Šuti, valjda doktor zna bolje od tebe!

Koliko je sada oni zdravih ljudi koji su bili ‘pametniji’ od doktora? Liječili se sami raznim (rekla-kazala) metodama, biljnim preparatima, crkvama i molitvom?!

Sada ćemo prebrojati one koji su slijepo vjerovali svome doktoru, pridržavali se svake terapije, svakog antibiotika ili ne daj Bože neke jače terapije i ozdravili?

Ne možemo prebrojiti ni jedne ni druge. Uvijek će oni jedni tvrditi da ništa drugo osim lijeka nisu koristili i lagaće, a tako će i ovi drugi reći da nikada nisu tabletu popili i opet će lagati.

Takva su luda vremena došla da bolesti mnogo brže i jače napreduju od terapija i liječenja. Svi smo se našli u situaciji kada smo pili propisanu terapiju, ali smo i sa strane pili neki čaj ili neku prirodno vitaminsku ‘’bombu’’. Svi mi mislimo, a i u praksi se pokazalo tako da spoj medicine i prirode čuda stvara.

Moja baka bi često rekla za nekoga ko se razbolio da ako ima vijeka ima i lijeka.

Pa da krenemo dalje u analizu pravih doktora i nas kvazi doktora.

Ako imaš tu ludu sreću da se izliječiš od neke opake bolesti ti si heroj. Heroj svoga života, ali postaješ heroj i u očima drugih ljudi.

Ne znam kako to biva ali kao da te ljudi počnu gledati na drugi način, ti u njihovim očima postaješ doktor za tu bolest. Dijeliš ‘stručne’ savjete, oni te slušaju i rade tako.
Kako se niko ne zapita da tvoj i moj organizam nisu isti, da neće odreagovati podjednako na iste terapije. Koliko puta smo čuli da je neko umro od neke beznačajne bolesti, a neko od mnogo strašnije se izliječio.
Imamo onu vrstu ljudi koji na prvu naznaku boli i bolesti prvo trče dr.  Googlu. Njega pitaju, čitaju savjete, padaju u depresiju, jer ako se udariš u lakat i pitaš Gugla šta to znači, on će ti reći da imaš rak prostate. Surov je kao dr House, samo što blage veze nema o životu. Takvi slušajući njega padaju u depresiju i govore: ‘’To je ono najgore!’’
Onda tražimo tzv narodni lijek. Piju se čajevi, stavljaju obloge i izbjegavaju se doktori. Sam sebi postaviš dijagnozu i liječiš od NAVODNE bolesti.

Zbog čega?

Da li to doktorima više niko ne vjeruje?!

Vjeruju oni njima ali mi smo toliko postali preplašeni slušajući svaki dan kako ljudi umiru i da im se nije moglo pomoći.
Plašimo se smrti…. To je osnovni i glavni razlog izbjegavanja doktora.
Neki se tako i uspiju spasiti, a neki bespovratno odu.

Imamo sada drugi tip ljudi.

Njih zaboli trepavica, skaču u pola noći, jer jutro neće živi dočekati,  odlaze u Hitnu. Bože moj, bol trepavice je mnogo zloćudna bolest. Takvi često od doktora čuju da je sve u redu, da je to neka, nazovimo, normalna pojava i da idu kući. Međutim, takvi ljudi iako vjeruju i gledaju u doktore kao u Boga, ne mogu olako prihvatiti vijest o tome da su zdravi i da je sve u redu. I onda počnu dalje da istražuju i osluškuju svoje tijelo, postaju pravi Šerlok Holms u potrazi za novom bolesti.
Jer ONI znaju da nisu zdravi.

Pored bola trepavice, na koži su našli jednu crvenu tačkicu. Ako njih pitate šta bi mogla značiti ta tačkica, reće vam bez pretjeranog razmišljanja da je to rak kože i to onaj zadnji stadium. I tako oni žive, kuća-hitna-kuća-hitna…
To je hipohondrija, depresija i anksioznost. Ali to je neka druga tema.

Moramo, takođe, shvatiti da ni doktori nisu sveznajući i svemogući. Ali im moramo vjerovati, ma koliko čuli i znali da su pogreški uradili. Svjesni smo da se svašta dešava zbog njihove greške.

U porodici smo imali situaciju u kojoj je zbog slučajne doktorove greške, znanja ili neznanja, nije više ni bitno, moj otac umro. Sam doktor je priznao grešku, drugi doktori su to potvrdili, ali da li sada moja porodica treba prestati ići doktoru kada nas nešto zaboli?! Znam, u pitanju je bio život, ali ljutnja, bijes…mržnja, sve i da doktor ode u zatvor zbog toga i prestane raditi nama neće oca vratiti. Nećemo ni o tome dalje, jer postoje ljudi koji se za to brinu..

