Čistka ljudi

Ovo je poslednja pisanija iz sage ‘Čistka’ . E, za ovo su potrebne mošnje k’o pećina, ili pak nisu.Ovo je istovremeno lako i teško, zavisno od svega onoga što čini jedan karakter, na kojem ste stepenu evolucije ili kakvim organima vida, posmatrate situacije. Ljudi se isuviše čvrsto vežu za druge, čak opsesivno. Lijepo je pored sebe imati uredne osobe, sa kojima se dijeli dobro i loše, koje su zaleđina, koje ti ne škode svojim ponašanjem i zlobom. Ali, zašto onda tolika potreba da se u prostoru ostavljaju i oni, koji su odavno trebali biti raketirani? Zbog kobajagi sigurnosti i podrške, koja se k’o đoja dobija od nepodobnih.

Kroz istoriju se naviklo, da ako si u plemenu, nećeš gladovati i nećeš biti pojeden od čopora vukova. Pa, daljim ‘razvojem’ vodilo se tim, da ruka ruku mije, pa šta ima veze, ako je neko kvalitetan skotina, MOŽDA će mi nekad zatrebati. Tako se veoma važan, lični prostor puni izmetom, pa mu ga dojde kao septička jama, od koje se nosnice tope, kad počne da se izliva. A, upravo ti nosni otvori su detalj na licu, koji estetski osiromaši hodača, ako mu se isti razglave od fekalnog smrada.
Ostavi onog, iako se dvije riječi ne pronalaze, koje bi razmijenili… ostavi onu čije energetsko polje vonja na trocifren broj ari… može i onaj, iz čije usne šupljine izlazi ono, što bi trebalo izaći kroz tajni otvor, koji je nešto niže…. a, tek ona, koja sikti, i koja kao oktopus mlatara unaokolo, dok u svakom kraku drži neko hladno oružje, koje samo čeka da nekome zagrebe po leđima. Kako da ne!

Ljudi se vole osjećati prihvaćeno, iako je to samo naizgled, lažno. To puno govori o njima. Težiti da se bude u nezdravom džematu, daje privid sigurnosti i potrebe za gomilom. Iako se ta skupina vrlo lako može okrenuti protiv pojedinca. Čak i ako neko ne dijeli istu viziju sa ostatkom, priključiti će se većini, jer bi svaki istup bio ukaz na otvorena vrata i porugu.

Tu se gubi tako prekrasan individualizam, i to samo zato što je neko slab i nema snage da kaže, nekaj što je opoziciono od ostalih. Izgleda da je veoma lijepo priljubiti labre, za taj tuđi, stražnji i isrtćen dio, za sjedeljku… Slađe nego li što je žuta masa, koju proizvode pčele u svojim košnicama.

Muda ljudi, muda! Gdje su muda?

Ona ne dolaze samo u fizičkom obliku, ona su krucijalna za iskok vlastite osobnosti. Bez njih nema niti hrabrosti. Ona su sinonim za nju. Kad bi tabanići trebali birati, između stada od stotinjak meketavih impersonalaca i tima, u kojem je puno manja brojka onih sa drugačijim stavovima, uvijek će izabrati prvu grupaciju, obično na čelu sa nekim čobanom, koji ne zna ni gdje je šupalj, ali eto ima moć, da glupošću hipnotizira sljedbenike. Niko se bavi mišlju, koliki je postotak skrenuo u prvi obor, jer se povodio tim da više ljudi govori istinu. Al’ malo se zajebu. Veći broj dupeta, ne znači i čišći obraz. A, kad treba dati vunu, čoban Rudonja će odmah po vašim plećkama, jer ste ionako kolateralna šteta i pješadija, koja se prva gura pod oštrice.

Tu naravno nije pošteđena ni porodica. Kako se odrasta, uvijek se čuo naporan kliše:
– Samo šuti, to ti je rod.
– Nemoj joj/ mu se suprostavljati, oni su prvo/ drugo/ pedesetosmo koljeno. Valja ih poštovati.
Malo morgen poštovati.

