Iz ugla male Aurore: MOJA MAMA

Moja mama nije kao druge mame, ona se ne vozi svaki dan na posao, ali svejedno ustaje rano. Poljubi mene i malog bracu. Lagano mi počešlja kosu i napravi frizuru. Ne stavlja mi puno mašnica u kosu, kakve imaju moje drugarice iz vrtića, ali meni se i ne sviđaju mašnice, one su za bebe.

Ona ili tata me odvedu u vrtić. Mama uvijek šapuće što će danas biti za ručak ili što ćemo raditi kad dođem kući, poljubi me i maše dok odlazi.

Volim s njom da kuham kolače, pa obje budemo od tijesta bijele. Kaže da se tako i ona kao mala igrala s brašnom. Tata nas gleda, prvo se smije i šali, pa nam se i on pridruži u igri. To se jedino ne sviđa mom braci, jer ne može da dohvati brašno, pa se ljuti na nas. Ali on ne može da se igra s nama, on je još mali.

Dok se igramo s tatom mama piše, govori neke super riječi koje ne razumijem, ali uvijek me pita, koja mi se fotografija dopada i baš tu stavi u svoju knjigu. Često govori Fora i Fazon, ne znam što to znači, no sviđa mi se. Izgleda smiješno, dok je ozbiljna. A ozbiljna je samo dok piše, ponekad i plače dok piše. To mi nije jasno kako neko može da plače, a da se i dalje smiješi. To radi samo moja mama. Naočare stavi na glavu, njena mrkvičasta (narandžasta) kosa joj je svezana u punđu, ali ne u urednu punđu, kakvu ima teta Ana. Mamina kosa viri na sve strane.

Ponekad mi dozvoli, da je češljam i pravim frizuru, a tada drži bracu u krilu i igra se s njim. Tata nas gleda i smiješi se. On isto piše, ali kad svi mi spavamo. Volim se igrati s njegovom bradom i njemu se to sviđa. Moja mama ne nosi štikle, kao druge mame i rijetko se šminka. Ali, njene oči sjaje dok nas gleda.

Ona puno fotografiše i voli da putuje. Tata kaže, da je nekad više putovala.

Moji tata i mama se ne slažu uvijek, ali i kad su ljuti jedno na drugo, oni se ne svađaju. Kažu samo jedno drugom, da to napišu u pismu. Tata tad napiše mami pismo zbog čega se ljuti na mamu, a i mama piše pismo tati. Kad odemo spavati čitaju svoja pisma, razgovaraju i smiju se. Vidjela sam ih jednom kako se grle nakon što su pročitali pisma i bilo mi je drago što ne galame jedno na drugo kao naše komšije.

Mi svi volimo biti napolju, igrati se i hodati po šumi, ili otići negdje gdje ima puno vode.

A naveče…Naveče, najviše volim svoju mamu. Tad nam čita priče.

Braco ne razumije još, ali se svejedno smije. Najviše volim priču o djevojčici koja je crtala svoje snove, pa su joj se oni i ispunili. Uvijek pitam mamu, kako se to radi. Pitam je jer želim da dobijem onog medu što smo vidjele u izlogu kad smo išle da kupimo tati poklon. Ali shhhh, nemojte mu to reći. To je tajna.

Ah da, imamo i psa Felixa. Njegova cura Lena je dobila štence. Mali su i žuti i puno vole da spavaju. Baš kao i braco, a meni je dosadno dok on spava.

Jedva čekam da poraste, pa da možemo da se igramo. Mama kaže da će uskoro biti veliki i da će moći hodati. Sada samo puže i izgleda kao navijena lutka s kojom se volim igrati.

Do sledećeg viđenja ljudi i svijeta iz ugla male Aurore, lijep pozdrav i svako dobro…

Bojana Knežević

Komentari

Amazonke.com

Mi smo redakcija APortala a vi čitate članak s našom preporukom :)

You May Also Like