selo

U mom je selu sve postalo tiho
plač djece se odavno ne čuje
ni staraca nema pod koštelom starom
život kao da je iščezao o’ tamo.

Suhozide davno opasala drača
zapuštenu zemlju obuzeo korov,
a zastava ofucana na seoskom guvnu
poodavno radost ćutila nije.

Gdje su ljudi iz moga djetinjstva
izorana polja zasijana žitom
nema pjesme niti jedne ptice
na gozbi u polju mladoga grožđa.

Kao da je sve zaborav pokrio
u modi je iz konzerve roba
proklet li je samo taj domaći svijet
što pobježe u trgovačke lance,
vražje katedrale našega doba.

Valjda će se dozvati pameti
i vratiti se svojim korijenima,
zasijati zapuštana polja
i užgati vatru sred starih komina.

Pa da život selom ponovo poteče
da se čuje opet dječji plač
pod koštelom stari bace na balote
i polja nam dadu svakakve ljepote.

Neno Bačelić

Mi smo redakcija APortala a vi čitate članak s našom preporukom 🙂

Komentari