimaštinom, osmijeh koji ga krasi još više vrijedi. U to ime, za iduću godinu vam svima želim da budete razlogom vlastitih i tuđih osmijeha i to činite čim češće možete.

Ili kako je ravnatelj škole Beecher u knjizi „Čudo“ u svom završnom govoru rekao:

„Ako svaka osoba u ovoj prostoriji učini svojim pravilom da se, gdje god se nalazila i kad god to može, pokuša ponašati malo ljubaznije no što je potrebno – svijet bi zaista mogao biti bolje mjesto. Ako to učinite, ako se potrudite ponašati malo ljubaznije nego što je potrebno, netko drugi, na nekom drugom mjestu, jednog će dana prepoznati u vama, u svakome od vas, lice Boga.“

Sve vas ljubi dobro raspoložena Anita.

Anita Ratkić Šošić


Anita Ratkić Šošić

Anita Ratkić Šošić za Amazonke piše kolumnu Dašak pozitive namijenjenu svim ženama koje žive, misle i rade u petoj brzini, ali naravno i muškarcima koji se ih se ne boje. Osnivačica book cluba i projekta „Dašak pozitive“, velika pobornica zdravog pozitivnog razmišljanja i djelovanja, Anitin cilj je uspjeti biti svojom u svakodnevnici ispunjenoj brojnim obavezama. Otuda i naziv - Dašak pozitive, jer uvijek se može naći nešto lijepo na što se možemo osloniti, skupiti snagu i ići dalje. Dokle? Dokle si dozvolimo. A Aniti kažu da si često dozvoljava previše, na što ona odgovara da je tek počela.

Komentari

Bol, Lisa Gardner,bibliomanija, Ana Čaić Blažević, APortal,majka, dijete