– Laura, Laura, nemoj plakati. Ostavi te tablete, ne znaš da li ćeš ih ispiti dovoljno da tvoja duša pripadne Hadu. Dosta je suza, izgovorile su uglas, napola pjevajući.
Ko ste vi?, upitah zbunjeno dok su mi vrele suze klizile niz lice.
– Nije važno ko smo, tu smo da ti pomognemo.
– Ali ja samo želim zaspati, rekoh.
Gledala sam u pet žena koje su okruživale krevet prevelik za mene. Svaka od njih je bila divna u bijeloj dugoj haljini sa jednim otkrivenim ramenom, bosa. Duge kose su im vijorile iako u tami sobe nije bilo ni daška vjetra.

Prvo bijaše Kaos. Iz Kaosa nastadoše deset predaka onih dvanaest veličanstvenih koji su vladali stanovnicima Stare Grčke sa planine Olimp: Zeus, Hera, Ares, Afrodita, Posejdon, Demetra, Apolon, Artemida, Hermes, Atena, Hefest i Hestija.

– Zašto ste ovdje, upitah zbunjeno. Glas mi je bio promukao od jecaja koji su prožimali moje tijelo.
– Tu smo da ti pomognemo, da ti damo snagu, mudrost, borbenost i vjeru u ljubav.
– Ali kako ako ne znam ko ste vi?
– Znaš, tvoje srce i znanje ti već govore ko smo. Oduvijek si vjerovala u nas na način na koji niko nije. Oduvijek si smatrala da je svaka od nas kao i od naših muževa, braće i sestara dio svakog ljudskog bića.
– Izgledate kao božice. Kao da ste sišle s Olimpa i stvorile se nekako u mojoj sobi.
– Vidiš da znaš, rekla je blago ona koja je prestavljala snagu, lov i zaštitu za djevice. U ruci je držala luk, tako sam je i prepoznala.

Zeus bijaše vrhovni vladar Neba, Zemlje, Mora i Podzemlja, ali podijeli vlast sa svoja dva brata. Sebi uze Nebo i Zemlju, More pokloni Posejdonu, a Podzemlje Hadu, istjeravši ga tako sa Olimpa. Zeus odabra Heru za svoju ženu, da bude zaštitnica braka, Ares bijaše bog rata, Afrodita božica ljubavi, Demetra božica zemlje i plodnosti, Apolon bog ljepote, Artemida božica lova, Hermes glasnik bogova, Atena božica civilizacije i mudrosti, Hefest zaštitnik obrtinka i kovač, Hestija božica ognjišta i doma. Kada Hestija dade svetu olimpsku vatru Dionisu, bogu vina, siđe s prestola i ustupi mu svoje mjesto.

– A kako ćete mi pomoći? Jedini bog kojeg želim vidjeti je Tanatos. Jedino mjesto gdje želim biti je Had.
Pogledom potražih Perzefonu. Nadala sam se da je i ona došla tu. Nadala sam da je ona moja karta za ulazak u vječno podzemlje.
– Nije još došlo tvoje vrijeme. Altropa još nije prerezala tvoje niti, odgovori treća koja je čitala moje misli. Ja sam jedina koja izlazi iz Hada, i vjeruj mi, ako ti ljubav nije dolje, tu ne želiš biti. Perzefona je progovorila znajući da ju tražim.
– Ja želim biti dolje. Ja želim biti tamo gdje ne postoji niko koga volim. Želim da ne osjećam.

Naravno, bilo je i drugih, “manje bitnih” bogova i božica koji nisu zaslužili svoje mjesto na Olimpu, ali svakako jesu važan dio grčke mitologije poput Perzefone, tri Mojre, Erosa, Lete, Tanatosa i ostalih. No, ono što jeste zanimljivo je da su svi ti bogovi antropomorfizirani i da su njihove sudbine podložne Mojrama. Svakom od bogova, Klota je započela presti niti života, Laheza ih uplitala  i čuvala dok je Atropa rezala niti života.

– Ljubav je tvoj osjećaj. Ako voliš, voliš srcem koliko god da je ta osoba daleko ili više nije dio tvog života. Ti si osoba koja je najsličnija meni. Od svake od nas ovdje imaš ponešto, ali esencija tvog bića je ljubav, kao i mog. Pa ja sam božica ljubavi, reče najljepša od njih, koja je imala najblaži glas. To je bila naravno Afrodita. Jedna od dvije koje sam najviše cijenila i kojoj sam se najviše divila.

