Teorija „Lex Humanos“ ilitiga o jednoj umjetnoj inteligenciji…

Mišljenja sam kako smo mi ljudi čudna bića; sposobni smo dotaknuti veličine, a u isti mah – sposobni smo tuđu „veličinu“ razoriti jednim klikom. I to bez grižnje savjesti, bez razmišljanja. Jer na ovome svijetu mjesta grižnjoj savjesti nema, kao ni onome što nam nije po volji. Zato udri brigu na veselje i klikaj dok ne čuješ „big booom“. Klik. Klik. Klik.

Od industrijske revolucije do današnjeg dana, svjedoci smo nezaustavljivog napretka – gospodarske i privredne ekspanzije, tehnološkog rasta, stvaranja megalomanskih gradova. Svjedoci smo porasta broja stanovništva, kao i dužeg životnog vijeka kao direktne i indirektne posljedice unaprjeđenja životnih uvjeta. Doživjeli smo žensku emancipaciju, putovanje na Mjesec, eksploziju digitalne tehnologije, razvoj društvenih mreža te iako ništa na ovome svijetu nemamo više prilike po prvi put vidjeti vlastitim očima – to nam je u redu. Imamo virtualnu realnost. Svjedočili smo kroz vrijeme, i dalje svjedočimo, mnogo čemu pozitivnom, zar ne? I da, i ne!

Usmjeravajući svoju pažnju isključivo na pozitivno što je čovječanstvu evolucija donijela, zanemarujemo široki spektar negativnog; od globalnog onečišćenja okoliša, klimatskih promjena do odumiranja sela, sve veće neravnopravnosti između ekstremno bogatih i siromašnih, i dalje egzistirajuće neravnopravnosti između muškaraca i žena, između rodova, rasa, godišta i težišta. Ustvari, kada malo bolje razmislim; svjedoci smo neravnopravnosti po svim stavkama onoga što čovjeka definira čovjekom, od mikrorazine do makrorazine, od najmanje dlačice na čovjekovoj glavi do onoga što naša „glava“ svijetu može dati i što zahtjeva od svijeta zauzvrat. I kada se „jednadžba svijeta“ svede na osnovnu premisu, mišljenja sam, kako se svijet vrti oko naše egocentričnosti, naših potreba i mišljenja kako smo mi ljudi – jednostavno nezamjenjivi. Pa uzimamo sve što možemo. Iskorištavamo situaciju.

Od kada hodamo uspravno ovim svijetom nalazimo načine kako prilagoditi svijet našim potrebama i zahtjevima, nama samima. Čini mi se, ipak, kako smo nedavno stupili u novu eru čovječanstva – onu gubitka humanosti u korist dobitka – humanoida. Eru neutažive gladi za moći, za posjedovanjem. Eru dominiranja. Prioriteti su nam se pomiješali, vrijednosti redefinirale! Želimo imati sve, ne dijeliti ništa!

Nakon “svemirske utrke” tijekom Hladnog rata, u političkoj stvarnosti 21. stoljeća natjecanje svjetskih sila za konačnu prevlast nastavljena je trenutno najvećim znanstveno-tehnološkim izazovom – razvitkom umjetne inteligencije. “Tko prvi razvije umjetnu inteligenciju – vladat će svijetom”, izjavio je nedavno ruski predsjednik Vladimir Putin. I to je ustvari to, ljudi moji! Danas se sve svodi na – potrebu za dominiranjem!