Redovne kontrole nam mogu spasiti život, a strah od istih ga oduzeti. Živimo brzo i nemamo vremena ni za šta, ali vjerujte da brzo i umiremo. Bolest je brža od nas, još ako se zainati, vidjevši da je ignorišemo, poraz je pred nama.

U ime doktora ne mogu govoriti, ali mogu u ime naroda.

Toliko se često susrećemo sa pogrešnim dijagnozama, pogrešnu bolest liječimo i na kraju kada izgubimo svu snagu otkrijemo da nam je u stvari nešto drugo. I sama sam se s tim sretala. Možda je doktorima najveća mana što iz iskustva prethodnih pacijenata na naše simptome lijepe njihove bolesti. Pa je tako i meni na osnovu nekih simptoma rečeno da imam MS, dok je drugi doktor uz to dodao da je moguća i prisutnost neke maligne bolesti na mozgu.
Vrijeme čekanja da dođeš na red da ti snime glavu je dugo kao vječnost, iako sam kao hitan slučaj čekala mnogo manje nego što se inače čeka, ali imala sam dovoljno vremena da sama sebi uvrtim u glavu da sam u poslednjem stadiumu bolesti, gubila sam već glas, a noge su mi često gubile funkciju kretanja. Šta nam naša podsvijest uradi to ne bi ni najgori neprijatelj.
Snimak je pokazao da nema ništa od navedenih bolesti nego da je taj uzrok svemu nenormalno jake migrene od kojih ja više nisam ja, rastajem se od života, duša se odvaja od tijela, ali na svu sreću više je onih dana kada nemam migrene od onih koje imam. I da li sam bila ljuta na doktore što su mi pogriješili dijagnozu? Iako je to sve u stvari bila njihova pretpostavka. Čuj ljuta, mogla sam ih tada izgrliti i izljubiti.

Naravoučenije: Ni doktori ni ja nismo trebali donositi zaključke prije gospođe magnetne.

Liječite se onako kako vam kažu doktori, a uz to slobodno pijte i čajeve, jer biljke nikada nikome nisu naškodile. Svjedoci smo masovnih bolesti i umiranja. Mnogo njih uspije izaći iz borbe kao pobjednik, a mnogi izgube tu bitku. Ne bojte se bolesti i onoga što vam doktori i nalaze saopšte. Nego se naoružajte vjerom, snagom, željom, obucite trenerku, obujte patike i zadnjim atomom snage potjerajte tu odvratnu bolest. Nikada ne posustajte, budite svoj heroj i lični borac, jer za vas to niko drugi neće raditi.
Čitavu prošlu godinu sam ganjala takvu jednu bolest, izderala sam mnogo pari patika i napravila grozne žuljeve.
Nije bilo lako.
Toliko puta sam padala u toj trci života, da su me često na leđima morali nositi da mi ne bi bolest pobjegla.

I znate šta?

Uspjela sam.

 

Zgazila sam bolest toliko jako da se više ne poznaje da je tu nekada bila.
Uspjela sam zajedno sa doktorima i sa mojim Drugom koji me s neba čuva. Koji je vjerovao u mene i onda kada sam ja posumnjala u Njega. On je rekao da i nemoguće postaje moguće ako Mi vjeruješ, a ja sam vjerovala, nekada manje nekada više, ali mi nije to uzeo za zlo.

Nemojte sami sebe liječiti, pa Bog je stvorio doktore da mi ne moramo to raditi. Vi samo možete sebi izdati recept u kojem će biti propisano manje nerviranja zbog gluposti, više zahvalnosti za svaki novi dan, bio on sunčan, tmuran ili olujni, jer dan će svanuti, ali da li ćeš ga i ti dočekati živ?! Izbrisati iz života loše navike, lošu hranu i loše ljude.

Gdje ćeš bolje  i zdravije!

Marijana Paravac


Marijana Paravac

Tragač za smislom napisanih riječi. Kapetan broda koji umjesto mapa i kompasa koristi bajke za putokaze. U kofere samo stavljam prošlost. Hobi mi je da izmišljam sadašnjost, a preduhitrim budućnost. Student književnosti koji posjeduje svoju Književnu apoteku na Instagramu u kojoj besplatno liječim sve bolesti knjigama. Sa receptom ili bez dođite da biramo lijek. Izlječenje je zagarantovano. Pričam veoma glasno, ali zato tiho pišem. Loše procjenjujem ljude. Znam svašta da radim, osim da odrastem. Sa mnom se lako može. Ja sam komplikovano jednostavna.

Komentari

Bol, Lisa Gardner,bibliomanija, Ana Čaić Blažević, APortal,majka, dijete