Vedar trag iz tuge…

Kako to tuga dođe?
Zašto radost svuda ne vlada?
Koji je trenutak kad tuga prođe?
Kad čovjek opet počne da se nada?

Zašto tugu grlimo više nego sreću?
Zašto joj ne kažemo: „Ne trebaš mi, s tobom neću?!“

Zašto tužni ljudi imaju najsjajnije suze?
Zašto tuga gasi u oku sjaj?
Kad tuga dođe, nečemu je došao kraj
i sve što tada treba je iskren zagrljaj.

Tuga je pravo vrijeme za početak novi
da se čovjek bori da mu se rode novi snovi
da okrene životnu stranicu novu
da nađe nekog kome je drag
da tuga nacrta novi vedriji trag…

Tuga ne spava čvrstim snom,
podmeće nogu svakoj sreći,
zlo je to koje hranu treba
kao pisac prave riječi.

Pustimo tugu da je vrijeme odnese
svakome od nas ona je na putu
ne trebamo joj pridavati veliku pažnju
da ne mijenja našu životnu rutu…

Kad tuga prođe, svatko osjeti
da je radost pobjednik u životu.

Smijeh neka zavlada i u najcrnjoj noći
i usprkos tuzi treba stazom ljubavi poći.

O tugo, kako samo omamiti znadeš!
Kako li samo čovjeka baciš na koljena!
Snaga tvoja najveća je u bića
koja ne znaju voljeti i ne znaju biti voljena.
Zato tugo: hvala što nam lekcije držiš
i svojom prisutnošću
želju za ljubavlju i radošću
u nama do usijanja pržiš…

Hvala ti, tugo,
jer da te nema
ne bi ni znali kakve sve radosti
život nam nakon tebe sprema…

Neno Bačelić

Komentari

Amazonke.com

Mi smo redakcija APortala a vi čitate članak s našom preporukom :)

You May Also Like

Bol, Lisa Gardner,bibliomanija, Ana Čaić Blažević, APortal,majka, dijete