Postoji li cjepivo protiv ljudske gluposti?

Mišljenja sam kako smo mi ljudi specifična bića. U želji da zaštitimo one do kojih nam je stalo, spremni smo prevaliti preko brda i dolina, kapitulirati bez ispaljenog metka, a po potrebi čak i ozlijediti! Zašto? Jer naša ljubav ne poznaje granice niti će ih ikada poznavati, uzimajući u obzir kako sami kreiramo i definiciju ljubavi, i definiciju granica. Nije li naše viđenje ljubavi i žrtvovanja nešto divno, krasno, sjajno, hvale vrijedno? Bome jest! No, stanite malo! Primjećujem li jedino ja rupu u takvoj logici? Potencijalnu apsurdnost njenu?

Da Vas uvjerim kako postoji barem djelomična naznaka apsurditisa u takvom razmišljanju, vjerovali Vi meni ili ne, dozvolite mi da Vam spomenem nešto što je trenutno vrlo gorljiva tema, a povezana je s ljubavlju prema drugom ljudskom biću – i žrtvovanju za njega. Riječ je o cijepljenju! Znam, znam, eksplozivna tema. Sve znam. Sto ljudi, sto čudi!, zar ne? No, dopustite mi, molim Vas, rečenicu, dvije o toj temi, držat ću se činjenica – obećajem!

Da je pamćenje majka svih mudrosti, poručio je grčki dramaturg Eshil još u petom stoljeću prije nove ere, a da je zaborav karakteristika ljudskog roda, kao i glupost – ne moram Vam posebno isticati. Čuvena izreka nešto modernijeg intelektualca, Alberta Einsteina, kako je svemir beskonačan, kao i ljudska glupost, ide ruku pod ruku u prilog toj temi.

Uvjerenja sam kako je upravo kombinacija zaborava, kao i malo prije spomenute ljudske gluposti, razlog prošlotjednog vapaja ravnatelja dubrovačko – neretvanskog Zavoda za javno zdravstvo, Mate Lakića, kako u gradu Dubrovniku i njegovoj okolici postoji velika opasnost od epidemije ospica koja već hara susjednim zemljama, Srbijom i Slovenijom. Kako ne bi nastala panika, istaknuo je dr. med. spec. epidemiologije Mato Lakić, za sada nema registriranih oboljelih, međutim, s obzirom na relativno nisku procijepljenost djece u županiji, dovoljno je jedno oboljelo dijete u jaslicama da bukne epidemija opasnih razmjera.

Da sve ovo nije dramatična uzbuna zdravstvenih stručnjaka, već okrutna realnost, govore podaci o razini procijepljenosti djece protiv ospica u južnijim krajevima Hrvatske, osobito u Splitu i Dubrovniku, a koja je pala na najnižu razinu u posljednjih nekoliko desetljeća. U Dubrovniku se, primjerice, bilježi pad s oko 95% na nešto više od 40% cijepljenih, dok je u ostatku županije procijepljenost nešto veća te iznosi oko 65%. Inače, za kolektivni imunitet, koji je potreban za brzi prekid širenja bolesti, a kako se ne bi zarazile osobe koje nisu cijepljene iz medicinskih razloga ili one kojima je imunitet oslabljen nekom drugom bolešću, nužna je barem 93 – 95 postotna procijepljenosti stanovništva – što bi značilo kako se grad Dubrovnik trenutno može pozdraviti s kolektivnim imunitetom, s obzirom na to kako danas ondje živi više od 2200 necijepljene djece u starosti od jedne do šest godina, što je puno za grad od oko četrdesetak tisuća stanovnika.

I sada Vi meni recite kako ti podaci ne govore u prilog bezgraničnoj ludosti? Kako povratak bolesti koju smo cjepivom ograničili, nije znak neograničene ljudske gluposti? Ospice su, zapravo, tek djelić onoga protiv čega #moderni_antivax_roditelji protestiraju. A upravo su takve protestne akcije ekvivalentne autogolu! Smijem li upotrijebiti metaforu s autogolom u ovom slučaju?! Pretpostavljam kako smijem, s obzirom na balkanske prioritete. Na kraju krajeva, proteklih tjedan dana bitnije je bilo pratiti rukometno prvenstvo, nego baviti se ičim drugim. Nije li?! No, vratimo se mi na temu.

Recite Vi meni nije li protestiranje protiv cjepiva roditelja koji svojim neodgovornim ponašanjem dovode svoje dijete u rizik od bolesti radi aktualnog trenda, mode, histerije i/ili teorije zavjere – nešto najgluplje što postoji? Riskirati zdravlje svoga djeteta za kojeg biste život dali? Ima li logike u tome? Slobodno se vratite na početni pasus ovoga teksta i možda ćete uvidjeti moju zabrinutosti oko apsurdnosti u logici ljubavi i žrtvovanja. A možda i nećete.

Pitam se ponekad je li stigao sumrak civilizacije i prosvjetiteljstva, s obzirom na one što gorljivo i samouvjereno zagovaraju nadriliječnike i internetske teorije zavjere u bilo kakvoj raspravi o cjepivu, onih kod kojih se, da Vam budem iskrena, zapitam jesu li prisustvovali ijednom satu biologije u osnovnoj školi – a takvih je, na žalost, posvuda. Primjerice, ne znam jeste li možda čuli za teoriju čipiranja cjepivom, koja vuče pomalo biblijske korijene, a prema kojoj je cjepivo biljeg zvijeri? Da, i to postoji! Istina, takvu teoriju većinom zagovaraju radikalni svećenici, prema kojima nas čipiraju, pretpostavljam, iz razloga kako bi nas pratili? Ne znam. Znam samo da je gore od čipiranja – rizik da moje dijete jednoga dana oboli od raka grlića maternice i protestiranja protiv HPV cjepiva, no kako rekoh, svi mi imamo prioritete. Šteta je što ne postoji cjepivo protiv gluposti i egocentričnosti.

Jer, neovisno o tome koju stranu po pitanju cijepljenja zastupali, ono što u bilo kakvoj diskusiji dominira nije cjepivo, nego jedno veliko JA. Ja veće i od najveće planine, Ja od kojeg okružen šumom – ne vidiš drvo. Ja sam odlučio(la)…, „Ja sam rekao(la)…“, „Ja sam pročitao(la)…“, „Ja znam najbolje…“, „Ja želim…“, „Ja hoću..“. Ja, ja, ja i još malo ja. Zato ja prestajem s JA i vraćam se na početak gdje sam Vam obećala držati se činjenica, mea culpa što zazujah.

Evo činjenica. Brojne studije pokazuju kako ljudi slabo reagiraju na prijetnje kojima osobno ne svjedoče, koje se događaju negdje daleko, bilo vremenski ili prostorno, međutim ospice su, primjerice, najzaraznija bolest za koju danas znamo. Od ospica dnevno umire oko četiristo ljudi, no uglavnom u zemljama Trećeg svijeta, daleko od naših očiju i ušiju. Jeste li Vi spremni ponovno postati zemlja Trećeg svijeta, nakon što smo svoje guzice toliko gurali prema Zapadu?
Ja nisam. No, opet JA! Jebiga.

Martina Raos

Komentari

Amazonke.com

Mi smo redakcija APortala a vi čitate članak s našom preporukom :)

You May Also Like

Bol, Lisa Gardner,bibliomanija, Ana Čaić Blažević, APortal,majka, dijete