Najdraža maska

Jedna stara japanska mudrost kaže: “Svaki čovjek ima tri lica. Prvo  pokazuje svijetu, drugo obitelji i prijateljima i treće koje se nikada nikome ne pokazuje.” Po tome nismo samo dvolični  kao što se često čuje kada netko nekoga razočara, već trolični ako ne i stolični. Ovisno kakvog smo raspoloženja i koju ulogu smo izabrali igrati, pred kime i s kojom namjerom.

A gdje je onda u toj priči autentičnost? Izgleda kao da se izgubila i da smo zaista svi, kao što Shakespeare kaže, samo glumci na pozornici života. Pošto sam već spomenula Shakespearea pa da onda točno i citiram što je rekao: “Cijeli svijet je pozornica, a muškarci i žene su samo glumci.” Zanimljivo je i iz te perspektive promatrati život. Došli smo se igrati, zabavljati i unaprijed znamo da nećemo ovdje biti  zauvijek. Bar ne u ovom ljudskom obliku. Neminovno, doći će dan kada ćemo napustiti ovaj svijet a do tada haj lajf, zaigrajmo u mnogobrojnim ulogama koje se nude.

Ako je život pozornica a mi samo glumci, onda biram vjerovati da  život nije jedna predstava, već mnogo predstava. Tako da možemo u svakoj predstavi izabrati neku drugu ulogu. Nekada ćemo izabrati glavne uloge, nekada sporedne. Nekada ćemo biti negativci, a možda  izaberemo glumiti samo neko stablo ili gljivu koja stoji i ne miče se. Nepomična statua koja stoji tek da bude kulisa, dok drugi igraju svoje  uloge. Takve nepomične uloge brzo zamaraju, ali u vrtlogu života u  ponekoj predstavi namjerno i svjesno biramo upravo takve uloge.

Treba isprobati sve. Biti zla vještica i dobra vila. Princ i  razbojnik. U svakome od nas ovako se kriju sve uloge i možemo biti sve što poželimo. Pitanje je koju  ulogu odnosno masku biraš? Koja ti se najviše sviđa? S kojom maskom se osjećaš najbolje u svojoj koži? Ili ih ima više? Ako ima, sigurno ima neka koja je najdraža i upravo ona može puno reći tko si zaista.

Lako se izgubiti u ulogama, pogotovo ako se žonglira svaki dan s više maski. Biti nečija kćer, sestra, majka, prijateljica. Biti nečiji kolega, ljubav ili možda patnja. Sve su to uloge. Netko u tebi vidi  najboljeg prijatelja, a drugi najljućeg neprijatelja. Kako to, a ista si osoba? Sve ovisi o odabiru uloga i maski koje u nekom trenutku života imamo na licu. Možda tvoj najgori neprijatelj već u idućoj predstavi  bude netko tko će ti spasiti život. Bitna je predstava u kojoj smo se našli i uloga koju smo izabrali, zato uvijek i one najgore likove koje susretnemo možemo gledati na način kao da su možda samo zalutali u scenu predstave. Ne obazireš se puno i ne uzimaš  k srcu jer znaš da je sve to samo show i sve dok se publika zabavlja i  plješće, show je uspješan.

Dosada i uspavana publika su najnepoželjnija pojava u predstavama  života. Život je prekratak za takve debakle. Mora uvijek biti nešto  zanimljivo, groteskno, blesavo, šašavo, bilo kakvo, samo ne dosadno i da izaziva zijevanje. Zato suzdržanost i sramežljivost nisu poželjne karakteristike u ovoj priči. Treba imati hrabrosti i izložiti se vjetrometini života. Stati na tu pozornicu i koju god ulogu igraš, odigrati je na svoj originalan način. Bez straha da ti doleti jabuka,  trula rajčica ili nešto iz voćno – povrtnog asortimana kao znak protesta nezadovoljne publike. Nekad treba i to probati. Treba biti  isfućkan. Ne slijedi uvijek aplauz nakon svake role koju odigraš.

Takav je život na pozornici i nije uvijek lak, ali je vrijedan svakog koraka i svake nove uloge. Dok tako izmjenjujemo uloge u brojnim predstavama, postajemo sve bolji glumci. Neki se toliko zalijepe za  jednu ulogu da odbijaju igrati bilo kakve druge uloge. Tako jedan  uspješan poslovni čovjek misli da je samo to. Da ga to definira.  Njegova diploma, titula, položaj u društvu i to je to. Ta uloga mu se sviđa i više mu ne treba. Kad bi samo znao da je puno više od toga i da može biti puno više od toga. Da smije malo izaći iz te uloge i okusiti kako je dobro biti u ulozi neopterećenog opuštenog čovjeka koji svoju vrijednost ne mjeri stanjem na računu i brojem uokvirenih diploma na zidu. Broji ih količinom pravih i  iskrenih prijatelja, skladnim odnosima u obitelji i onim divnim osjećajem mira i spokoja prije spavanja kada znaš da nikome nisi ništa dužan, a savjest ti je čista ko suza. Možda nemaš sva blaga svijeta, ali si sretan, zahvalan i ispunjen čovjek.

Događa se da se nekima određene uloge toliko svide i ovisni su o njima pa se do kraja života drže istoga. To je ok, njihov izbor, ali propustili su raznolikost koju život nosi. Može li se onda biti iskren ako već imaš masku na licu i igraš neku ulogu? Apsolutno DA. Ne znači  da ako imaš neku masku u predstavi da si lažljivac i prevarant. Nikako!  Ti si izabrao iskustvo i želiš ga proživjeti. Bitno je u ulogama koje biramo uživati, zabavljati se i znati da nam služe. Ne samo nama već  i onima oko nas.

Ponekad nekome dođemo kao lekcija ili kazna i iz šire perspektive upravo to su najbitnije uloge koje igramo. Upravo iz takvih uloga najviše rastemo i sazrijevamo. Život čine i suze i smijeh. Onog trenutka kada smo odlučili stati na pozornicu života znali smo da želimo iskusiti i jedno i drugo. A kako ćemo biti sretni ili nesretni? Trebaju nam drugi ljudi da nas usreće ili unesreće. Trebamo i mi drugima da ih usrećimo ili unesrećimo. Samo po tome jasno je da sve savršeno funkcionira na pozornici života čak i kad se čini da su se kulise porušile. Baš tada slijedi najuzbudljiviji dio jer znači da je kraj jedne, a početak druge predstave.

Najdraža maska iza koje se najbolje osjećamo i u kojoj najbolje glumimo neku svoju ulogu samo je jedan dio nas, ali puno govori o nama, samim tim jer nam je najdraža. Ipak, ne bi se trebali vezivati za iste maske i uloge već biti fleksibilni. Iza svake maske krije se pravo lice, a maska često služi i kao štit. Zato ne treba donositi prebrzo  zaključke o nekim maskama. Kako god izgledale, iza njih se krije možda nešto sasvim suprotno.

Iza maske grubosti možda se krije nježnost, a iza maske dobrote možda  se krije pakost. Ljepota života je otkrivati što se krije ispod maski koje nosimo, ali i da upoznajemo  jedni druge sa svim našim maskama jer i one su dio nas.

Stela Kolar

Komentari

Amazonke.com

Mi smo redakcija APortala a vi čitate članak s našom preporukom :)

You May Also Like

Bol, Lisa Gardner,bibliomanija, Ana Čaić Blažević, APortal,majka, dijete