Iva Matijaško Degač: “Veza bez stresa – jebena utopija”…

Kako pisati o nečemu što živiš svakodnevno (zajedno sa svim živim organizmima na planeti i oko nje), a da ne zvučiš istripano,pomahnitalo? Ili još bolje poput pms ženturače, kako nedavno bijah okarakterizirana? Moj odgovor je – nikako! Kada god se piše o ovakvim pojavama, anomalijama (iako za mene normalnostima, jer je stres sveprisutno govno) ubaci se onaj mali istripani dio nas, jer znamo da je veza bez stresa jebena utopija i da bez stresa o stresu u stresnim situacijama ne možeš, a da ne zvučiš pomahnitalo. Ludo. Obezglavljeno.

Zato, zavrtimo još jednom moj ringišpil u glavi.

Stres ne volim, ali s njime živim. Svaki dan mi je prepun stresa i gro onih sitnih iritantnih situacija koje nam podsvijest pamti, a tijelo, glava i jezičina izreagiraju, ako ne odmah – na kraju dana sigurno. Naravno na onima koji s time nemaju nikakve veze. I kako se sada nositi s time? Kako ostati i opstati u vezi, dok si bombardiran sa svih strana? Iskreno, ne znam, ali moj staž s mojim čovjekom je dokaz – da se sve preživi. Iskreno s manjim brojem neurona u glavi, ali ne brinite, opet vam ih ostane dovoljno za svaki novi stres koji nosi suživot između dvoje ljudi. I tu ne igra ulogu kojih dvoje,dvije ili dvojica čine par. Svaki par je podložan istome, pa čak i onda ako su istog spola. Stres ne bira, niti masturbira, on nas sve kara uz duž i poprijeko bez pitanja i naše dozvole.

Sjećam se kako sam samo bila zavidna prijateljici nakon što je napokon pronašla svoju ljubav. Svoju dragu. „Jao, kako je tebi super! Sigurno vam je sve uvijek čisto i garant kuhate zajedno. Idete frizeru, rihtate se i možete mijenjati odjeću, a da pri tom ne izgledaš kao beskućnik poput mene kada nategnem trenirku od muža xy brojeva veću“ – krenulo je u mojoj glavi i na moja usta van zavist u obliku usranih ideja o suživotu s istim spolom. Moja prijateljica je samo otpuhala dim cigarete i pustila me da istrkeljam do kraja. No, nakon nekog vremena, vidno isfrustrirana mojim hetero tugovanjem, samo me presjekla „Iva, veza između dviju žena nije kao ona što gledaju junferi u pornićima. Wtf? Mila, a pms i mengu si zaboravila? Probleme s probavom i ishranom, sve one hormonalne ispade koje mi žene imamo? I od kuda ti ideja da idemo zajedno na frizure i mijenjamo odjeću? Pa, nije mi ona frendica jebo te! A, o tome da je ne mogu uhvatiti za ruku dok šećem gradom neću“. Moram priznati, ostadoh u šoku.

Iako, ja kao takva, stalno kukam i prigovaram mužu (koji je by the way faking hard core frajer), jer još nije naučio kako sa mnom i mojim hormonima, brijem da mi je to draže, nego da proživljavam još jedan pms koji nije moj. Ok, imam sestru, mamu i kćer će uskoro u te vode ludila, ali to nije isto. S njima nisam par. Tako da kako god okreneš – veze bez stresa su jebena utopija, ali ja radije biram onu vezu u kojoj pms imam samo ja. U kojoj se na hormonalne ispade mogu čupati samo ja. I to samo zato, jer mi se sada tako hoće.

