selo

Selo mog djetinjstva…

U mom je selu sve postalo tiho
plač djece se odavno ne čuje
ni staraca nema pod koštelom starom
život kao da je iščezao o’ tamo.

Suhozide davno opasala drača
zapuštenu zemlju obuzeo korov,
a zastava ofucana na seoskom guvnu
poodavno radost ćutila nije.

Gdje su ljudi iz moga djetinjstva
izorana polja zasijana žitom
nema pjesme niti jedne ptice
na gozbi u polju mladoga grožđa.

Kao da je sve zaborav pokrio
u modi je iz konzerve roba
proklet li je samo taj domaći svijet
što pobježe u trgovačke lance,
vražje katedrale našega doba.

Valjda će se dozvati pameti
i vratiti se svojim korijenima,
zasijati zapuštana polja
i užgati vatru sred starih komina.

Pa da život selom ponovo poteče
da se čuje opet dječji plač
pod koštelom stari bace na balote
i polja nam dadu svakakve ljepote.

Neno Bačelić


Neno Bačelić

Zovem se Neno. Pisanje je moja strast koja tinja već par desetljeća, no u vrtlogu života rasplamsala se na pragu moje 40-e. Nepresušno je vrelo inspiracije i mašte u meni i svijetu koji nas okružuje. Smisao života i jest spoznati sebe i biti ono što jesi jer tad daješ svijetu najbolje od sebe i ostavljaš trag, a u tome i leži ljepota življenja.

Komentari

Bol, Lisa Gardner,bibliomanija, Ana Čaić Blažević, APortal,majka, dijete