Halo frajeru, imam curu za tebe!

Je li Vam se ovo ikad dogodilo? Ma moralo je… jer svi mi imamo tog nekog  frenda ili češće frendicu koji imaju potrebu spajati parove ili su pak toliko naivni da padaju na svaku molbu, nekog ili neke, da ih se poveže s objektom njihove pažnje. U ovom slučaju mene.

Ponekad se pitam što sam to ja Bogu skrivio?

Priča ide ovako. Idem gradom, gledam svoja posla, tražim košulju koju moram kupiti, za event neki na koji moram ići. A niti mi je do košulje, još manje do eventa. Srećem frendicu koju znam iz vrtića i odlazimo na kavu.

Pa kako si? Pa šta ima? Kako život? Brak? A nisi u braku? Pa kako nisi? Pa ti ovako zgodan, naočit, situiran i ostala bla bla kvač kvač bapska sranja. Podružimo se tako, razmijenimo brojeve i obećamo si dodati se na Fb-u da nadoknadimo propušteno. I tako prođe neko vrijeme. Javi se ona, zove na kavu. Odem u grad, kupim vino, kavu, bombonijeru, čokoladice za njenu klinku, nešto voća, ma kaj ja znam kaj sve ne, ono znate kad idete kod nekoga prvi put u kuću pa želite ispast čovjek i te spike. Uglavnom dođem na adresu u dogovoreno vrijeme, vrata otvori njen muž, inače very simpa čovjek. Uđem, sjednem, posluži ona i kavu i kolače i pričamo. Mala trči oko bora. Muž joj priča o svojoj autolimarskoj radioni. Pričam o tome što treba skrpat na mojoj Toyoti. Mačka mi se mota oko nogu, idila, kad odjednom k’o grom iz vedra neba ona ispali:

Frajeru moj, imam curu za tebe!

Nasmijem se ja, nasmije se njen muž, ali ona se ne smije.

Ne smijemo se više ni mi.

Ona je draga, pametna, uspješna  i lijepa (naravno da je, jer ti je frendica). Uz to je magistrirala nedavno, ima stalan posao, svoj stan, dobru plaću, psa i naravno tebe kao svog advokata. – pomislim.

Kao da naručujem nevjestu iz kataloga. Ono k’o kad listate Ikein katalog namještaja koji vam poštar povremeno ubaci u sandučić, pa razmatrate je li bi plavi ili bijeli kauč, brodski pod ili pločice i tako tim redom. Samo sad umjesto kauča birate si curu a ponuda neograničena. Žene svih veličina, boja i oblika izložene na izvolte. Samo trebaš okrenuti broj i naručiti. Još dobiš popust na gotovinu. 2999,99 kn i samo je tvoja. Što ćeš dalje s njom je na tebi. Reklamacije ne prihvaćaju i ne vraćaju lovu.

Stvarno ne bih, hvala. Nemoj se ljutiti ali nije mi sad do dejtova. Pokušavam se ljubazno izvući iz cijele priče i pogledom tražim prvi prozor kroz koji mogu pobjeći. Susrećem pogled njenog muža koji suosjeća sa mnom. Odjednom mi nije niti lijepo niti idilično. Ona i dalje nabraja  kvalitete svoje frendice, a ja osjećam kako sve više tonem na njihovom kauču u želji da potpuno nestanem.

  • I ta tvoja bradica? Šta će ti to? Daj se obrij. – ispali ona za kraj i tutne mi u ruku jaknu i papirić s brojem telefona pokraj kojeg piše Jasna.
  • I nemoj ju zaboraviti nazvati!
  • I meni javi kako je prošlo!

Promrmljam nešto na odlasku, dok me njen muž ispraća svojim suosjećajnim pogledom i pitam se – koji vrag je ovo bilo? Inicijacija u sektu?

Gužvam papirić i sjedam  auto, željan samo što prije pobjeći što dalje.

Prođe koji dan, taman zaboravim što sam doživio, kad evo zahtjev za poruku na Fb-u. Gledam tko to šalje? Piše Jasna Nešto Nešto. Kliknem.

Piše:

Nisam se ja njoj javio, pa je bila, iako je sramežljiva (moš mislit) toliko slobodna da mi se sama javi. I naravno je za to odabrala najlakši način na svijetu – napad na Fb-u.

Prihvatim, uljudno odgovorim da sam jako zauzet i da ćemo se čuti u dogledno vrijeme. Bacim pogled na njen profil i vidim zgodnu plavušu, ali ništa drugo što bi me privuklo. Ona nastavlja pisati. Gasim net i odlazim u krevet. Ujutro me u inboxu dočeka cijela njena biografija i povijest bolesti, 15 fotki nje u badiću, u brdima, s posla, s pesekom, bez peseka, i jedna di je ko od majke rođena.

Da sam tipični serator mogao sam je iskoristiti već pola sata kasnije. Ovako sam se samo ispričao s hrpom obaveza i obrisao poruku.

Kasnije popodne me nazvala frendica i oprala da sam seljačina. I da kako sam mogao tako otpilit njenu Jasnu, koja je naravno cvijeće?

Ma baš se pitam, kako? Baš sam kreten zar ne?

Nema veze, glavno da sam si našao dobrog limara!

Marin

 

Komentari

Marin Bijelić

Mlad, nježan i neizbježan. :D Brz na jeziku, još brži na tipkovnici. Nekima omiljeni autor, nekima trn u oku. Volim fotografirati, putovati i čitati klasike. Volim filozofirati, volim crno vino, pivu s društvom i dobar sex. A vi volite mene... ma znam ;)

You May Also Like