Imala si svoga čovjeka
svemir bila za njega
predmet obožavanja
u hladnim zimama, vrelim ljetima.
Nikada to nisi primijetila
slijepa od toliko samoljublja.

Tvoja ponašanja ohola,
podcjenjivanja, odbijanja
u ruke druge žene su ga odvela.
I sada panika, kako to sakriti
od znatiželjnog naroda?
Ipak ste za narod bili idila.

Tražiš potporu u krivim ljudima
sve kako bi dobra ispala,
pleteš se u prozirnim lažima,
a samo si trebala cijeniti,
voljeti, uzdizati… Svoga čovjeka.

On ti više ne pripada,
ma koliko se trudila i smiješila
nisi više njegova muzika,
on svira sada drugu melodiju
onu koju ti nikada nisi naučila.

Pusti ga da leti,
ne podmeći nogu njegovoj sreći,
priznaj poraz u ogledalu
i sačuvaj to malo dostojanstva.

Neno Bačelić

Komentari

Mi smo redakcija APortala a vi čitate članak s našom preporukom :)