Pozitivni izvještaj – Planet Zemlja (i što s time ima srednji prst)

Naporan je bio ovaj tjedan i upravo sam kolegama u uredništvu rekla da ovaj Pozitivni izvještaj pišem nadrkana. Da, dobro ste pročitali. Kako se radi o super ekipi, skupa smo se tome nasmijali i još su me zezali da će mi to staviti u uvod kad budemo objavljivali. Stoga ću iskoristiti ovu priliku da ih preduhitrim i kako bih jasno i javno rekla da mislim da je posve O.K. nekad si dopustiti biti loše.

Jer ako nikad nismo loše, kako ćemo onda znati biti opet dobro? Ako ignoriramo emocije, kako ćemo ih popraviti? Ako se skrivamo iza stava „sve je u redu“ kako ćemo do toga doći, kad smo u dubini duše nezadovoljni i u to ne vjerujemo?

Pa tako i ta moja „nadrkanost“, ja ću za deset sekundi opet biti svoja, svjesna svojih misli i važnosti pozitivnog razmišljanja, no to me ne može omesti u tome da si ponekad dopustim… biti čovjek. Svima vam želim da si dopustite trenutke slabosti, kratko, tek toliko da ih prepoznate i iz njih nešto naučite.

Idemo dalje u revijalnom tonu, pozitivno, kao i uvijek!

Ozonska rupa iznad Antarktika se smanjuje –  Znanstvenici najavljuju da će se ozonska rupa iznad Antarktika, nastala još osamdesetih, zaliječiti i zatvoriti do 2060. godine. Smanjenje ozona, koje se u osamdesetima počelo događati u gradovima, motiviralo je znanstvenike da još davne 1985. godine otkriju oštećenje ozona i nastanak ozonskih rupa iznad Antarktika. Ozonski omotač, koji Zemlju štiti od štetnih UV zraka, nakon otkrivenog oštećenja stavljen je u centar pažnje i neka je, jer ovih dana se vidi da se ozonska rupa zatvara i da je 20% manja nego što je bila 2005. godine. Svakako je tome doprinijelo izbacivanje štetnih freona iz upotrebe, a što je dogovoreno montrealskim protokolom koji je potpisan 1987. godine i koji je potpisalo 150 zemalja svijeta, između kojih je i Hrvatska. Sve zemlje potpisnice pa i mi, građani tih zemalja, tako smo obvezni smanjiti uzroke nastanka ozonskih rupa. Novootkriveno sprečavanje pogoršanja ozonskih rupa svakako je nova nada za oporavak globalnih ekoloških problema koji neće nestati ukoliko ih ne postanemo svjesni i s njima se ne pozabavimo.

 

Put u središte Zemlje – Znanstvenici planiraju bušiti Zemlju po prvi put i to kroz sve njezine slojeve, ravno u središte (kora – plašt – vanjska jezgra – unutarnja jezgra). S obzirom da 80% zemljine mase čini zemljina unutrašnjost, nije čudno da brojne znanstvenike, okupljene na japanskom znanstvenom brodu za bušenje Chikyu, zanima kako će im proteći pothvat kojim uskoro planiraju bušiti zemljin plašt, bušeći kroz morsko dno. Znanstvenici se nadaju otkriti više o tome kako je naš planet formiran i uz to naučiti više o kemijskom sastavu plašta, no isto tako vidjeti ima li mikrobiološkog života tako duboko u planetu i otkriti granice između kore i plašta. U planu su tri mjesta za bušenje, smještena na Havajima, na Costa Rici i u Mexicu. Predviđeni troškovi projekta su 542 miliona dolara, a dio sredstava će biti osiguran od strana japanske vlade s nadom da će se pronaći načini kako predvidjeti potrese. Kolega Mirnes je ovaj tjedan pisao o misteriju središta Zemlje i zaista to je intrigantna tema, jedna od onih za koju ne možeš vjerovati da još nije do kraja istražena. Pa hej, to je samo zemlja po kojoj hodamo i planet na kojemu živimo, a mi ne znamo niti detalje njegove unutrašnjosti. Kako stvari stoje, možda ćemo (napokon) uskoro saznati.

