PORNO INDUSTRIJA I PROSTITUISANJE

Kad se pomene riječ seks u društvu, postoje dvije reakcije: prva je pokriti se po ušima, zažmiriti, flaster na usta staviti i odšunjati se iz društva tiho, neprimjetno, a druga reakcija je hvaliti se podvizima i kako se visilo sa lustera prošle noći.

Kako god okrenete ova tema nikoga ne ostavlja ravnodušnim, pa bilo da se klika na novinske članke u tajnosti ili se gledaju gotovo javno porno filmovi. Poštujem oba pogleda, no ne vidim čemu tolika pompa oko nekih prirodnih stvari. Kad postanu neprirodne u vidu mazohizma, sadizma, pedofilije, urofilije, koprofilije, efebofilije, dendrofilije, zoofilije, nekrofilije (vjerujte ima ih strašno bizarnih), eh tad je to ozbiljna stvar. Ako je prenaglašena želja postaje opsesija, ako je preslaba, a ljudi teže drugačijim raspletu opet ne valja, i pojavljuju se „zamovi i filije“ jer se želja ne može zadovoljiti.

Tu silnu zainteresovanost za seks, vješti trgovci su odavno primijetili i napravili traženu robu na tržištu. U današnje vrijeme porno industrija cvijeta, osunčana suncem očiju publike i okupana rosom tjelesnih tečnosti. Seks prodaje sve od sladoleda do veš mašine.

No, za sve je u životu potrebno dvoje ili u ovom slučaju dvije strane, posebno ako smo na tržištu. Ni ponude ne bi bilo, da nema potražnje. Nemojte da se lažemo. Da toliko se ne pravimo fini, ne bi dolazilo do trgovine ljudima, jer ne bi bilo potrebe, da se preko hljeba traži pogače. No tržište se toliko razvilo, da mu se uskoro neće vidjeti kraj. I zato sama ideje legalizacije prostitucije (zbog koje se mnogima diže kosa na glavi) će koliko – toliko smanjiti mogućnost, da djevojčice budu hrana predatorima. Nije problem da neko želi da se bavi prostitucijom i živi od toga. Ali šta ćemo sa svima onima, koji nisu shvatili da su upali u živo blato iz kojeg neće izaći živi?

Ono što je još jako interesantno za naše društvo je licemjernost. Zašto su se žene koje se bave prostitucijom, ili porno glumice uvijek bile rođene sa greškom i zašto su one žigosane, a muškarci koji im dolaze smatrani poštenima, čestitim porodičnim ljudima? Dok „odžačarima“, samo noge vire iz dimnjaka u kome su se zaglavili. Naše poštenje je prevrtljiva stvar. Ili se možda ljudi nose onom idejom da se kuća zaključava od poštenih, da ne dođu u iskušenje. Lopov će ionako naći način da provali.

Isto važi i za striptizete i čuveni ples uz šipku, koji žene gledaju sa gnušanjem. Ona se skida. Zašto svi stavljaju fokus na ženu, koja se skida, a zašto se ne stavi fokus na muškarce, koji dolaze na takva mjesta? Uostalom nije isto kad se neka polupismena djevojčura skine i pokaže svoje tijelo, a sasvim je drugo, kad plesačica u kabareu izvodi stilizovani ples, koji podrazumijeva i svlačenje.

Imamo i takozvane go go plesačice, pojava savremenog doba, koje polugole skakuću i pjevaljke, koje misle da su poklon sa nebesa, a prosto proširenu rečenicu nisu u stanju da izgovore, bez poštapalica.

Ako se sjetimo gejši, shvatićemo da ponekad nije ni nužno biti naga, da bi se „zaveo“ muškarac.

No, da se vratimo na samu prostituciju i to izvornu. Kažu da je to najstariji zanat. Međutim ovo nije samo zanat, nego i način življenja. I nije važno što je mijenjalo ime kroz istoriju, kao i način na koji su bile plaćane usluge. Prvo su kurtizanama proglašavane i glumice…ali pojedine kurtizane su daleko dogurale, jedna od njih je carica Teodora (supruga cara Justinijana).  Naravno za taj dalek put je bilo potrebno biti inteligentna, smjela, odlučna i strpljiva žena.

