Od malih nogu voljela sam priču o Noinoj Arci. Na vjeronauku smo je često slušali, kući pričali o tome. Zamišljala sam stotine životinja kako u paru ulaze u to ogromno drveno čudo i putuju u miru. Miševi, psi, slonovi, zmije, ptice šarenog perja, žirafe, lavovi… Kolika li je morala biti da u sebe primi sve znane zvijeri? Mužjaka i ženku od svake vrste. Njih nevine, koje je Bog odlučio poštedjeti svoje kazne.

Bog je bio toliko ljut na čovječanstvo da je samo Noi dao upute kako izraditi čvrstu korablju, u njoj pohraniti dovoljno žitarica za životinje i suhog mesa za njega i njegovu obitelj, kako bi preživjeli smak svijeta koji je tad čovječanstvu naumio, a nakon toga i na njega svalio. Nebo se spojilo sa zemljom. Kiša i more postali su jedno, prekrivši svaku dolinu i svaki planinski lanac, sve dok cijela zemlja nije nestala pod velikom vodom. Bog tad obeća Noi da nikada više neće čovječanstvo ovako kazniti.

Uporno je Noa mnogo dana nakon potopa slao grlice da pronađu kopno. Neke su se vraćale umorne, neke se od iscrpljenosti nisu ni mogle vratiti, a onda jednog dana, mnogo mjeseci kasnije, mala je bijela grlica u svom kljunu donijela malu grančicu. Neki govore da je to bila grančica masline, koja danas predstavlja simbol mira, a tad je predstavljala život.

Nekoliko dana kasnije Arka se zaustavila i voda počela povlačiti. Arka je zastala na planinskom vrhuncu, Noa s obitelji i sve zvijeri koje su spasili, sišle su s Arke i ponovno napučile zemlju.

Mnogi tvrde da je mjesto na kojem se Arka zatekla, današnja planina Ararat, te da u ledu i sad stoji, veličanstvena korablja od drveta, kojom je Noa spasio ne samo čovječanstvo već život na zemlji.

Proučavajući Biblijske priče, čitajući povijesne knjige, ali i bajke, prateći mnoga istraživanja te učeći o njima, pronašla sam jednu zanimljivu paralelu koju tek u novije vrijeme mnogi počinju povezivati. Priča je to o nestanku Atlantide, koja je također nakon strašnog potresa i poplave nestala pod morem. Je li moguće da je to zapravo ista priča? Je li moguće da je Noa, bio jedan od sinova Atlantide, koji su se toliko ogriješili da ih je Bog kaznio na takav način? I da je Noa jedini preživio sa svojom obitelji? Imamo li živi dokaz, vječno zarobljen u ledu Ararata?

Moderna genetska istraživanja govore da je čovječanstvo poteklo od jedne, manje skupine zajedničkih predaka. Iako su dokazi ovdje, znanstvena zajednica ne želi ih naglo plasirati i staviti u udžbenike, jer se ona direktno kosi s Darwinovom teorijom evolucije.

No ako smo svi mi zaista potekli od jedne male skupine ljudi, ako svi imamo zajedničke pretke, je li moguće da su to baš Noa i njegova obitelj?

Još 250 godina prije Krista nastali su prvi zapisi o Arci na Araratu, dok kroz čitavu našu povijest mnogi moćnici ophode veliku planinu i svjedoče o masivnoj konstrukciji koja potpuno dužinom, širinom i visinom odgovara Biblijskim zapisima.

Zapisi čak i iz doba Napoelona govore o sada već posve okamenjenoj strukturi koja se jasno vidi kada se otopi led u proljeće i koja je zasigurno djelo čovjeka. Ako se Noina Arka nije zaustavila na planini Ararat, tko bi onda bio toliko lud da toliko drvo nosi na tu nadmorsku visinu i tamo stotinama godina prije Krista gradi ovako veliku arku?

Učinjeni su mnogi preleti preko Ararata, snimljene fotografije a postoje čak i satelitske snimke, jednake strukture kao što je ova na slici poviše. Je li zaista moguće da je to Noina Arka? I ako je tako, ako postoje brojni zapisi, fotografije i dokazi, ako je moguće vidjeti ju, proučavati, analizirati, zašto je sjeverna strana Ararata zadnjih 50 godina zatvorena za javnost?

Što kriju vlasti? Zbog čega ne smijemo vidjeti Arku i saznati istinu? Ako pak ne postoji ništa i sve je ovo samo neslana šala i stotine dokaza, svjedočanstava kroz stoljeća i fotografije s lica mjesta, su samo laž, čemu strah? Zašto se izolirana strana planine ne otvori za javnost?

Planina Ararat
Planina Ararat

Međutim jedan dio znanstvenika, stručnjaka i istraživača, ohrabreni idejom Arke na Araratu, okupili su tim od 15 članova, što stručnjaka što filmaša i odlučili snimiti svoje cjelokupno istraživanje. Tako od početka istraživanja 2010 g., snimaju i dokumentiraju svoje istraživanje, boreći se sa zakonima i tražeći svaku moguću zakonsku rupu kako bi mogli što više vremena provesti istražujući Arku na licu mjesta. Posjeta im je odobrena svega nekoliko puta, pod strogim nadzorom Turskih vlasti, međutim istraživači tvrde da su 99,9% sigurni da je Arka autentična, te su dodatnom analizom drva, koristeći metodu datiranja pomoću radioaktivnog izotopa ugljika 14, znanstvenici utvrdili kako su ostaci stari i do 4800 godina, otprilike kada se vjeruje da je došlo do opće poplave.

Također su utvrdili analizom tla da u vremenu iz kojeg Arka datira, nije bilo žitelja na nadmorskoj visini većoj od 3500 metara, te da Arka sigurno nije građena tamo. Kažu da se zbog leda, struktura odlomila na nekoliko većih dijelova ali da je i dalje položajem, konstrukcijom, veličinom te materijalom istovjetna Biblijskom zapisu. Unutrašnjost trupa podijeljena je u više odjeljaka u kojima su, pretpostavlja se, bile smještene životinje. Još uvijek se čeka zahtjev Turske vlasti da lokalitet zaštite, te zatraže da ga UNESCO stavi na popis svjetske baštine.

Vama ću dragi prijatelji ostaviti da zaključak na temelju pročitanog donesete sami. Osobno čvrsto vjerujem da je to Noina Arka, da je zaista došlo do velikog potopa i da je Noa zaista spašavao život na zemlji kakav danas poznajemo. Je li Bog poslao potop ili je došlo do prirodne katastrofe, to zaista ne možemo znati. Je li Noa bio žitelj Atlantide i postoji li negdje unutar Arke zapis koji bi nam mogao odgonetnuti da li je ta veličanstvena tajnovita zemlja zaista jednom postojala, ni to ne znamo, ali možemo se nadati da će znanost i ljudska znatiželja ipak jednom pronaći odgovore na sva ta pitanja.

M.Klasiček

Prije je ovdje pisalo što sve radim, gdje sam sve uspješna, ali uspjeh je relativan pojam zar ne?

Pišem jer volim pisati, jer je to svijet u kojem sama krojim pravila, jer mi je to ponekad bijeg a ponekad odušak. Moja terapija.

Ako ti se sviđa, drago mi je. Ako ne i to je okej. Nismo svi za iste stvari 🙂

Komentari