No, vratimo se mi tom našem stresu. Tom sveprisutnom govnu u obliku šize koje nas prati kroz sve aspekte života, kao tihomir pušten na rit. Ne bira taj smrad ni vrijeme ni mjesto svog teatralnog dolaska. Nije mu važno koliko imamo godina, iskustva i tolerancije, jer on uvijek pobijedi, a mi reagiramo kad-tad. I na toj činjenici se vrti lova. Bezbrojni članci o povećanoj konzumaciji antidepresiva (koji ne služe za ništa ako se mene pita, osim za predispoziciju za ovisnost) su jedan od dokaza zarade farmacije i našeg stanja. Stanja zvanog banana. Mnogi kvazi psiholozi, lajf koučevi i ostali maglari za svoje visokoumne savijete samo jedan svoj jebeni „dobar dan“ naplate 50€, a da nisu ni trepnuli. A, mi? Mi pušimo na veliko sve njihove nebuloze i posežemo za parama koje i tako nemamo, dok u usta trpamo šaku medikamenata čudnih boja i naziva. Samo da nam bude dobro. Samo da se riješimo stresa. Samo da izdržimo pritisak, a da pri tom nismo ni svjesni kako se sami možemo obraniti od stresa. I to ni više, ni manje nego metodom bmk ili ti ga boli me kurac. Metodom do koje se dolazi postepeno, osvješćivanjem sebe i onoga tko nam čini par. Kada dođemo do tog stanja i tog levela razmišljanja, niti jedan stres nam neće utjecati na naš osobni razvoj i razvoj našeg suživota u dvoje. Tek tada ćemo uistinu moći primijeniti sva ona načela o sprječavanju stresa u vezi o kojima pišu mnogi.

Taj level po meni je najbolje rješenje, jer nam daje mogućnost odabira. Olakšati si ili otvoriti oči i vidjeti da nije stres glavni uzrok ne slaganja s onom svojom kaobajagi boljom polovicom. I taj bmk se ne odnosi na ono kada si đubre, pa kažeš „Bmk jesi gladan/na“ ili „Bmk što su nam iskopčali struju zapila sam pare“, već na onaj BMK ZA STRES! Teško ti je na poslu? Svima je, ne mora ti biti i teško kod kuće kada uđeš u svojih 4 zida – zato bmk, moje radno vrijeme je završilo. Okružen/a si hejterima koji samo jedva čekaju da te poklope, unište tvoj integritet i seru? Pa, što! Btk ne živiš ni ti od njih ni oni od tebe, a i tvoj suživotni suputnik nije on/ona/oni, zato – bmk za mišljenje ne bitnih i malih čestica koje su uvjerene da su veličina. I tako dalje rokajmo bmk za svaki stres koji utječe na nas, da bismo mi utjecali na nekog drugog ringišpilom u glavi oko stvari koje na kraju nisu ni važne. Nisu bitne. Nisu mi.

Vrijeme nam curi, starimo prebrzo i fakat nam ne trebaju ovakva govna u životu. Obrana bm metodom spašava stvar i to mi vjerujte na riječ.

Koliko puta ste požalili na sve situacije koje ste mogli odigrati drugačije? Na sve ne bitne svađe, jer eto tako vam ja taj dan pao grah i sreli ste nekoga tko vam je dignuo tlak. Vjerujem, poput mene, ne brojeno mnogo puta. I to je normalno. To je ok. Nije ok, ako dozvolite da vam takva govna unište život i odvoje vas od vašeg ortaka za pizdarije i ljubavi u koju ste nekada, jednom vjerovali. Zato – razgovarajte više, ljubite jače i nikada, ali nikada ne odlazite ljuti u krevet leći kraj osobe koja je samo vaša, a za stres lako.

On će i dalje biti tu u prikrajku i čekati da vas pokosi, ne znajući za našu malu bmk tajnu, kojom se možemo obraniti od svakog njegovog kurvinskog napada.

Iva Matijaško Degač


Iva Matijaško Degač

Rođena u gradu na četiri rijeke u kojemu živi i biva do dana današnjeg. Vječni anarhista, reformista, buntovnik - i to sve u ženskom rodu. Mačkarica i veliki prijatelj životinja, te pokojeg čovjeka. Voli prirodu, cvijeće i dobar stari r'n'r. Pisanjem se bavi od rane dobi, ali vrlo brzo lijepo izražavanje mijenja uličnim govorom,  jer po njoj "lijepe riječi su za djevice i malu djecu, a ja nisam niti jedno od toga dvoje odavna" - koliko ima istine u tome prepušta vama, jer malo tko uistinu ima pristupa njezinom biću, duši i pojavi. Škorpion po horoskopu koji dugo pamti, brzopotezna na jeziku i veliki ljubitelj ironije. Ona je Iva i ona je naša La Femme.

Komentari

Bol, Lisa Gardner,bibliomanija, Ana Čaić Blažević, APortal,majka, dijete