Sretna nova godina

Sretna nova godina svima!

Čujem zadnjih dana komentare tipa: „Svi sad pričaju o novoj godini i novogodišnjim željama, tako mi to ide na živce!“ Dragi svi, ja svaki ponedjeljak doživljavam kao priliku za novi početak, a kamoli da onda 1.1. ne bih shvatila ozbiljno. I ne, uopće mi ne ide na živce samo zato što je 1.1. pisati o ostvarenju želja. Naravno da nije u datumu stvar. Nikad nije. Stvar je u retrospekciji godine iza nas i priznavanja samome sebi koliko jesmo ili nismo uspjeli. Što smo sve samo htjeli… A čini nam se da smo ostvarili ništa, ili gotovo ništa. A ja vas pitam: Što ste vi napravili da bi se vaš popis želja ostvario? I jesu li te želje bile istinske želje vašeg srca ili još jedan u nizu „to do list“ poput onih koje sačinjavate za kupovinu namirnica?

Veliki sam pobornik listi želja i svjedočim ostvarenju mnogih od njih. Mnoge ostaju tek zapisane, s čime ne razbijam glavu. Neke su toliko velike da sam ih iz čiste zabave zapisala. Želim ih, ali iskreno, nemam blage ideje kako bi se mogle ostvariti. Svejedno ih želim.

Evo primjera:

Želim (ali nemam pojma kako):

  • otići u New York na duže putovanje i osjetiti grad i njegove ljude
  • dobiti novi auto
  • biti financijski posve bezbrižna

Želim (ali lijena sam):

  • skinuti tih par kila viška
  • napisati do kraja prvi dio trilogije koju pišem
  • pokloniti ili prodati sav višak stvari

Želim (ali sram me priznati):

  • više pažnje
  • bolje posložiti prioritete
  • češće reći ne

Želim (ali još nemam hrabrosti ili nisam sigurna da želim):

  • imati bakrenu kosu
  • tetovirati se
  • imati još jedno dijete (taman paše u nizu iza „tetovirati se“ 😉 )

Eto. Što reći na ove moje želje, osim da su pomalo sulude. Briga me. Moje su. Vi sebi zaželite garderobu punu robe ili izdavanje novog cd-a. Ali znate u čemu je još stvar? To što ja ništa ne znam. Ni vi ništa ne znate. Mi samo mislimo da znamo da je ovo stvarni popis naših želja i da nam se srce neće okrenuti možda i sto puta ove godine. I iz tog okreta nastaju nove želje i težimo ostvarenju novih misli i ideja, a istovremeno, zadovoljstvo koje smo osjetili jer nam se možda čak i nedavno neka velika želja ostvarila, je isparilo. Adrenalina više nema, to je sad već stvar prošlosti, sad smo već usmjereni na nešto novo, puno bolje, što će nas dodatno usrećiti. A osim toga, svjesna sam da bi se neke želje prilično lako ostvarile, kad bih iza njih makla ovaj „ali“. 🙂

A stvar je u tome što upravo cijeneći sve što smo već ostvarili imamo dobru početnu poziciju za ostvarenje novih želja.

Jesu li vam se u protekloj godini ostvarile sve želje? Ok, već vas čujem kako negodujete… Jesu li vam se ostvarile bar neke želje? Što očekujete od nove godine? Znam, sigurno je to ostvarenje svih želja. Kako li sam samo pametna! 😉

Problem sa željama je što, iskreno, mi ne znamo uvijek što je za nas najbolje. Cijeli zakon privlačenja je fokusiran na našu moć kreiranja svega što želimo. Ali dublje razumijevanje te tematike otkriva da neke stvari, one koje mi ne možemo shvatiti niti pojmiti, dolaze same od sebe, a da bi se ostvarile, naš trud ne samo da nije poželjan, nego nam i stoji na putu. Zato je jedna od najučinkovitijih metoda vjerovanje u ono nešto veće od nas, u ono božanskije, svjetlije, veće i moćnije. U ono čiji djelić postoji u nama, a veći dio je raspršen u svoj onoj energiji koja nas sve sačinjava. Vjerovati u Boga, silu, inteligenciju, ma kako god to mi sami sebi nazvali, univerzalna je vrijednost koju mi možemo ili ne moramo prepoznati i s kojom možemo ili ne moramo komunicirati. Sva sreća, sloboda volje je iznad svega. Tako je i nečiji izbor ostati tup cijeli život njegov izbor i to najbolji što ga je mogao napraviti.

