Tko zaista stoji iza pokušaja ubojstva Pape?

Okupljeno mnoštvo satima stoji i upija svaku riječ. Iako to nije religiozan pojam, riječ „karizma“ mi pada na pamet kad razmišljam o tom vrućem danu kad sam stajala i uživo slušala Papine riječi.

I danas i jučer i sutra, kad kažem Papa, mislim samo na njega – Ivan Pavao II. I da, on je imao karizmu. Sposobnost skeniranja upravo tvog pogleda pored tisuća drugih, obraćanja samo tebi, pružanja upravo one utjehe i nade za koju je čudesno znao da ti je potrebna. Čak i da ti se tako samo činilo, to ne umanjuje tvoj doživljaj svijeta nakon njegovih riječi i pouka.

Tada, dok sam kao cura od dvadesetak godina slušala Papu, ponosna jer je sa mnom bio moj dragi (koji je pored mene i danas), nisam kritično, već samo s puno srca slušala Papinu poruku kojom je Hrvatima poželio da jačaju institut obitelji i budu „narod nade“. Bili smo onda, a i danas smo, narod nade. Molimo se i dalje. Mnogi od nas mole se da imaju što za jesti ili da pronađu posao s kojim će djeci moći kupiti knjige za školu ili im dati novac za marendu. Siromaštvo, nesreća, bespomoćnost i vrtnja u krug s istim takvim mislima opet i iznova. Trenutno olakšanje donosi pronalaženje krivca u drugima.

Katolička Crkva s golemim bogatstvom, aferama, nemodernim pristupom modernom čovjeku i licemjerjem koje prečesto curi u javnost idealni je krivac za mnoge. Iako papa Franjo promovira vrijednosti skromnosti, pomaganja i razumijevanja, mnogo je onih koji su usmjereni protiv Crkve. Ljutnja običnog malog osiromašenog čovjeka je razumljiva. Teško mu je i želi bolje za svoju obitelj. No, što je s onima koji mrze Crkvu i njezine predstavnike u ime druge vjere, bolje političke opcije ili nejasno definirane, ali ubojite mržnje ili želje za postizanjem samo njima znanog cilja?

Papa Ivan Pavao II. ne bi došao u Rijeku da je, kao što je bilo u planu nekih, 1981. godine ubijen. U svibnju 1981. godine, Mehmet Ali Agca, turski državljanin, na Trgu svetog Petra u Vatikanu, s četiri ispaljena metka pucao je u Papu. Agca se za ovaj čin, s još tri suučesnika, pripremao danima. Dvojica od njih bili su Bugari. Svoj pomno isplanirani čin, u samom srcu Vatikana, 13. svibnja, na dan Gospe Fatimske, pokušali su provesti u djelo pucajući u Papu dok je on, vozeći se u svom automobilu, prolazio Trgom sv. Petra i pozdravljao i blagoslivljao okupljeno mnoštvo. Uz Agcu bio je i jedan od njegovih pomagača, koji je, u slučaju da Agca ne uspije u svom naumu, trebao aktivirati bombu. Agca nije uspio ubiti Papu, ali ga je teško ranio, a pomagač se, bez aktiviranja bombe, izgubio u masi. Papa je bio u teškom stanju i iako je još godinama bio aktivan, posljedice pokušaja atentata pratile su ga cijeli život.

No, kako se Agca uspio približiti tako blizu Papi? Kako je znao u kojem će trenutku automobil prolaziti, gotovo kao da mu je netko iznutra nešto rekao? Zašto su mu pritom pomagali Bugari? Kako je netalijanski Papa Poljak uspio postati tako popularan i kome bi to moglo najviše smetati?

Papa je preživio čistom srećom, ili nazovimo to, za ovu temu prikladnim riječima, Božjom milošću, no sigurno su mnogi navijali za to da se iz ozljedom izazvane kome, nikada ne probudi. Uhićeni Agca ispitan je u policiji i bio je vrlo razgovorljiv, no nedosljedan. O Agci se znalo da je pripadnik ekstremnih desničara, a čvrsti dokazi i brojni svjedoci osigurali su mu doživotan zatvor. Dvije godine nakon pokušaja atentata, Papa je u zatvoru posjetio Agcu, s njime razgovarao, dao mu svoj oprost i na kraju za njega osigurao pomilovanje i puštanje iz zatvora.

