senke, Balkan, serija

Senke nad Balkanom…

Tko me imalo bolje poznaje, zna da sam lud za domaćom produkcijom. Kaki’ Hollywood, kakve eksplozije, kakvi bakrači. Nema ništa slađe kad gledaš film i ne treba mi titl za prijevod (makar govorim engleski). Uvijek sam u potrazi za nekim novim domaćim serijama, pomno pratim nacionalne kanale komšiluka i zapisujem kad i gdje šta se emitira. Tako nedavno, spazim ja jedan uočljiv naslov ‘Senke nad Balkanom‘. Rekoh sebi zanimljivo, a kad ugledah ime Dragana Bjelogrlića uz to, znao sam da imam šta gledati tjedan dana.

Inače, Dragan Bjelogrlić osim što je vrhunski glumac, istovremeno i proizvodi serije. Jedna od tih serija je i ova dramatično napeta serija koja se dijeli u tri dijela, odnosno sezone. Prvi dio serije smješta se u davnu 1920. godinu. Kraljevina SHS, u narodu poznata kao Prva Jugoslavija. Napeti politički odnosi, kraljevska obitelj Karađorđević i utjecaj stranih sila koji kao da se sudbinom određeni križaju oko Drine. Serija kreće dolaskom Bijele Rusije na područje Prve Jugoslavije zbog poraza u ruskom građanskom ratu i koji su svoje utočište pronašli u Beogradu. Sa njima dolazi i blago kraljevske ruske obitelji Romanov; oko blaga se cijela serija i vrti.

Glavni likovi serije su inspektori Tanasijević i Pletikosić. Mladi Pletikosić je školovan u Švicarskoj, mlad, odvažan i spreman na sve, dok je Tanasijević zvane Tane lik koji predstavlja ono najgore i najbolje. Bivši vojni veteran Prvog svjetskog rata, PTSP-ovac, alkoholičar, ali i jako dobar čovjek, nasmijan i izgubljen u ženskim srcima. Naravno, odnos njih dvojice ne cvate u početku, ali kroz seriju postaju sve bolji. Naravno, uz njih se pojavljuje i ogroman broj poznatih glumaca, primjerice Srđan Todorović kao doktor, Bojan Navojec kao mladi Ante Pavelić i Petre Arsovski kao šef makedonskog VRMO-a.

Ali ono što me posebno fasciniralo u cijeloj seriji jedan poseban lik koji se nije nikada pojavljivao u nikakvim ekranizacijama modernog doba, i koji kao da je pao u zaborav. Mustafa Golubić, najopasniji čovjek Balkana, kako je i rečeno u samoj seriji, čovjek sa tisuću lica i koji je navodno posjedovao 250 putovnica, pojavljuje se u seriji kako i njegova reputacija zahtjeva: polako, iz sjene i zagonetno. Mustafa je hercegovački Srbin muslimanske vjeroispovijesti koji je u mladosti postao član Crne Ruke, a kasnije poznati sovjetski obavještajac. Bio je balkanski James Bond čije su mnoge operacija i dan danas zamračene velom tajne. Njegov lik utjelovio je Goran Bogdan, mladi i osebujni glumac koji se sve više pojavljuje u domaćoj i stranoj produkciji. Normalno, u oba slučaja glumi nekog pozitivnog negativca koji okolo puca i hvata žene.

U domaćoj produkciji dugo se nije pokazao ovako fascinantan projekt koji je ujedno i rizičan. Naime, razdoblje koje obuhvaća prva sezona izmiješano je u moru politike i previranja. Ruski utjecaj, podijeljen na kraljevski i sovjetski, germanske sekte i raznorazne tajne lože, tajne službe, domaće igre i revolucionarne borbe. Teško je gledati seriju ako ne poznajete domaću povijest, i baratate pojmovima kao što su NKVD, VRMO, Tula i slični. Glumačka postava, kao što uvijek i bijaše na Balkanu, silno je bogata, glazba u pozadini i naslovna numera pod vodstvom Nikole Pejakovića Kolje, način snimanja više no odličan. Sve u svemu, jedna vrhunska serija vrijedna visoke desetke na ljestvici koja pokazuje jedan neistraženi dio povijesti zaboravljen zbog Drugog svjetskog rata.

Samo naziv serije odlično prikazuje sve ono što se stoljećima ponavlja na ovim prostorima. Ruske, engleske, njemačke i tko zna više čije sjene kruže nad Balkanom, tko sve zna kakvi putevi sve moguće robe uvijek kruže oko naših kuća, i cijeli svijet uvijek želi ostvariti monopol na narodima brdovitog Balkana. Ali zaboravljaju jednu stvar; ovdje se križa Istok i Zapad, ovdje ili imaš dušu ili nečiji podanik. Gorivo serije je rakija. U jednoj sceni pojavljuje se natpis: ‘Rakija nikoga nije na put izvela.’ Upamtite rakiju, jer u nijednog seriji se nije pilo kao u ovoj.

Nikola Vranjković


Nikola Vranjković

Zovem se Nikola Vranjković. Najčešće se odazivam na Nidžo. Hercegovac sa zagrebačkom adresom. Nepopravljivi Balkanac. Više pjesnik nego književnik, ali oboje kombiniram jedno kroz drugo. Više volim trenirku nego odijelo, zadimljenu krčmu od modernog kafića. Student, radnik, sportaš i posve (ne)normalan čovjek. Ovdje me čitate u rubrici Iz Njegovog Kuta. Kako je u mom kutu? Saznajte...

Komentari

Bol, Lisa Gardner,bibliomanija, Ana Čaić Blažević, APortal,majka, dijete