Naizgled samo obična pločica, omotana u taj neki celofan i zatočena folijom. Nerijetko sa slikom neke kravice ili djeteta koje se kesi. Potpuno bezazleno, zar ne? Što se zapravo krije unutra? Reći ću vam: blago.

Jedan poznati brend kaže ovako: „Jedan komadić i tamo ste.“ Hm, a gdje? Da li vas asocira na nešto? Ne, stvarno, da li? Hajmo sad ovako, prisjetite se neke situacije kada ste bili baš pod stresom. Jeste? Sad mi recite za čime ste prvo posegli da se smirite? Da li je djelovalo? O da. Još kako.

Znate onaj scenario: momak ostavio curu i u sljedećoj ona sjedi na krevetu okružena hrpom maramica. Šta joj je još pri ruci? Da, bravo! Opet pogađate. Pa da vidimo, u čemu je tajna?

Otvaraš celofan, cijepaš foliju i ukazuje ti se cijelih 300 grama čokoladnog blaga. Otkidaš jedan red i spuštaš ga na jezik dok ostatak sklanjaš u stranu za neki drugi dan. Sva čula se upale, osjetiš slatkoću i punoću okusa u svojim ustima. Čokolada se topi, sva ti se predaje i ti ni ne shvatajući šta radiš posežeš za onim odmetnutim ostatkom  i otkidaš još jedan red. Pa još jedan. I još jedan. I tako u krug dok se čitavih 300 grama  ne nađe u tvom želucu. Tada se trgneš, sav u čudu, kao: „No way da sam sve pojela.“, no činjenica je da jesi. I da se divno osjećaš. Ali si i dalje u čudu jer ti je sjećanje u nekoj izmaglici i pojma nemaš zašto si sve pojela. Ni kako.

Činjenica je da svi volimo slatkiše. Neki više, neki manje, no isto tako je činjenica da se lako navučemo na njih. Na neki način postajemo zavisni. Ono, dan mi nije dan ako nisam pojela ništa slatko. Ili te uhvati nervoza jer znaš da u ruci nemaš ništa slatko a daleko ti je trgovina.

Šta ti zapravo pokušavam reći? Pa, pokušavam reći da su slatkiši ona vrsta namirnica koja može da izazove ovisnost. Organizam navikne na tu količinu šećera i adrenalin koji aktivira da se probudi i šalje nam poruku kako nešto nije okej ako nismo unijeli šećere na koje je navikao. Tako da, priznajte sebi. Svi smo mi neki ovisnici i nije samo droga ono što izaziva ovisnost. Čokolada i slatkiši su tu također.

       Vjerujem da ćete idući put kada čujete reklamu „Jedan komadić i tamo ste.“ Da zastanete na tren i sjetite me se. No ima tih reklama još.

„Probaj pojesti samo jedan… “ – zastrašujuće zar ne? Ja odoh pojesti nešto slatko pošto me je i samu uznemirila činjenica da sam ovisnica. Ipak mi treba samo jedan komadić da bih otišla tamo, gdje god to tamo bilo. Valjda samo silno želim otići bilo gdje kad već nema odmora.

Šalu na stranu, kad se sve sumira istina je da slatkiši izazivaju neku vrstu ovisnosti ali ne brinite. Nađite neku zlatnu sredinu i često se gledajte u ogledalo pošto slatkiši osim što izazivaju ovisnost vrlo često vole i da se talože oko struka, što vam daje odličan poticaj da smanjite količinu.

Aleksandra  Bursać

Volim pisati i pišem od kad znam za sebe. Pisanje je lijek za dušu , a ovdje pričam kako je to biti žena, majka, supruga, domaćica, a opet imati snove i želje i sve te osobe spojiti u jednu.

Komentari