NEVJEROJATNO – ono što se dogodilo sve će vas šokirati

Iiiiiii? Gdje je šok? Došli ste se šokirati? Što se dogodilo, zanima vas?

Nema. Papala maca. Umjesto toga, čitate kolumnu pravog naslova:

Zašto čitamo clickbait naslove i tračeve o poznatima?

Tema današnje kolumne je privlačenje pažnje click-bait taktikom, ili prevedeno na hrvatski, radi se o  mamcu za klikanje. Svaki put kad kliknete na senzacionalistički naslov, pojeli ste mamac i tvorcu teksta pomogli da ima bolje rangiranje, veći interes oglašivača i uzlaznu čitanost. Nema veze ako je samo naslov bio bombastičan, a sadržaja praktički i nema, vi ste prvi klik odradili i čak da je to i posljednji posjet tom sadržaju, prvotni cilj – prvi klik ste napravili.

Zašto to radimo? Jednostavno. Zato jer je zabavno. Zato jer smo svi ponekad malo voajeri ili nas privlači moda ili imamo celebrity crush ili želimo vidjeti da su i poznati, poput nas, ljudi ispod kože ili zbog sto drugih legitimnih razloga. Zato jer možemo. Zato jer nismo uvijek raspoloženi za drame i intelektualne tekstove. A i zato jer, budimo iskreni, većina ljudi u bespućima interneta traži zabavne sadržaje. Guzice, sise i privlačni naslovi bolji su jamac za čitanost nego pametne teme o knjigama ili pozitivnom razmišljanju.

Kako kaže ona tamburaška pjesma: „Što to ima u ljudima tužno, da ulaze u tuđe živote?“

Nema ništa tužno, više je to odraz lijenosti i neke apatije. Jer onaj koji ima hrpu vlastitih hobija, teško da ima vremena klikati i ono što bi htio, a kamoli tuđe mamce. Ali nisu ni svi click baitovi isti, neki su otvoreno primamljivi i lako ih prepoznate, a neki vas privuku naizgled pametnim provokativnim i aktualnim sadržajima i nasjednete na priču koja nije vaša niti vas ustvari zanima.

Zamislite bilo koju novinarsku redakciju. Jeste? I sad zamislite njihov radni sastanak… Razgovor koji glavni urednik vodi sa svojim suradnicima ide otprilike ovako:

„Idemo, ekipa, idemo. Što je bilo najčitanije prošlog tjedna? To, to, to… E, dajte mi još toga, ovaj tjedan želimo nadmašiti te brojke, to je dobitni recept! Vrijeme je novac, ljudi! Idemo, idemo!“

Jel vam ovo zvuči realno? E, pa onome tko živi od čitanosti, sponzora i klikova sigurno je. Ono što se čita, otvara i konzumira onima koji od toga žive znači egzistenciju. I sad tu postoje dvije priče, prva koja brani određenu priču ili se obraća određenoj skupini ljudi i druga koja je za široke mase, u startu definirana kao „atraktivna“.

U prvoj struji imamo ekipu okupljenu oko neke ideje. Uglavnom pišu ili objavljuju promišljene, određenoj tematskoj skupini usmjerene tekstove. Međutim, pišući za jednu stranu, pažnju priklanjaju uvijek iznova jednom te istom sadržaju, braneći jednu boju svaki dan uvijek iznova, po potrebi čak upozoravajući na „one druge“ koje s vremenom i otvoreno počinju prvo kritizirati, a zatim i napadati. Neki tu stanu. Zauzmu poziciju, ne idu preko granica dobrog ukusa. Ali neki, osjetivši slast primamljivih naslova koji znače i više novca, nastavljaju dalje. I dalje imaju početnu ideju, ali sada je ona atraktivnija, otvorenija, bahatija, tekstovi su to izmišljenih prijetnji ili otvoreno napadaju sve drugačije. I što više brane svoje i zatiru i ponižavaju sve što nije „njihova boja“, to se više približavaju degutantnosti. Mase to često ne prepoznaju niti dijele ovo moje mišljenje. Imate horde ljudi koji slijede vrlo isključive, za druge uvredljive sadržaje, a koji su vrlo čitani, čak i cijenjeni. A što je sadržaj gadljiviji, to je više i protivnika. A što je više protivnika, to je veća rasprava i to se više takvih sadržaja otvara. Pa što je onda moralno, pristojno ponašanje kad like-ovi padaju na sve strane? Takvoj redakciji najbolje je zaključiti da sutra ponavljaju isti recept, još restriktivnije braneći svoje mišljenje i s još manje argumenata, ali posve otvoreno prozivajući sve suprotnog stava. Recept za čitanost garantiran.