Prva hrvatska ekspedicija na Južni pol – Zanimljive objave i prelijepe fotografije Davora Rostuhara, obilježile su posljednji tjedan posve zasluženo, jer on je prvi Hrvat koji je došao na Južni pol. Dvije godine se pripremao za ovaj pothvat i prešao 1200 kilometara u 50 dana. Sa sobom je nosio 65 kilograma pažljivo odabrane i zapakirane hrane i svaki dan prenosio vijesti o svom napretku, ali i detaljima svog putovanja. Uvjeti su bili ekstremni, okolnosti ne posve predvidive, ali na koncu, dovoljno je pogledati njegov zamrznuti, ali neopisivo sretan izraz lica dok na svom cilju uz sebe steže ispisanu hrvatsku zastavu. I odjednom, kroz njegove riječi i fotografije, njegov uspjeh svi doživljavamo kao svojim.

Isključivo me zanima “normalizam” – Kroz stihove „glečeri se tope, kukala nam mati, na Euroviziju koga ćemo slati“, dolazimo do vijesti koju sam za vas izdvojila prošli tjedan, no kako je išao „bolnički izvještaj“, mislila sam da vijest više neće biti prikladna. A ustvari, prikladnija je nego prije jer glupost kojom je ova vijest obavijena ne jenjava. Radi se o sad već davnom novogodišnjem koncertu grupe Dubioza Kolektiv održanom u Šibeniku. Nakon koncerta, član benda Bruno Jakubović je ekipi na pitanje kad će se vraćati u hotel pokazao tri prsta – u tri sata. To je uslikano i protumačeno onako kako netko željan senzacije želi tumačiti takve stvari. Prije komentiranja „šta on ‘sred Šibenika ima dizat’ tri prsta“ nitko ga nije pitao što to znači. Pa što i može značiti, kad su tako prikazali, osim da je neki protivnik Hrvatske, antikrist, probisvijet… Neupućenih koliko hoćeš, a onih koji traže dlaku u jaju još više. No ne zavaravajmo se, takve vijesti i „senzacije“  dobro se prodaju. Nemam što drugo reći osim što ću citirati dio izjave dane nakon  incidenta zvanog „tri prsta usred Šibenika“: „…ja nisam ljubitelj patriotizama, nacionalizama i isključivo me zanima “normalizam”, u kojem možeš biti gej ili strejt, musliman, židovske vjere, kršćanin ili budist, vegetarijanac ili mesojed, Srbin, Hrvat, Bošnjak ili nešto deseto…. I sve je O. K. dok nisi pakšu…“

Svijet je, očito, prepun pakšua. Nijedno pozitivno razmišljanje to neće promijeniti. (Još.) Ali svakako pomaže da se ne zavaravamo da nije tako i da na svoj način, u svom stilu, s puno ljubavi, poštovanja i dobre namjere, ponekad pokažemo srednji prst. Osuđivanju, brojanju krvnih zrnaca, zlobnim komentarima i otvorenim ispadima mržnje.

Vrijeme je za pozitivne vijesti. Svaku subotu čeka vas „pozitivni izvještaj“ – skup crtica koje su mi unatrag tjedan dana zapele za oko i koje ću za vas uredno bilježiti i svake subote i objavljivati. I vi primjećujete pozitivne stvari? Nešto vam je uljepšalo dan? Imate sjajne vijesti koje želite podijeliti s nama i inspirirati druge? Javite se na: anita.ratkic-sosic@amazonke.com i svojim primjerom postanite dio „pozitivnog izvještaja“.

Sve vas ljubi optimistična Anita.

Anita Ratkić Šošić

Komentari

Anita Ratkić Šošić

Anita Ratkić Šošić za Amazonke piše kolumnu Dašak pozitive namijenjenu svim ženama koje žive, misle i rade u petoj brzini, ali naravno i muškarcima koji se ih se ne boje. Osnivačica book cluba i projekta „Dašak pozitive“, velika pobornica zdravog pozitivnog razmišljanja i djelovanja, Anitin cilj je uspjeti biti svojom u svakodnevnici ispunjenoj brojnim obavezama. Otuda i naziv - Dašak pozitive, jer uvijek se može naći nešto lijepo na što se možemo osloniti, skupiti snagu i ići dalje. Dokle? Dokle si dozvolimo. A Aniti kažu da si često dozvoljava previše, na što ona odgovara da je tek počela.

You May Also Like

Bol, Lisa Gardner,bibliomanija, Ana Čaić Blažević, APortal,majka, dijete