George Orwell – 1984

Veliki Brat. Danas je to pojam poznat široj narodnoj masi kao reality program u kojem posmatrate grupu ljudi zatvorenu u ogromnu kuću dok kamere prate svaki njihov korak, a vrhunac su snimci seksa ispod jorgana i svađe. Da, glup koncept za jedan reality program, ali sam pojam Velikog Brata je nešto puno ozbiljnije i izvučen je iz distopijskog romana Georgea Orwella 1984. objavljenog 1949. u kojem nam pisac donosi prilično tmurnu viziju društva budućnosti.

George Orwell

Ljudi u Orwellovom romanu nisu zatvoreni u kuću i nisu dio reality programa, ali žive u takvom društvu koje je horor samo po sebi. Ne trebaju vam iscenirane svađe i scenariji kako ćete se ponašati. Njegov Veliki Brat misteriozni je vođa Okeanije, jedne od tri super države koje vladaju svijetom. Njegovo brkato lice nalazi se na telekranima širom države, na plakatima, pamfletima. Posvuda. I gleda. Posmatra.

Društvo je to u kojem je sve određeno i slobodna misao je negativna misao i zločin po državu. Djeca od malih nogu se obučavaju da špijuniraju za policiju misli i to vlastite roditelje. U jednom dijelu knjige, kada protagonista, Winston Smith, u zatvoru upozna drugog zatvorenika, ovaj mu kaže da je ponosan na svoje dijete iako ga je ono prijavilo i zbog njega je u zatvoru. U takvom društvu samo vođenje ljubavi iz zadovoljstva je zločin i seks služi samo za reprodukciju i služenje Partiji.

Telekrani, ekrani koji se nalaze posvuda i svako je obavezan imati jedan u stanu, služe kao sredstvo propagande, ali i kao sredstvo za špijuniranje i nikada niste sigurni da li vas prate preko njega ili ne. Bolje da ne testirate organe vlasti. Ljudi gladuju jer hrane nema i porcije su strogo određene. Država je u vječnom ratu sa Evroazijom. Ili ono bježe Istazija? Od kada traje rat? S kim ratuju? Pitanja su to koja se stalno nameću, ali ih niko ne postavlja jer svi slijepo slušaju ono što im se servira.

To je još jedna od odlika Orwellovog društva. Prepravljanje činjenica i krojenje historije po volji vlasti. Uža partija konstantno radi na tome da istina ide u njihovu korist. Niko ne zna sa sigurnošću pravu istinu osim možda nekih starih prola, najnižeg oblika društva, ali s njima se svakako niko ne druži osim drugih prola i oni nisu bitni. Knjige se stalno prepravljaju, vijesti se konstantno pišu, ništa nije stalno. Porazi se pretvaraju u pobjede i pobjede u poraze.  Čak se i neželjene osobe brišu iz svih podataka te im se tako gubi svaki trag postojanja. Recite nešto protiv Partije i Velikog Brata i nestajete jer oni su svetinja.

Upravo u takvom društvu, naš junak, Winston Smith, odlučuje započeti malu revoluciju i postati individua. On je čovjek koji radi upravo na izmjeni podataka u Ministarstvu istine. Jednog “vedrog, hladnog dana u Aprilu” 1984. iako ni sam nije siguran koji je datum i godina, zbog stalnog mijenjanja od strane Ministarstva istine, Smith odlučuje pisati dnevnik, mali akt revolta protiv Partije. Čin koji ga može koštati života. Od tog trenutka, polako, ali sigurno, Smith postaje bivati individua i suprostavljati se društvu na sebi svojstven način. Skupa sa Julijom, djevojkom koja dijeli njegova mišljenja, postaje revolucionar, ali kako biti revolucionar u društvu koje prati svaki tvoj pokret?

RAT JE MIR. SLOBODA JE ROPSTVO. NEZNANJE JE SNAGA.

John Hurt kao Winston Smith u filmskoj adaptaciji, piše dnevnik skriven od Velikog Brata

Više je nego jasno od samog početka da je totalitarni režim engleske sociologije u romanu temeljen na sovjetskom komunizmu iz prve polovine 20. stoljeća. To je čak i sam Orwell potvrdio, ali i bez toga, jednostavno je povući paralele između ta dva društva. Metode propagande, mučenja, određene fraze, ideje pa čak i brisanje ljudi sa slika i iz udžbenika. Sve su to stvari preuzete direktno iz SSSR-a, ali ne samo od njih. Nešto je Orwell preuzeo i od nacističke Njemačke i imperijalnog Japana.

Izdanje knjige s namjerno cenzurisanom naslovnom stranom u duhu romana

Istovremeno voljena i cijenjena, ali i zabranjena u svijetu, Orwellova 1984. pruža doista mračan pogled na budućnost i mada djeluje nerealno i ne baš toliko aktuelno i daleko, njegova vizija se ispunjava nama pred očima. Glasine kažu da je Orwell, kao i Aldous Huxley, autor Vrlog novog svijeta, imao pristup ljudima s vrha, pripadnicima Novog svjetskog poretka i da je slušao njihove planove o držanju mase pod kontrolom. Kada čitate roman, ne možete se ne zapitati koliko je to zaista tačno. Ako malo bolje pogledate, mi već živimo u takvom društvu. Možda ne u mjeri u kojoj je prikazano u romanu, ali ko kaže da nećemo doći i do toga? 

Ovaj roman, koji je ostavio dubok trag u književnosti, skupa sa njegovom Životinjskom farmom, definitivno je nešto što se treba i mora pročitati u jednom trenutku svog života. Spora radnja će odbiti mnoge, ali ovdje i nije akcenat na radnji već na borbi pojedinca protiv sistema i podjarmljivanju istog, o gubitku svakog vida individualnosti i trebao bi otvoriti oči čitateljima da ne prihvataju sve zdravo za gotovo, onako kako im se servira. Doista tmurna priča vrijedna čitanja.

Mirnes Alispahić

Komentari

Mirnes Alispahić

Mirnes je običan tip koji želi da bude pisac jednog dana kad poraste. U međuvremenu se trudi i vježba, a to možete pročitati na ovom sjajnom  portalu. Napiše ponekad i nešto u svojoj kolumni. Pravi se pametan. I  ima bijelog zeku crvenih očiju. I ovo je napisao u trećem licu. Ko još  piše o sebi u trećem licu? Ne budite stidni i pošaljite mail sa sugestijama, kritikama, prijetnjama. 21. je stoljeće. Gay stop. Nemoralne ponude stop. Hvala na čitanju i do sljedećeg čitanja budite mi pozdravljeni gdje god da ste. P.S. Jesam li spomenuo da imam uvrnut  smisao za humor?

You May Also Like

Bol, Lisa Gardner,bibliomanija, Ana Čaić Blažević, APortal,majka, dijete