To vam je kao ono kad imate prijateljicu koja svim srcem pati zbog nekog kretena koji ju u biti uopće ne šljivi. I ona vam uredno prijavljuje da nju srce boli jer se njena želja, da bude s njim, ne ostvaruje. Ona može reći da se njoj želja za željenom ljubavi nije ostvarila. Ali želja, iako je od njenog neispunjenja boli srce, nije iz srca. Želja je to straha, fokusiranosti na druge, umjesto na sebe i samosažaljevanja i iz takve želje ne može proizaći skladan ljubavni odnos, kad niti onaj koji ona sama sa sobom ima nije takav. Odnos u kojem je savršen je odraz njenih želja. Tako da pazite što želite. 😉

Završit ću ovu kolumnu sa simpatičnom pričicom koja me se baš dojmila:

Sjedi čovjek u autobusu i na putu do posla ovako razmišlja: „Dragi Bože, kako me živcira moj život. Idem na ovaj posao koji mrzim. Ne znam što mi je gore, posao ili ljudi s kojima ga moram raditi. A da bi mi bar kad dođem kući bilo bolje, ali ne! Kući me čeka ona vještica od žene i ona bezobrazna derišta od djece. Moj život je katastrofa. Mrzim cijeli svoj život.“

A čovjek nije znao da pored njega sjedi njegov anđeo i svako jutro zapisuje njegove misli. Te sabrane misli anđeo zapisuje ovako: „Posao koji mrzi, kolege koje mrzi, žena vještica… Kakve čudne želje ima ovaj moj čovjek. Ali jako je uporan. Dobro, nek mu bude kako želi, kad je već na to tako jako fokusiran.“

Malo iskarikirano, ali znakovito, zar ne?

Ugradite upozorenje u svoj mozak svaki put kad krenete s paljbom po drugima. Oglasite alarm na najjače i okrenite se sebi. Ili krivite druge i dajte njima moć za vlastiti život. Na vama je. 😉

U ovoj svečanoj novogodišnjoj kolumni lijepo ću vas zamoliti da se maknete sami sebi s puta. I uopće nije važno hoće li vam se sve želje ostvariti. Zaista. Važno je da se ostvaruju one koje su odraz vas i vaše duše i da nikad, nikad, nikad, a ni tad… Ne prestanete željeti.

Moja novogodišnja želja svima vama je da sanjate i želite. I usudite se biti onoliko hrabri koliko ste u sadašnjem trenutku spremni, kako biste želje i ostvarili.

Sve vas ljubi nedovoljno hrabra, ali dovoljno uporna, Anita.

Anita Ratkić Šošić

Komentari

Anita Ratkić Šošić

Anita Ratkić Šošić za Amazonke piše kolumnu Dašak pozitive namijenjenu svim ženama koje žive, misle i rade u petoj brzini, ali naravno i muškarcima koji se ih se ne boje. Osnivačica book cluba i projekta „Dašak pozitive“, velika pobornica zdravog pozitivnog razmišljanja i djelovanja, Anitin cilj je uspjeti biti svojom u svakodnevnici ispunjenoj brojnim obavezama. Otuda i naziv - Dašak pozitive, jer uvijek se može naći nešto lijepo na što se možemo osloniti, skupiti snagu i ići dalje. Dokle? Dokle si dozvolimo. A Aniti kažu da si često dozvoljava previše, na što ona odgovara da je tek počela.

You May Also Like

Bol, Lisa Gardner,bibliomanija, Ana Čaić Blažević, APortal,majka, dijete