U nešto kasnijim godinama su se pojavili saloni, gdje se gospoda „družila“ kako su voljeli govoriti sa „ženama sumnjivog morala“. U to vrijeme se ljudima dalo prošetati do nekog daljeg čoška, pa se „družiti sa damama noći“. No danas je sve instant, kao što je sve i virtualno, pa nisu ni potrebne „dame sa fenjerčićima“. Upali se kompjuter i ima se sve potrebno, može čak i bez žene. Upotrebi se tu po koja voćka ili se okrene magični broj, pa se siti „ispričaju“, dok ogromni računi stižu naredni mjesec. Hm, jesmo i napredovali!

Elitna prostitucija je danas takođe zastupljena i ona stvara najveći problem ljudima koji se bave statistikom i proučavanjem kriminaliteta. Ovo polje postaje dio tamne brojke kriminaliteta (nezabilježeno), jer  sad je sve to mnogo upakovanije, pa postoje eskort dame i sponzoruše. Imate i tu seksa, a bogami i novca i moćnih ljudi, no društvo ne gleda u tom pravcu.

Čitav ovaj tekst ne nastaje kako bi se razapeli muškarci i žene koji gledaju porno filmove, ili idu u striptiz barove i slično, niti mislim da će ovaj tekst promijeniti ičiji život. No, nije mi jasno zašto se sve svodi na  mehaniku. Kako pisah u jednom prethodnih tekstova, mehanički seks je prvi nivo i u nekom trenutku treba vam biti prevaziđen. Ne možete u jednom trenu prekinuti sa starim ja, jer ono sa čim prekinemo naglo ostajemo vezani i dalje. Stvari vam trebaju postati djetinjaste.

Dalje, ako išta ne volim to je licemjerstvo i različiti standardi, nemanje hrabrosti pogledati nekim stvarima u oči. Nepostojanje širine, odnosno stavljanje amova na glavu i zaboravljanje, da uvijek i u svakoj situaciji postoje dvije strane medalje i da se prestanemo zavaravati, kako nešto ne postoji zato što mi to nismo vidjeli ili kad smo vidjeli okrenuli smo glavu u drugu stranu. Nastaje i zato što je zabrinjavajuće gdje se mi kao društvo nalazimo, i što toliko dugo stojimo na jednom mjestu.

Malo širine nikome neće odmoći, uostalom zašto bi bilo koga pogađalo što neko zarađuje novac prostituisanjem. Važno je samo da to radi SVOJOM VOLJOM.

I nastaje iz najstrašnijeg razloga, što djeca, koja se tek razvijaju bivaju uvučena u ono što je daleko iznad njihovih mogućnosti da sagledaju i shvate ozbiljnost situacije. Uzalud stoje članovi zakona koji regulišu tu oblast, kad se u praksi ne mijenja mnogo. Imala sam priliku da proučavam ovu oblast kroz sudsku praksu regiona, brojke uhvaćenih kriminalaca za krivična dijela protiv polnog integriteta i organizovanog kriminala su minimalne, a znamo jako dobro da je Balkan tranzitno područje za trgovinu ljudima.

Da li će biti i dalje zavisi od svakog od nas pojedinačno, ali isto tako i od nas kao društva u cjelini?

Bojana Knežević

Komentari

Bojana Knežević

Bojana Knežević je pisac, zaljubljenik u strane jezike, putovanja, fotografiju i grafički dizajn. Traži, otkriva na svom putu talente, kojih nije ni bila svjesna. Piše pjesme, putopise, eseje, bajke, duhovne tekstove i ni zbog ogromnog dobitka na LOTO-u ne bi ostavila pisanje. Voljela bi pokrenuti ljude, da unutar sebe potraže talente, uvide šta sve mogu i ne dozvole da ih ograniče šablonima. Život je izvan šablona Uma, zone komfora i jedno veliko istraživačko putovanje. Životna su joj želje posjetitu Nepal – naći se u podnožju Himalaja, grad Varanasi (Indija), prehodati „El Camino de Santiago“ i obići Italiju vozom. Smješite se svakog dana, jer svaki dan je poklon. *:)

You May Also Like

Bol, Lisa Gardner,bibliomanija, Ana Čaić Blažević, APortal,majka, dijete