Teorija potrošnje ilitiga o onima što troše i kada nemaju, jer imaju, a možda i nemaju…

Čudan smo mi narod! Vječno se žalimo kako nemamo, a ponašamo kao da imamo. I to puno! Ipak, više nisam sigurna imamo li mi to ili nemamo kada iz Porezne uprave javiše kako – imamo. Kažu naši Poreznici kako smo u prosincu uspjeli potrošiti – 12 milijardi kuna. Na 4 milijuna stanovnika. Ajde, ako ništa drugo barem smo u nečemu složni! Trošimo i kad imamo, i kad nemamo! Možda baš zato i nemamo, jer vječno trošimo kao da imamo? No, sada imamo nešto – imamo 12 milijardi razloga da prestanemo srati kako nemamo! I nema veze što onima u Vladi na naše „ne-imanje“ zaigraše malo brže srca, jer će nama kada računi dođu na naplatu ta ista srca – otkazati. A tko će onda platiti? Ne znam.

Znam samo da – trošimo. Potrošili smo, ustvari! I tko šiša što ćemo u siječnju živjeti na prosjačkom štapu, što ćemo za ručak dekorirati umjesto purice s mlincima, odojka s francuskom salatom ili teletine s pečenim krumpirom – paštetu sa stabljikama sušenog lovora? Dva smo dana u godini živjeli kao carevi! Bili smo si veliki! Na kraju krajeva, radimo kao konji – zašto si ne bi mogli priuštiti privid veličine. Ergo, peglaj karticu! Peglaj dok ide! 12 je milijardi razloga da živimo iz dana u dan! „YOLO“, kako bi rekli hipsteri. Živi se samo jednom ili jednom živimo, kako se uzme.

Ruku na srce, kada smo kod magične računice od 12 milijardi, budimo realni, možda smo i prije stizali do nje, ali kako je pola računa išlo ispod stola – tko će ga znati? Nema se smisla vraćati sada u prošlost – zar ne? Idemo dalje! Imamo fiskalizaciju! A kada se samo sjetim kako i koliko su joj se protivili – sva se stresem. Budale! Budale što tada (a vjerojatno ni sada) ne znaju kako je fiskalizacija alat što „čuda“ čini za naš narod – kako osigurava našim političarima najnovija putovanja, najnovije automobile, najnovije mobitele. A kada su naši političari sretni i mi smo sretni. Nismo li?

I nema veze što je pola naroda socijalan slučaj sve dok naša „ponos i dika“ apdejta status na Facebooku putem mobitela koji podržava „Aurora-Borealis“ konekciju. Onu što se preko Marsa spaja na Saturn kako bi se osvježile novosti Instagram profila – na Zemlji. Mislim, ne znam je li ti mobiteli baš tako funkcioniraju, ali za 65 milijuna kuna pretpostavljam kako – funkcioniraju! A da vam budem iskrena, nema ni veze kakva je „svemirska konekcija“ u pitanju, sve dok živimo gdje živimo.

Zašto se opterećivati mobitelima kada će se, ovako ili onako, manje naše prosinačke „potrošnje“ uliti u proračun za znanstvena istraživanja od proračuna za bilo koje druge pizdarije s obzirom na to kako nam je vladajuća garnitura „znanstvena fantastika“ sama po sebi. A ako oni ne znaju, zašto bi ja znala?

Ja se samo pitam zašto smo toliko fiksirani na trivijalno kada veličina minusa na kartici nije bitna? I mali, i veliki padaju. Zašto zaboravljamo kako je ono bitno – iznutra? Zašto umjesto ulaganja u unutarnju veličinu – veličamo vanjsku? Čim se tamo neki trendseter, jetsetter, starleta, stilist i/ili stilistica pojavi s nekim „novim modnim i beauty trendovima“ – brže bolje se dijelimo, pa lijepimo ili čupamo dlake i dlačice od tamo gdje nam oni kažu, trošimo „pravo, malo bogatstvo“ na nove „krpe i krpice“ koje izgledaju kao da su pronađene odbačene na nasipu Save i preprodane na Hreliću, a ne kupljene za stotine, čak i tisuće kuna, pa brže bolje navlačimo „carevo novo ruho“, usklađujemo ga sa svilenim donjim vešom koji izaziva opaki osip po intimnim dijelovima tijela kojeg ni vaginaleta veličine kokošjeg jaja ne može zaliječiti i to – kako bi se pokazali svijetu! Kako bi bili „veliki“! Kako bi i mi zaradili palac gore! A onda plačemo, jer nemamo!

Žarko želimo da se svijet vrti oko nas, da nas netko “apruva”, da nas netko lajka, pa i ulaskom u godinu novu odlučujemo kako ćemo prestati pušiti, smršaviti, priuštiti si ljetovanje, zimovanje, Wellness program, najnovije Uggsice i goji bobice. Bitno smo samo mi! Mi, mi, i samo mi! Naš „La-la Land“! Zato i imaju 12 milijardi razloga da nas gaze – jer su nam glave preduboko u vlastitoj guzici. Mislite da pričam gluposti?

Na prste jedne ruke mogu nabrojati one što se u mojoj okolici odlučiše u godini novoj, umjesto pilinga i ostalog debildinga, postati „bolji ljudi“. Što odlučiše posvetiti malo svoga vremena kako bi uveselili nekog drugoga, kako bi se posvetili nekome tko nisu oni sami. Koliko takvih možete nabrojati Vi iz vaše okolice?

Živimo u državi u kojoj i oni „malih džepova“ mogu sve što zamisle – kada i ako se na to odluče. Umjesto peglanja kartica i razvlačenja minusa na računu, u godini novoj zato pokažimo sami sebi kako smo bolji. Umjesto punjenja državnog proračuna – krenimo puniti neke druge kese. One dobrih djela. Gdje se svijet ne vrti oko materijalnog, oko nas – nego oko onoga što zbilja vrijedi. Pokažimo kako imamo, jer zbilja – imamo. Velika srca, osmijeh na licu, pamet u glavi. Onog velikog!

Martina Raos

Komentari

Amazonke.com

Mi smo redakcija APortala a vi čitate članak s našom preporukom :)

You May Also Like

Bol, Lisa Gardner,bibliomanija, Ana Čaić Blažević, APortal,majka, dijete