Znaš… bilo je lijepo,

bila sam sretna,

u tvom sam zagrljaju

živjela život iz snova.

Znaš… bila sam ispunjena,

biće koje ne poznaje tugu,

žena koja je disala

i živjela samo za tebe.

Znaš… ne bi me prepoznao,

u meni su ostali tragovi rastanka.

Od mene je ostala samo sjena.

Srce mi se pretvorilo u kamen.

Ruke više nisu za zagrljaje,

niti usne za poljupce.

Znaš… ne krivim te,

tako je moralo biti,

moja sudbina je zla:

za nju sam tek nevažna sjena.

Božana Ćosić

Mi smo redakcija APortala a vi čitate članak s našom preporukom 🙂

Komentari