Ma, da je roditelj, dijete, bake, stričevi, ako je neko gmaz, loš, i ako te zadovoljno grbači, aman more sikter iz prostora, taman da si kroz zjenice oka došao na ovaj svijet. Najzeznutija relacija je dijete – roditelj. Kako se udaljiti od čeda, koje se odgajalo ili od osoba koje su te hranile i oblačile? Jedna od 10 zapovjesti u Bibliji, veli da se poštuje keva i ćale. U redu, ako se ne radi o ludacima, koji do te mjere psihički unakaze maleno, da se ovo teško oporavlja, a sve to radivši pod izlikom, da kćeri ili sinu pomažu, bez da su ih išta prije toga pitali… Da ih koriste kao marionete za svoje lude zamisli, te da im određuju šta je za njih najbolje, a da ni sami ne znaju gdje gone. Ili, slučajevi kad djeca toliko izjebu staratelje, da to graniči sa psihijatrijom, a ovi se i dalje podmeću, zato što je devijantna kreatura, njihova ljubimica ili mali micek… Koji je odavno per exellence drlendža.

Ne vrijedi cijeli život trpiti munjenike, čije se ludilo širi poput valova, koji dolaze nakon nuklearke. Oni ugrožavaju ili pretjeranom brigom (ne boje se oni toliko za vas, koliko za sebe, jer ne žele da se osjete usamljeno ili svoj stepen jačine bića uvoze kroz vaše prisustvo), kroz njihovu potrebu za manipulacijom, njihovom težnjom da se ispune kroz vas, kroz bijes, viku, kritizerstvo.. Niko ne treba imati kvisko, ako vas ugrožava ili sputava svojim nebulozama.

Kad se popnete na određenu duhovnu razinu, ljudi koji su vam bili dragi, početi će otpadati kao plodovi šljive, sa istoimenog drveta, potpomognuti udarcima džuge. Isprva vam neće biti jasno zašto je to tako? Zašto se počinjete lagano odbijati kao Sunce i vampir? Odgovor je jasan, više ne vibrirate isto. Vi idete dalje, oni ostaju u svojoj realnosti.

Um će ih pokušati zadržati ili onaj dio u vama, koji se još bazira na naučenom kroz življenje. Neke ćete i uspjeti… ali vrlo kratko vrijeme. Rok trajanja druženja će isteći. Pustite ih, neka idu svojim drumom. Borba je suluda. No, i vi ćete osjetiti potrebu da se maknete od onih, sa kojima ste do jučer drugovali. Njihovo ponašanje i uporna stagnacija će vas odbijati. Tad nastaje konfuzija. Kako neko koga osjećaš, može preko noći postati nepoželjan? Zapitajte se samo, na kojoj ste vi visini, na kojoj oni. Sve je kristalno, poput vrela planinskog potoka. Postoje i oni, koji su tu da vas nečemu nauče kroz život. Oni sami odu, kad urade domaću zadaću. Zahvalite im, i mahnite. Ne budite kivni.

Dakle, ovo jeste najveća i najteža (a, tako laka) čistka. Zalaganjem, da se vlastitim djelovanjem pozdravite od onih (bez obzira na sponu, koja vas veže), koji su vam poput zatvorskih okova, uzica oko vrata, i lanaca, širite se jače i još više (ne tjelesno), i otvarate mogućnosti za priliv onih koji će vam odgovarati.

Bolje je biti sam, nego biti okruženim trulim (ne)ljudima.

Čišćenje počinje odmah, ne sutra ili nekad tamo iza nedelje.
Ne živimo milenijum… Sva sreća.

Tibetanski Mistik

Komentari

Amazonke.com

Mi smo redakcija APortala a vi čitate članak s našom preporukom :)

You May Also Like

Bol, Lisa Gardner,bibliomanija, Ana Čaić Blažević, APortal,majka, dijete