Mirnes Alispahić: Oblik vode

Guillermo del Toro. Vizionar. Redatelj koji na malim ekranima oživljava čudovišta iz svoje bogate mašte i priča mračne bajke za odrasle. Čovjek čije se ime veže uglavnom uz horor, mada briljira u svemu čega se dotakne. Ostat će žal što nije sjeo na rediteljsku stolicu Hobita, iako je bio planiran, i što vjerovatno nikada neće uspjeti snimiti Planine ludila, adaptaciju istoimene novele H.P. Lovecrafta, koja mu je dugo vremena neostvarena želja, ali srećom po ljubitelje njegovog rada del Torova mašta nikada ne miruje.

Jedan od glavnih kandidata na skoro svim dodjelama filmskih nagrada ove godine, Obilk vode njegov je novi uradak i najbolji film od Panovog labirinta. Ovaj put se odlučio poigrati s motivom Ljepotice i zvijeri ili u ovom slučaju nijeme princeze i princa iz dubina Amazona, te čudovištem koje ih želi uništiti. Del Toro ne bi bio on kada se ne bi poigrao malo s tim motivima, pa je tako njegova princeza nijema čistačica koja traži ljubav, a jedini su joj prijatelji skriveni homoseksualac, njen prvi komšija i brbljiva afroamerička kolegica na poslu.

Junaci ove mračne romanse

A princ ili Zvijer? Princ je biće izvučeno iz mulja Amazona. Lokalci ga smatraju bogom, ali on nije strašan iako je Zvijer. Ne, on je visok, širokih ramena, isklesanog dupeta i usnama koje mame na poljubac. Del Toro je insistirao na tom izgledu njegove Zvijeri, oborivši stereotipe pričanja bajki po ko zna koji put. Jedina prava Zvijer i jedino pravo čudovište u filmu jeste čovjek. Strickland.

Višeslojna je to priča i dok je gledate naprosto uživate u njenom gledanju. U osnovi, to je romantična mračna fantazija kakvu samo Guillermo može ispričati. O usamljenosti, potrazi za ljubavlju, izolovanosti, pripadnosti, zlu u ljudima. Glavni likovi su izopćeni i ne pripadaju društvu “normalnih”. Elisa je nijema od malih nogu, zbog povrede koju je doživjela. Živi u nekom svom malom svijetu i obožava stare filmove, koje redovno gleda s komšijom Gilesom, usamljenim homoseksualcem. On također žudi za nekim, usamljen je, jedini prijatelj s kojim priča je ona, a za pretpostaviti je da mu je njegova seksualna orijentacija donijela probleme na poslu. Daje tu Guillermo naznake. Čak i Zelda, njena kolegica s posla, koja stalno priča o svom suprugu, zapravo je usamljena žena koja laže o svom porodičnom životu kako bi sakrila činjenicu da je muž zapostavlja.

Usamljeno je i vodeno biće, bog iz Amazona. Jedini pripadnik svoje vrste, mučen i zatvoren u metalnu kapsulu, ne bi li na neki način odnio prevagu u svemirskoj trci između Amerike i Rusije. I tu, u hladnoj, mračnoj laboratoriji pronalazi ljubav. Namjerno del Toro smješta radnju svog filma u ’60-e godine prošlog stoljeća, jer su tada vladali ti stereotipi. Tada je Hladni rat bio u punom pogonu, a zlatno doba Hollywooda je bilo na zalasku.

Upakovao je tu del Toro i simboliku novog života, smrt i rađanje. Životne cikluse kojih se dotakao i Aronofsky u svojoj Majci!, samo ispričano na nešto drugačiji način od Guillermovog.

Jedino čudovište u filmu, briljantni Michael Shannon u ulozi Stricklanda

Film je i jedna posveta zlatnom dobu Hollywooda. Ne samo posveta, Oblik vode se može protumačiti i kao ljubavno pismo te hronika propadanja Hollywooda. Jer kako to stalno u filmu naglašavaju “zeleno je boja budućnosti”, a svi znamo da se današnji filmovi snimaju uglavnom ispred zelenog platna, dok su prije takve stvari bile nepojmljive. Vidljivo je to i po muzici, koja je zaista fenomenalna i daje filmu neku drugu dimenziju. Ako posmatramo film s tog aspekta, onda je poput Scorseseovog Huge.

Poznat od prije po svojoj upotrebi boja u filmovima, gdje ih koristi za pojavu određenih likova, njihov karakter ili tek da opiše neku scenu, Guillermo se i ovdje poigrava s bojama, ovaj put koristeći prvenstveno nijanse zelene, žute i smeđe, s tek primjesama crvene, bijele i crne. Cijeli film je pravi užitak za gledanje, mada je to nešto na što nas je on odavno navikao.

Jedan od kadrova koji pokazuje del Torovu upotrebu boja

Ako bih baš tjerao mak na konac i tražio mane, kao što su neki radili, mogao bih reći da postoje određeni scenaristički propusti, mada vjerujem da su namjerno urađeni jer ipak je ovo bajka, zar ne? Opet, kako tražiti mane i propuste jednoj priči ispričanoj na ovakav način? Čista emocija, s kojeg god aspekta posmatrali film. Svaka glumica i glumac su svoj posao maestralno odradili i izdvojiti samo jednog bi bilo vrijeđanje onih drugih.

Moglo bi se o ovom filmu pričati danima, ali neću. Stat ću i reći vam da ga odete pogledati jer to zaslužuje. Nema tu horora, koji se veže za del Torovo ime. Vampira i duhova. Ovo je samo jedna priča mračna bajka o ljubavi sa sretnim završetkom. Definitivno jedan od najboljih filmova godine u kojem raskoš del Torove mašte dolazi do punog izražaja.

ŽANR: fantazija/drama
REŽIJA: Guillermo del Toror
SCENARIO: Guillermo del Toro, Vanessa Taylor
ULOGE: Sally HawkinsMichael Shannon, Richard Jenkins, Doug Jones, Michael Stuhlbarg, Octavia Spencer
ZEMLJA: SAD
TRAJANJE: 123 minute
OCJENA:

 

Komentari

Mirnes Alispahić

Stekao naviku pisanja u sitne noćne sate koju imam do dana današnjeg što me košta, ali ljubav je ljubav. Na portalu možete pronaći svega pomalo od mog pisanja, mada se najbolje snalazim u vodama fantastike i filmskim osvrtima. Hvala na čitanju i do sljedećeg čitanja budite mi pozdravljeni gdje god da ste.

You May Also Like

Bol, Lisa Gardner,bibliomanija, Ana Čaić Blažević, APortal,majka, dijete