Ulomak iz romana Balkanska pravila…

Dok je gledao u monotoniju Draškovićeve ulice, glava mu se nesvjesno zalijepila na prozor. A misli su putovale na drugi kraj svijeta, u Brazil. Tamo je sakrio svoju ženu od naleta Službe. Rijetko je odavao znakove nesigurnosti, ali slomio se kada ju je ranjenu bacio u avion. Danima nije spavao i ubijao se u alkoholu. Ona je spasila njega od ranjavanja, a on ne zna ni da li je živa. ‘Kako da ti kažem da mi je žao? Oprosti mi što te nisam pazio, oprosti…’ Buncao je u mrtvilu od rakije. ‘Ti si moja Irene…’ Kao vuk, navikao se na svoju dragu. Nesigurnu, fatalnu, do bola iskrenu i čudnu. U svađama i međusobnom ranjavanju, njih dvoje su pronašli jedno drugo. Teški i nerazumljivi, jedno drugom nisi bili suđeni, nego potrebni. Ali sada je kocka bačena, a Sherlock je ponovno bez Irene, samo ovaj put svojom greškom.

Glasna zvonjava telefona prekida užasavajući prizor tuge, i poput strijele nespretno i pijano Marko uzima slušalicu. ‘D-da ?!’ ‘Dođi dolje. Odmah.’ Oštri glas kojeg Marka baš i nije poznavao je potaknuo dileme u razmišljanju. Pištolj je odmah nategao, i uputio se niz hodnik svoje zgrade. Putem ga nije dočekao ništa sumnjivo, nego njegov šef Milan. ‘Ja sam bio na telefonu, mislim da prisluškuju. Dođi u auto.’ Nakon vozikanja od nekoliko minuta, Milan je pogledao Marka. ‘Vrijeme je da bježiš odavde. Znao si da te to čeka.’ – ‘Ja sam već sada spreman.’ – ‘Sutra u podne budi u Centrali. Ja nisam spreman.’

Tu istu večer Marko je ispraznio stan, što je gotovo nemoguća želja. Nije ni bio napunjen nečim, ali je posakrivao lažne isprave i oružje. Zapalio je cigaretu na prozoru i bio svjestan da je možda neće zapaliti neko vrijeme. Opušak je samo ostavio na pepeljari. Otišao je hitro, odlučno i bez zbogom, a dim koji je ostao iza njega ostao vijugati se vlažnim zidovima oronuloga stana 276a na sjevernom dijelu Draškovićeve ulice. Na aerodromu je otišao za daleki New York, bez velike pompe i već za 24 sata bio je raspoređen u odjel CIA-e. No, on je razmišljao samo o jednom i nisu ga zanimale nikakve poslovne stvari. Njegova draga ležala je u nekoj bolničkoj sobi i spavala u dubokom snu. Trebali su pogoditi njega, a ne nju, što je po prvi puta uništilo i zapalilo njegovu ledenu savjest.

Ušao je u bolničku sobu 12 bolnice St. Luke u Washingtonu i ugledao njeno lice kako spava na krevetu. Doktor mu je rekao da je stabilno, da je van životne opasnosti ali pitanje je vremena kada će se probuditi. Satima je sjedio u nju i gledao u njezino lice. ‘Probudi se. Trebam te više nego ikad. Molim te, molim te…’

Iznenada, počele su se događati čudne stvari.

Valentina se počela trzati, a nekoliko doktora je utrčalo u sobu. Injekcija puna adrenalina doletjela je u njezino srce, a ona se naglo ustala. Držali su je nekoliko sekundi i samo je pala nazad na postelju. Izbezumljeni Marko je sve to gledao kao malo dijete oluju prvi put. Doktori su mu objasnili da je metak dirnuo krvotok i dok ne prođe operacija, morat će čistiti taj dio tijela od olova koje je ostalo unutra. ‘Idite spavati. Dat ću vam neke tablete koje drže po 12 dati. Popijte dvije, ali prije se dobro najedite.’

Marko je poslušao doktora, i probudio se tek prekosutra kao potpuno novi čovjek. Bez glavobolje, bolova u leđima i pospanosti. Obavio je nekoliko poziva, javio se na radno mjesto, gdje su rekli da se javi u ponedjeljak ujutro. Do tada je dobio čovjeka koji mu je donio dokumente, oružje, odveo u stan i dovezao auto. Popodne je proveo u vožnji gradom i posjećivanju Valentine. Iako je mislio da će ga Amerika razočarati kao inače, ovaj se put jako dobro pobrinula za sve. Ali pitanje je po kojoj cijeni.

Nikola Vranjković


Nikola Vranjković

Zovem se Nikola Vranjković. Najčešće se odazivam na Nidžo. Hercegovac sa zagrebačkom adresom. Nepopravljivi Balkanac. Više pjesnik nego književnik, ali oboje kombiniram jedno kroz drugo. Više volim trenirku nego odijelo, zadimljenu krčmu od modernog kafića. Student, radnik, sportaš i posve (ne)normalan čovjek. Ovdje me čitate u rubrici Iz Njegovog Kuta. Kako je u mom kutu? Saznajte...

Komentari

Bol, Lisa Gardner,bibliomanija, Ana Čaić Blažević, APortal,majka, dijete