Ponoć u noći punoj mjeseca. Svuda okolo je magla i sablasna tišina obavija vidokrug. A onda, najednom, odnekud počinju da dopiru talasi jezive hladnoće, dok nečiji vrisak para zlokobnu tišinu. Taj krik, što lomi se kroz osvjetljenu noć prestaje, nastupa tišina, samo trenutna jer ubrzo biva prekinuta strašnim zavijanjem koje poručuje da je zvijer krenula u noć.

Da li vam se pred očima stvorila slika ljudske siluete koja pada, gušeći se i grčeći u bolu? Koja vrišti iz sveg glasa dok se čvrsto drži za glavu u agoniji bola? Prepoznajete li trenutak umiranja? No da li zaista umire? On pada, kičma mu se savija formirajući sklupčanu priliku koja umjesto tog predviđenog umiranja tek oživljava, njegov postanak tek slijedi! Transformiše se. Bijele ruke postaju duže i dlakave, uredne šake čovječijeg oblika zamjenjuju velike šape sa oštrim kandžama, a lice, blago ljudsko lice poprima oblik krvoločne zvijeri. Pa da vas upoznam i zvanično. Ovo je gospodin Vukodlak.

Poslednjih godina javnost je naprosto oduševljena i fascinirana ovim mitološkim bićem. Skoro svaki drugi film koji sadrži elemente naučne fantastike ima barem jednom vukodlaka. Negdje je prikazan kao zvijer koja ubija no negdje mu pripisuju i odlike dobročinstva. No ko je, ili šta je zapravo vukodlak?

Vukodlak je mitološko stvorenje, čovjek koji se u noći punoj mjeseca pretvara u vuka. No ne bilo kakvog vuka, već većeg i strašnijeg od svih vukova, krvoločnog, moćnog i gotovo nesavladivog. Negdje se od vukodlaka moglo odbraniti glogovim trnom ili kolcem, vatrom i prevrnutim stvarima. No rasprostranjenija je ona poznata metoda upotrebe srebrnih metaka.

Postoje dvije priče o postanku vukodlaka. Prva jeste da su vjerovanja u njegovo postojanje nastala iz prijeke potrebe čovjeka da se poveže sa prirodom oko sebe i duhovno sjedini sa moćnim životinjskim svijetom. Kako je čovjek bio fasciniran pojedinim životinjama i sam je želio biti poput njih. Imati njihova izoštrena čula, specifične vještine i brze pokrete. Čovjek sebi stvara iluziju, vjerovanje da može postati makar nalik njoj pod nekim određenim uslovima ili pod određenim ritualima. Neki su narodi životinjama pripisivali božanstva, uzimali životinje za toteme dok su ih drugi besomučno lovili i ubijali. Vjerovali su kako će duh mrtve životinje ući u njih same. Neki su narodi na primjer nosili kožu ili druge dijelove njihovih tijela misleći kako su preuzeli njihov duh i sposobnosti. Druga, nešto interesantnija teorije upućuje na postojanje još jednog misterioznog aktera – vještice. Ljudi su smatrali da se vještice i vješci uz pomoć magije pretvaraju u vuka ili da nekome drugom mogu to da učinje. No što je zapravo taj vukodlak? Čovjek, životinja ili mješavina?

Vukodlak je čovjek. Vukodlak je zvijer. To je biće koje mijenja spoljašnji oblik a zadržava intelektualne sposobnosti čovjeka, no vođena prirodnim vučjim instiktom onemogućena je da se ponaša kao čovjek te da racionalno rasuđuje. Dakle duh i osobenost čovjeka ostaje no izgled se mijenja i poprima oblik životinje. Ne postoje stvarni dokazi o njegovom postojanju samo priče i silne legende. Kako kažu legenda o vukodlaku vuče korijen sa Balkana, naravno, i odatle se proširuje na cijeli svijet i pronalazi svoje mjesto u mnogim filmovima i serijama. Vukodlaci se prikazuju kao natprirodno snažni, kao utvare koje imaju moć brzog zacjeljivanja te ga se s toga moralo ubiti na teži način.

Postoje zapisi kako su uglavnom ubijali žene i djecu i to noktima i zubima. Međutim kada se stvari sagledaju iz realnijeg ugla vjerovatno su se neki drugi akteri tu krili iza paravana o postojanju vukodlaka kako bi prikrili zločine koji su bili prije ljudske prirode. Bila je aktuelna i teorija o vučjem bjesnilu. Nedovoljno poznavanje i mentalni sklop tadašnjeg čovjeka koji nije znao objasniti određene stvari i pojave, pripisivali su oboljelom od ujeda bijesne životinje pretvaranje u vukodlaka te su iz straha takve jadnike uglavnom zatvarali ili ubijali.

Bilo kako bilo, činjenica je da uživamo gledati filmove o vukodlacima i da uživamo čitajući priče o njima. Nisu baš priče za laku noć no dobro.

Šta sam ja zaključila na kraju svega ovoga? Pa dvije stvari. Prva jeste da je vukodlak tipični balkanac i druga, vodi računa o tome sa kime šetaš kad je pun mjesec! Kruže priče da ima vukodlaka!

Aleksandra Bursać

Komentari