Otkako znam za sebe upoznata sam s onim vječnim misterijem “Što je bilo prvo? Kokoš ili jaje?”. I OK, bez obzira na znanstveno objašnjenje da je ipak prvo bila kokoš, i dalje svi koristimo tu sintagmu “kokoš ili jaje” kad god smo u nekoj nedoumici ili jednostavno u šali. Uostalom, na to i na svako drugo pitanje danas samo utisnem par znakova u Google i dobijem ne jedan nego more odgovora na pitanje koje čak ni ne moram do kraja postaviti nego mi ga već ponude na temelju najčešće postavljenih pitanja.

Znači, ne pitam se ja jedina neke stvari nego mali milijun ljudi. Doslovno.

Lako je danas kad je internet svugdje i kad u roku od par sekundi možemo saznati informacije za koje su nekad trebali deseci pa i stotine godina istraživanja i pokusa i na desetke pročitanih knjiga. Zahvaljujući Googleu ja danas izvučem dvije riječi iz nečega na čemu je neki znanstvenik radio cijeli svoj život. I onda sam si sva pametna. Pa pomislim da sam naučila nešto novo, i kako je to super i praktično i kako će mi to zbilja trebati u životu. Ok, možda stvarno i hoće, ali onda u tom istom internetskom bespuću naletiš i na neke druge zanimljivosti. Kao, na primjer, na Vede.

Donedavno se moje znanje o Vedama svodilo na: “indijski spisi pisani na sanskrtu, svete knjige zvane Vede” – otprilike tako je to zvučalo u mojoj glavi. I onda me Google uvjerio da su Vede kokoš, a Google jaje.

Vede su najstariji spisi za koje moderno čovječanstvo zna, dakle ne postoji ništa starije od toga. Dapače, puno su starije od onoga koliko im mi brojimo jer su tek naknadno bile zapisane. Dugo su Vede postojale samo i isključivo u usmenom obliku. Zvuči OK dok ne uzmemo u obzir da su Vede cjelokupno i univerzalno znanje čovjeka i to ono koje je uvijek aktualno i nadilazi sfere prostora i vremena. Dakle, u njima se nalazi doslovno sve što nam je potrebno za koristan i svrsishodan život, od filozofije, umjetnosti, znanosti, religije… Doslovno sve što nam padne na pamet, a opet puno manje nego što piše na internetu.

Razlika je u tom dijelu – univerzalno znanje koje je uvijek aktualno i nadilazi sfere prostora i vremena. Kad bi barem danas na Googleu svaki podatak zadovoljavao te kriterije i kad ljudi ne bi vjerovali baš svemu što na internetu piše jer, realno, čak i više od polovice informacija koje možemo u virtuali pronaći pogrešne su. Nažalost, pogrešne informacije u glavama mnogih ljudi nalik su oružju u rukama ljudi koji nisu pri sebi. Dakle, bolje izbjeći takvu situaciju ako je ikako moguće.

Vedski brahmane, odnosno oni koji su znanje Veda prenosili usmenom predajom svoje gotovo savršeno i fotografsko pamćenje naziva sruti dhara doveli su do te razine vježbom, meditacijom, jogom i životom u čistoći. Tisućljećima kasnije, Vede su i dalje predmet istraživanja brojnih znanstvenika i filozofa te bez obzira na dokazanu sposobnost pohranjivanja ogromne količine podataka u mozgu neki i dalje tvrde da su Vede zapravo vanzemaljskog podrijetla. Iako se u samim Vedama spominje se njihovo božansko porijeklo odnosno Apauruseya.

Nije da su ti vedski brahmane imali drugačiji mozak od današnjeg modernog čovjeka, oni su možda pročitali i čuli identičan broj podataka kao i mi, ali su zahvaljujući svojim tehnikama i moralnoj čistoći bili sposobni koristiti sve te informacije. Danas postoji mali broj ljudi koji znaju napamet mnoštvo stihova velikih epova poput Mahabharate i Bhagavatama što nam daje do znanja u kakvom svijetu danas živimo te koliko stvarno ne koristimo kapacitete koji su nam prirodno dani.

Bilo da se radi o učenju stihova iz svetih knjiga ili pak nekog drugog znanja, previše smo razasuti i zato ne koristimo ono što su prije tisuća i tisuća godina ljudi, ajmoreć pod normalno, koristili. Forsiramo neki zamišljeni napredak, smanjujemo stvarčice i guramo gigabajte podataka na veličinu zrna riže ili manje, a u glavi zrakoprazan prostor jer imamo internet. Uzmeš podatak koji ti treba, iskoristiš, odeš… A gdje je nadahnuće? Napredak? Zadovoljstvo samima sobom?

Nemoguće je napisati samo jedan tekst o Vedama jer pokrivaju toliko područja, u njima se spominje kako je nastao Svemir, koji su elementi i u kojim omjerima zastupljeni u tijelu te kako onda uz pomoć vedske medicine izliječiti uzrok, a ne posljedicu (najčešće zapadnjačka medicina funkcionira dijametralno suprotno), zatim umjetnost i jezik…

Sanskrt, jezik kojim su Vede napisane, je većini nas apsolutno nečitljiv, ali zanimljivo je znati da se na sanskrtu tama zove tamas, brat bratru, mati mata, dva dva, tri tri Kad bismo se vratili na znanstvenike koji vedsko porijeklo nazivaju vanzemaljskim znači li to da je hrvatski zapravo nastao iz nekog vanzemaljskog jezika? Ili da se operacija mrene koja je opisana u Vedama prvotno izvodila na vanzemaljcima? Teško je reći, ali ako pitamo Google sigurno ćemo naći i neke takve podatke. Ili i one još manje vjerojatne.

U Vedama ima nešto divno i oslobađajuće, a to je nauk o samospoznaji koji se nalazi u jednima od najpoznatijih vedskih spisa Bhagavad-gita i Šrimad-bhagavatam.

U njima ćemo naći odgovore na pitanja na koja se, što smo stariji i iskusniji, u životu sve češće spotaknemo. Pitanja poput: Tko smo? Zašto živimo? Kuda idemo? Zašto patimo? Kako da se oslobodimo patnje?

Prema Vedama sve frustracije i tjeskobe čovjeka leže u neznanju, zato nam i poručuju da “izađemo iz mraka na svjetlo spoznaje”. Bojimo se smrti jer ne znamo da smo besmrtni, umire naše tijelo, ali ne i duša. Bojimo se gubitka materijalnog jer ne znamo da nikad to materijalno nismo posjedovali. Bojimo se fizičke boli jer ne znamo razliku između vječne duše i prolaznog tijela. Umjesto za pravom srećom, srećom duše, žudimo za tjelesnim zadovoljstvom.

Ne, Vede nisu self-help, iako možda na prvu može tako zazvučati jer mi ljudi danas volimo davati etikete svemu pa tako i sve što se tiče našeg unutrašnjeg mira i smisla života prozivati self-helpom. Sve i da to i jest, znajte da su za tim “self-helpom” za života posezali velikani poput Goethea, Einsteina, Tesle, Kanta i mnogih drugih. Bit će da i oni nešto nisu znali. A nisu imali ni Google.

Prvo je bila kokoš, a onda jaje. Prvo su bile Vede, a onda Google.

Do idućeg puta, iskoristite maksimalno kapacitete koje imate. Ne trebate ništa, imate srce.

Zagrljaj,

A.

Mi smo redakcija APortala a vi čitate članak s našom preporukom 🙂

Komentari