tunel, tuneli, Zagreb

Ako ste ikada hodali mirogojskim arkadama u sami sumrak, shvatit ćete koliko je zapravo sablasno gledati te oluke iz mraka, i taj bršljan. Kao mladi student koji tek krenuo na fakultet, ušavši u sav taj svijet iskrižan crkvenom poviješću, filozofijom i mojoj glavom koja vidi između svih redova, otkrio sam jedan posve novi Zagreb. Možda od tog trenutka shvaćam da Zagreb nije tek grad kojega promatram sa Strossmayerovog šetališta, nego nešto puno, puno više. Dodajmo još romane Marije Jurić Zagorke i šetnje s jednom gospođicom, i dobijete jedan potpuno novi uvid samoga Zagreba. Ipak, o samome gradu nekom drugom zgodom…

Naime, u svojim brojnim istraživanjima i pitanjima na koje većina stanovnika ovog grada pojma nema što bi odgovorili, došao sam do jednog zaključka. Svi veliki svjetski gradovi imaju podzemne katakombe; zašto ih ne bi imao i Zagreb? Ovdje, na istočnom dijelu, u Sesvetama, postoje tuneli povezani bunkerima, a koji su sagrađeni za vrijeme Ante Pavelića. Fascinantno je da su ‘pali’ tek nedavno, i to uglavnom zbog građevinarskih zemljišta i potrebe za izgradnjom novih životnih prostora. Sami su tuneli prepuni vode, betona i u njima nema ništa zanimljivo. 

No, vratimo se mi na sredinu grada. Iako je sami centar grad toliko urbaniziran da više nitko i ne zamjećuje stare zgrade, rasporede ulica i slične intrigantnosti, postoje saznanja o tunelima ispod grada. Neki su kao i ovi sesvetski, nastali u vrijeme Drugog Svjetskog rata, a nekima trag ide čak dublje u prošlost. Odnosno, sve do vremena Gradeca i Kaptola. 

Primjerice, postoji ulaz u tunel u Staroj Vlaškoj. S obzirom na to da ondje studiram, moram istaknuti da ga ja nisam uočio, vjerojatno jer nije na samom prostoru ulice. K tome, postoji niz tunela u Šestinama, povezanih s vilama koje datiraju iz 18. stoljeća, a navodno je otkriven i tunel na Medvedgradu. A meni osobno najdraže otkriće, ili barem tako kažu moji izvori je da između jedne kuće u Vlaškoj i Kaptola postoji tunel. S obzirom na to da je u toj kući bila prva masonska loža u Zagrebu, tunel je sasvim normalna pojava, jer su masoni i tadašnja Crkva uvijek bili u određenoj suradnji. Osim toga, zanimljiva je i informacija da ispod crkve svetog Marka postoje katakombe, koje su prema svemu sudeći zatvoreni niz koji nije povezan s gradom. Ili se barem tako misli…

Tunelima u Zagrebu jednostavno nema kraja. Ispod Tkalčićeve ulice postoje deseci prolaza, a da ljudi toga nisu ni svjesni. Prema meni dostupnim podacima, neki su se od njih srušili u potresu u Zagrebu, 1880. godine. Fascinantan je i sami potres koji je značajno oštetio Katedralu i brojne kuće u centru Zagreba, a od posljedica potresa umire hrvatski književnik August Šenoa. Naime, umro je od upale pluća koju je zadobio dok je po hladnoći pomagao unesrećenima.

Osim toga, važno je spomenuti da u Zagrebu postoje i dva atomska skloništa. Ono na Tuškancu, kao i ono na Pantovčaku. Nitko ne zna što se događa iza njih, ali vjerojatno su namijenjena za državni vrh u kriznim situacijama. Datiraju iz vremena Tita pa je njihova pozicija tim slijedom logična. Postoje indicije da je tajna služba vršila svoje dužnosti u ratu iz tih središta, ali za to nema konkretnih dokaza, baš kao ni, pogađate, svjedoka.

Fascinantna stvar je da zapanjujuće veliki broj ljudi ne zna za ovaj sustav ispod grada. Je li to slučajno ili ne, sami prosudite. Moj je stav da ništa nije slučajno. Moje me istraživanje odvelo i do činjenica da su brojni pripadnici Sila Osovina (ustaše, domobrani, njemačka vojska) nabacani i zazidani u brojne prolaze koji se nalaze, kao što ranije spomenuh, od Kaptola i Gradeca. Bilo kako bilo, cijela je priča obavijena tajnom, a većina se informacija vrti ukrug. Ako se već želite zaputiti u istraživanje, idite po danu i ne zalazite gdje niste sigurni. U prolazu kod Kraljičinog Zdenca nekoliko ljudi kroz povijest neobjašnjivo je izgubilo svoj život. Prvi su tragali jedni za drugima, i svi su izgubljeni ili umrli. Drugi val je povezan s ubojstvima u poraću pretprošlog rata. Nitko ne zna razloge ni dan danas, ni za prve, ni za druge. A Šestine su se činile tako mirnim krajem…

Nikola Vranjković

Komentari