razvod

Razvod, kažu da je to najstresniji gubitak u životu, čak gori nego kad ti partner umre. Logičnom se čini ta teorija, jer razmišljam, gora je živa žalost nego mrtva. I ima smisla. Svuda oko mene kud god da se okrenem, samohrane majke, očevi, djeca van kontrole… Obitelj kao da više ni ne postoji, barem je takav dojam, nigdje zajedništva. Ali treba naći uzrok tome, prostim okom vidljiva je samo posljedica, pa krenimo redom.

U današnje vrijeme kad je sve oku dostupno, no ne i novčaniku prečesto dolazi do frustracija kako bi čovjek htio nešto imati, a ne može si priuštiti zbog kojekakvih davanja, skupih režija pa si postavlja pitanje zašto radi, usput bi trebao biti sretan što uopće radi. Čovjeku je urođena glad za posjedovanje. Počinju svađe tko koliko zarađuje, jer je novac postao jedina karika koja dvoje ljudi povezuje. Pogotovo ako društvo u kojem se boravi, materijalno bolje stoji, u smislu da putuju, voze bolji ili veći auto, imaju više kvadrata za stanovanje. Svaka druga tema tada ne može doći do izražaja, frustracije se počinju polako nakupljati sve do točke kad sve počinje pucati po šavovima.

Drugi razlog je nemogućnost skrivanja takvoga stanja u svoja četiri zida. Svaki partner polako svoju ogorčenost iznosi pred prijateljima, na radnom mjestu i u svojoj obitelji kojom je krvno vezan, a to je najgori momenat za oboje. Njihove obitelji odmah zauzimaju stranu i počinju s pametovanjem. Moglo bi se reći da svojom retorikom pojačavaju napetosti jer nemaju razumijevanja za novonastalu situaciju, puno više su skloniji sve osuditi nego razumjeti. Partneri tada nesvjesno sve više vremena provode odvojeno, u svojoj obitelji donose odluke na temelju naklapanja bez imalo želje da se stvar popravi. Počinje se s optužbama, ignoriranjem i raznoraznim udarcima ispod pojasa.

Treći razlog je frustriranost poslom, odvratnim šefom, poslodavcem koji traži maksimum posvećenosti za kojeg je radno vrijeme prekratko pa mnogi posao nose doma, totalno isključeni iz obiteljskih događanja.

Taloženje svih negativnosti donosi efekt pucanja po šavovima. U svemu tome naravno izostane komunikacija između partnera, koja se s vremenom svede na to tko što nije napravio, pa slijede optužbe, ignoriranja, šutnja koja ubija. Najviše tu stradavaju djeca koja su kolateralne žrtve svijeta odraslih, koja ne znaju sve zamke odraslog svijeta i nađu se totalno izgubljeni ne znajući što je ispravno, a što ne. Količina vremena provedena u takvoj dubiozi roditeljstva, partnerskog nerazumijevanja, uzajamnog nepoštivanja dovede do razvoda. I tu nastaju ogromni problemi s kojima se teško i nemoguće nositi.

Odjednom oba roditelja žele pokazati kako su baš oni pravi skrbnici za svoje dijete, prostituiraju se po institucijama iznoseći prljavo rublje svoga braka, sve u cilju dobivanja djeteta na skrb, tj. uništenja bivšeg partnera po pitanju odvajanja od djeteta, alimentacije i kojekakvih gluposti koje još gluplji zakoni propisuju.

I tako u tim borbama s vjetrenjačama bivaju otpuhani od svake vrste realnosti. Prolaziti sve zakonske obaveze je doista traumatično, počevši od nadležnog suda, raznoraznih obiteljskih savjetovališta gdje oni po uhodanoj shemi pokušavaju pomiriti dvije zaraćene strane, naravno bezuspješno, jer je u oba partnera ego toliko visoko u tim trenucima da je nemoguće da bilo koji od partnera u tom momentu, kako se kaže, pregrize govno i realno sagleda situaciju. Iako oboje znaju da su imali sve vrijeme da rješavaju probleme dok su bili zajedno.

Kako to obično biva, budući život uglavnom se svodi na manipulaciju djetetom, tko će iz koga izvući nešto za sebe i svoju korist, rijetki imaju snage za novi početak, jer su razvučeni između obaveza koje nosi protekli partnerski suživot i mogućnosti novog početka. I tako u nedogled. Na kraju, teško je ne primijetiti da su danas obiteljske vrijednosti na niskim granama. No, bez zdrave obitelji nema zdravog društva, a čini se kako to odgovara ovom društvu gdje se sve vrti oko kapitala. Tako je lakše manipulirati masama, koje nemaju ili su izgubile čvrst oslonac koju obiteljsko zajedništvo daje.

U toj igri, tom procesu nema pobjednika. Svi gube. Najviše djeca. Postaju marginalizirana u vrtiću, školi. Postaju nesigurna u sebe i svoje sposobnosti isključivo zbog roditeljske sebičnosti. Barem se tako doima, mada je s druge strane i to bolje nego da odrastaju u zajednici oba roditelja gdje su svakodnevno prisutne svađe, nasilje bilo kakve vrste. Naposljetku, teško je razlučiti što je ispravno u današnje vrijeme gdje su u svakoj pori života vrijednosti toliko iskrivljene. Ali jedno je sasvim sigurno, razvod itekako ostavlja posljedice na oba partnera, ali mnogo bitnije, ostavlja posljedice i u razvoju djeteta.

Neno Bačelić

Komentari

Mi smo redakcija APortala a vi čitate članak s našom preporukom :)