A kada smo kod potrebe za dominiranjem, primjećujem li samo ja kako u devedeset i devet posto slučajeva iza takve filozofije stoje – muškarci. Nakon što im je prvo priroda pokazala svoje zube, a onda i žena svojom emancipacijom –muškarci odlučiše stvoriti robote, umjetnu inteligenciju, svoju kreaciju, jer im bojne-vojne glave više nisu dovoljne. Je li samo meni čudno da humanoidi ilitiga androidi koje izumiše u kineskim, japanskim, američkim i ruskim laboratorijima imaju redovito žensko lice? Slučajnost? Sumnjam!

umjetna inteligencijaPitam se pitam je li onda umjetna inteligencija na djelu spašavanja „ugrožene muškosti“ jer ništa mi drugo ne pada na umu kada je riječ o toliko silovitoj potrebi da se „razvije-ovlada-zavlada“? Postoji li mogućnost kako je stvaranje umjetne inteligencije ne-tako-suptilan načina na koji muškarci izvlače korist od tuđe „inferiornosti“? Jer za sve one koji pate od kompleksa manje vrijednosti „drugi“ su čudesan melem; a budimo realni, nitko nije arogantniji, agresivniji ili prezirniji od muškarca zabrinutog za svoju muževnost. Nije li tako? Može li biti da muškarci odlučiše glumiti polubožanstva i krenuše stvarati umjetnu inteligenciju, jer sa „stvarnom“ ne mogu izaći više na kraj?

Recite mi da pričam gluposti, ali ja to tako vidim – umjetna inteligencija je zamišljena od muškarca muškarcu kako bi muškarac dominirao, kako bi potvrdio svoju superiornost. A za potvrdu te superiornosti potrebno je konkretizirati inferiornu osobu – ergo, umjetnu inteligenciju, jer jasno je samo po sebi da u svijetu u kojem vladaš, potrebno je za početak nekoga – pokoriti.

A kako je kroz stoljeća žena bila ta koju je muškarac pokoravao, gurao u kuću i zatvarao da kuha, pere, pegla, odgaja djecu, zadovoljava sve njegove potrebe i bude poslušna, nakon što se ta realnost promijenila – muškarci potražiše druge način da okarakteriziraju svoju dominaciju.

A kako im je priroda od pamtivijeka bila presilovita i prehirovita, te kako na ovome svijetu je relativno malo sirovinom bogatih zemalja koje pokoriti se mogu – odlučiše muškarci stvoriti „svoju kreaciju“, umjetnu inteligenciju, bez kojih te kreacije egzistirati ne mogu. Zašto? Zato što je osnovno načelo cijele te „balade oko umjetne inteligencije“ kako bez čovjeka koji piše kod za svoju kreaciju – kreacija ne može egzistirati, a da je inferiornija od čovjeka samog – stoji i u imenu – umjetna inteligencija. Očito je, ljudi moji, kako živimo i dalje u svijetu gdje jedino muškarci se diče pravom inteligencijom, zar ne?

I reći će netko kako je u muškoj prirodi da vlada, da posjeduje? Uzmite na primjer, recimo, instituciju braka, odnosno promjenu prezimena stupanjem u brak. Kome je to, više, bitno? Ženama nije, niti je ikada bilo, jer ne inzistiraju na tome da muževi uzmu njihovo djevojačko prezime ženidbom. Samo je muškarcu bitno da žena iz vlasništva svojih očeva – postanje njihovo. I tužno je to, a opet tako karakteristično nama ljudima. Istraživanja su pokazala kako djeca već od najranijih dana svog života počinju shvaćati pojam „vlasništva“ – onoga mog/tvog/njegovog/njezinog – i upravo takvo ponašanje, prema rezultatima istraživanja bihevioralnih psihologa, izraženije je kod dječaka nego djevojčica. „Pravih“ inteligencija od onih „umjetnih“.

I recite vi meni kako dalje? Nije li vrijeme da odbacimo pojmove inferiornosti, superiornosti i egalitarnosti koji su izmijenili smisao svim raspravama i krenemo dalje? Prije nego čujemo konačan „big booom“?

Martina Raos

Komentari

Amazonke.com

Mi smo redakcija APortala a vi čitate članak s našom preporukom :)

You May Also Like

Bol, Lisa Gardner,bibliomanija, Ana Čaić Blažević, APortal,majka, dijete