Kako su pored Agce, u pokušaju ubojstva Pape sudjelovali i dvojica Bugara, jedna od teorija tko stoji iza zlobnog plana bila je da se radi o bugarskoj obavještajnoj službi. Tome nisu išle u prilog glasine koje su kružile u trenutku kad je Agca uhićen, da se radi o naručenom ubojstvu i da iza svega stoji palestinski pokret.

Vrlo brzo nakon puštanja iz zatvora, sada zločinom proslavljeni Agca, javno priča o pokušaju ubojstva Pape i o tome piše knjigu u kojoj iznosi kako je atentat naručio iranski vođa ajatolah Homeini. U knjizi Agca tvrdi da je vođen njegovim uputama i obećanjem raja ako „ubije papu, sotonina namjesnika na Zemlji“, odlučio ubiti papu. No, ta priča ne poklapa se s Agcinom prošlošću, odnosno s njegovim aktivizmom u pokretu „Sivi vukovi“ čiji su članovi bili suniti nastanjeni u Turskoj, a ajatolah Homeini je vođa šijitske revolucije. Ova priča ima mnogo nelogičnosti i nije nikakvo čudo da su se Iranci od nje s optužbama da se radi o kleveti, ogradili.

Neki su smatrali da iza pokušaja ubojstva Pape, koji je po nacionalnosti bio Poljak i zalagao se za prava sindikalista u Poljskoj, stoji sovjetska komunistička vlast kojoj se ovakav Papin stav nije sviđao. Papin oprost u zatvoru, po riječima Agce bio je popraćen i molbom za prelazak na kršćanstvo. Tada se Agca još uvijek držao svoje tvrdnje da ajatolah Homeini stoji iza atentata. Vatikan do danas odbija tvrdnje da su iza atentata stajali bilo Bugari, bilo Iranci. Tad je već bilo očito da Agca ima psihičkih problema. Prilikom gostovanja u jednoj emisiji na turskoj televiziji, Agca je opovrgao svoje dotadašnje tvrdnje i otkrio pravog naručitelja ubojstva. Po njegovim riječima, bio je to tajnik Vatikana, odnosno, pripadnici vlastite vjere koji su se okrenuli protiv njega.

Meni to ipak izgleda kao da se Agci svidjelo biti „slavan“ i da je shvatio da istu priču ne može zauvijek prodavati pa ju je odlučio mijenjati, kako bi si s time osigurao još koju minutu slave. Od Bugara, preko Iranaca i Sovjeta, do Vatikana, teorije su koje je Agca iznio, a jedino što je sigurno je da je on skoro ubio Papu i da su zbog njegovih izjava političke tenzije bila na vrhuncu.

Bivši terorist Agca u međuvremenu je prešao na kršćanstvo, sebe je u medijima nazivao Isusom Kristom, a kao jednu od destinacija na kojoj bi volio živjeti i proučavati kršćanstvo spominjao je i Hrvatsku. Također, ostaje činjenicom da je Agca, nakon što je pomilovan radi pokušaja ubojstva Pape, proglašen nesposobnim služiti vojsku jer je psihički neuravnotežen.

Mržnja i paranoje dovoljan su razlog da netko tko se fokusira samo na to, pronađe krivca u bilo kome pa tako i u Papi. Zbog toga je na papu Ivana Pavla II., osim od strane Agce, još nekoliko puta pokušavan atentat. Tko stoji iza tolike mržnje, možda je bolje i ne zamišljati.  I kako bi Prljavci rekli: „“Bože, čuvaj ti, naše golubove i sirotinju. Jer bogati se ionako za sebe pobrinu.“

Sve vas ljubi zamišljena Anita.

Anita Ratkić Šošić.

Komentari

Anita Ratkić Šošić

Anita Ratkić Šošić za Amazonke piše kolumnu Dašak pozitive namijenjenu svim ženama koje žive, misle i rade u petoj brzini, ali naravno i muškarcima koji se ih se ne boje. Osnivačica book cluba i projekta „Dašak pozitive“, velika pobornica zdravog pozitivnog razmišljanja i djelovanja, Anitin cilj je uspjeti biti svojom u svakodnevnici ispunjenoj brojnim obavezama. Otuda i naziv - Dašak pozitive, jer uvijek se može naći nešto lijepo na što se možemo osloniti, skupiti snagu i ići dalje. Dokle? Dokle si dozvolimo. A Aniti kažu da si često dozvoljava previše, na što ona odgovara da je tek počela.

You May Also Like

Bol, Lisa Gardner,bibliomanija, Ana Čaić Blažević, APortal,majka, dijete