Druga struja nema moralnih načela. Da se razumijemo, nema ni prva, iako samo na tome gradi cijeli svoj imidž. Struja je to „lakih nota“, prihvatljiva svima. Voli sve što vole mladi. Takve sadržaje naći ćete gdje god je nešto zabavno, sexy, provokativno, zanimljivo… Kako izliječiti čukljeve ide bok uz bok s naslovima tipa: „Prevario me s najboljom prijateljicom“, „Mlađe je slađe“ i „Poznati pjevač viđen na špici s prelijepom studenticom“. Tko od nas nekad ne posegne za takvim sadržajima? Zabavni su. Nije za osudu ako se poželimo zabaviti, kao što niti svaki put nismo raspoloženi samo za ozbiljne filmove. Tekstovi su to koji garantiraju zabavu, vrijeme koje uz njih brzo prolazi i kojima moral niti načelo uglavnom nije ni na pameti. Žuti tisak i sve ostale širokim masama privlačne boje najklikaniji su sadržaji jer ljudi traže odmak od stvarnosti, laku zabavu i da kroz to na trenutak zaborave na sve brige i probleme. Što žuće, to bolje. To vam je kao ono kad ste na godišnjem ili kod frizera pa imate opravdanje, da ne kažem ispriku čitati tabloide. A potajno baš malo guštate. 😉

Sva sreća, postoje i malo drugačije struje. One koje imaju sadržaj, no nisu isključive. Pozivaju se na slobodu izražavanja i ravnopravnost i to na neuvredljiv, svima dostupan način. Zanimljivi tekstovi i pametan marketing. Volim vjerovati da je ovo budućnost. No zna se kako to funkcionira, isto kao i sve ostalo – mi sami određujemo što je hit danas i što će sutra biti hit. Mi određujemo trendove i one koji će od njih zarađivati.

Ne čudimo se stoga sadržajima koji se objavljuju nego se zapitajmo zašto smo ih izabrali i zašto ih podržavamo? Kad nešto kliknemo, budimo svjesni da s time šaljemo poruku da isti ili sličan tekst želimo vidjeti i sutra.

Tako to funkcionira. Zapitajmo se što sutra želimo vidjeti u medijima. Mediji odgovaraju na ono što mi tražimo. Stoga tražimo pametno.

Sve vas ljubi click bait Anita.

Anita Ratkić Šošić


Anita Ratkić Šošić

Anita Ratkić Šošić za Amazonke piše kolumnu Dašak pozitive namijenjenu svim ženama koje žive, misle i rade u petoj brzini, ali naravno i muškarcima koji se ih se ne boje. Osnivačica book cluba i projekta „Dašak pozitive“, velika pobornica zdravog pozitivnog razmišljanja i djelovanja, Anitin cilj je uspjeti biti svojom u svakodnevnici ispunjenoj brojnim obavezama. Otuda i naziv - Dašak pozitive, jer uvijek se može naći nešto lijepo na što se možemo osloniti, skupiti snagu i ići dalje. Dokle? Dokle si dozvolimo. A Aniti kažu da si često dozvoljava previše, na što ona odgovara da je tek počela.

Komentari

Bol, Lisa Gardner,bibliomanija, Ana Čaić Blažević, APortal,majka, dijete