Svaki od njih je imao fizička obilježja svoje moći, svaki od njih je imao svoj karakter koji pristaje njegovoj moć. Svaki od njih je zapravo prestavljao sve ono što jedan čovjek može misliti i osjećati.

– Moje biće više ne postoji. Ne postoji ono što sam bila od svog rođenja do danas.
– Postoji, progovori četvrta. Postoji, ali je skriveno duboko u tebi. Afroditina magija je ugušila svaku trunku mudrosti koju si imala u sebi, odgovori najstarija među njima. Moja ljubav prema Zeusu je ogromna, ja sam i sestra i supruga, ali samo strpljivost koju imam me zadržala na tronu.
– Tebi sam se divila oduvijek, rekoh joj. Od toliko djece koja nisu vaša, toliko smrtnih žena koje je imao pored tebe, idalje si ostala sa njim.
– To je bio moj izbor. Moja ljubav i želja za moći su uvijek bile prevelike. Atena mi je oduvijek ulijevala kapi mudrosti da to sve izdržim. Kako to izreče, okrenu se na desno i pogleda ženu kojoj je mir isijavao iz svake pore njenog bića.

Starogrčke Bogove su stvorili ljudi. Oni su im dali besmrtnost, ali su ih stvorili kako bi objasnili sve ono što je njima bilo nerazumljivo. Kiše, oluje, bure, bol, patnju, ratove. Svaki bog je predstavljao sve ono što postoji u prirodi i u jednom čovjeku.

Gledala je u Atenu. Božicu mudrosti, iz svake pore njenog bića je isijavao mir. Nije pričala, samo me blago gledala znajući da je mudrost u meni presahla. Na kraju mi reče da su došle ovdje po zadatku. Svaka od njih treba da mi da jedan savjet koji će pomoći da nastavim živjeti. Poredaše se u kolonu, jedna po jedna. Prva bijaše Hera.

– Skupi snagu da dišeš i ne dozvoli da  ljubomora i bijes koje osjećaš unište ljude oko tebe. Jednom ćeš se kajati ako usmjeriš ta osjećanja protiv nekoga, reče mi i ode na kraj reda.

– Pronađi zrno mudrosti u sebi iako ti se čini nemogućim. Nekada davno ti ga je Majka Priroda zasijala, sada je na tebi da ga pronađeš. Ono će ti donijeti mir, reče mi Atena i stade iza Here.

– Znam da žališ zašto se nisi zaklela meni na nevinost. Nemoj, voli trenutke u kojima njegova muškost ispunjavala tvoje biće i bar se sjećaj. Tada ste bili jedno i sjećaj se tih trenutaka sa radošću. Nikome nije dobro što se zakleo na nevinost., Artemida mi se nasmiješi i ode na svoje mjesto iza Atene.

– Prestani prizivati Tanatosa i ne moli za smrt. Ne moli Hada da te primi u Podzemlje. Veseli se Suncu i slavi ga kao što si slavila Njega. Oduvijek si govorila da je on tvoje Sunce. Bila si i ti svjetlost njegovog života, vjeruj u to. Perzefona me poljubi u glavu i ode.

– Ljubav je esencija tvoga bića. Godinama je bila u tebi, a tog 13.02. se razbuktala i dosegla nebo. I sada gori. Dala si mu obećanje, αει*, tebi poznatije na latinskom. Nosiš to obećanje na lijevoj strani, strani srca. Znaj da će ta ljubav postojati i slavi je. Zahvali se Mojrama što su ti ju dale i nastavi živjeti kao da je on tu.

Rekavši to, njih pet nestane kako su došle, u treptaju oka, ostavivši me u tišini moje sobe u koje su prodirale prve zrake januarskog sunca. Tada sam sebi priznala. 25.01.2018. u 05:15h, naša ljubav je postala moja. Zauvijek. Kao što je na latinskom pisalo ispod mog srca. Obećala sam sebi da ću živjeti čekajući da umre ljubav ili ja.

Svaki Bog Antičke Grčke je odraz čovjeka samog.

Laura


*starogrčka riječ za “zauvijek”
Photo by http://www.talesbeyondbelief.com

Ime mi je Laura. Moje ime potiče iz Firenze, renesanskog grada u kojem se umjetnost okrenula ka čovjeku i njegovom emocijama. Kolumna Ogledalo je odraz mene i mojih razmišljanja, često prepirki mog razuma i mog srca.

Oprostite ako me nekad ne razumijete.

Komentari