Što će dvorac i sve blago
Oči i kosa što kao sunce sjaju
Kad ti je srce kao kamen hladno
A ruke nikog odavno ne griju.

Zatočena tako u utrobi palače
Najbolji prijatelj ti je ogledalo
I tvoj ego sad nad tobom plače
Što nikome nije do tebe stalo.

A i kako da netko nedodirljivoj dođe
Kad oduvijek si dovoljna sebi
Za ljubav brzo volja te prođe
Od straha da voljena bila ne bi.

Ostat ćeš tako tužna i sama
Među hladnim zidovima u mraku
Sa sjetom koliko važna bila si dama
Dok sjediš na tvrdom od ega oblaku.

Neno Bačelić

Mi smo redakcija APortala a vi čitate članak s našom preporukom 🙂

Komentari