Nela Baričević: Ispričat ću ti što je ljubav…

Da samo malo šire otvoriš oči, mogla bi ti se dogoditi ljubav…

Daj, dopusti da ti ispričam što je ljubav. Na koje poplune strasti liježe. U kojim se škrinjicama zauvijek zaključane prošlosti pod krevetima skriva. Na krilima kakvih budućnosti sanja. Evo obećavam da ću ti ispričati što je ljubav bez glagola voljeti, bez crvene boje, najmirišljivije ruže i najveće čokolade od keksa s preljevom od karamele.

Daj, dopusti da ti priznam da to i nije neki izazov. Jer to ljubav nije. To je prije, kako za isprazan hod po špagi volim reći, ples na površini sigurne vječnosti. Rijetko da je ljubav ples. Nikada se duže od faze leptirića u trbuhu i zaljubljenosti ne zadržava na površini. Apsolutno nikada nije sigurna, suprotno tome, bez iznimke je vječna.

Daj, dopusti da ti ispričam priču o ljubavi. Dječjoj.

Njoj je bilo tek sedam, dok je on brojao dvije više. Šepurila se po lokalnoj trgovini s nekom sićom u malom, plišanom novčaniku. Ružičastom. U obliku srca. Napokon stade kraj police s čokoladom pa uze jednu od njih u ruke. Mjerka. Gleda ona čas tu čokoladu, čas zvecka da provjeri težinu novčanika. Trebalo bi biti dosta… Napokon, prilazi joj prodavačica i upita: Trebaš pomoć?

Koliko vam je ova čokolada?
Šest i pol.
Ja imam deset kuna.
Onda ne brini. – utješi ju.
Imam onda i za još nešto?
Imaš.
Dajte mi, molim Vas, i ove žvake. – reče smijuljeći se.
A to ti je za dečka? – pita prodavačica.
Nije mi još dečko, ali mi se sviđa.

I to je ljubav mjerena malom mliječnom čokoladom i najdražim žvakama. To je ljubav koja vjerojatno nije položila ni prvi ispit odrasloga svijeta, ali nije ugasla. Zaključana je u škrinjici jednoga djetinjstva ispod kreveta tada sedmogodišnje djevojčice. Ljubav od deset kuna. Neprocjenjiva.

Daj, dopusti da ti ispričam priču o ljubavi. Mladenačkoj.

On i ona. Studenti. U svojim najboljim godinama s uvjerljivo najtanjim novčanicima. On za nju kuha prvi puta u životu. (Doduše, ako se pizza po sistemu stavi što se nađe, može nazvati kuhanjem). Zauzvrat je dobio obećanje kako mu barem danas neće kvocati za čarape u svakom kutku stana te da će pogledati njegov omiljeni film. SF. Science Fiction. Ona. Djevojka koja uživa gledati drame. Ljubav u znaku ostataka iz frižidera i ljubav po cijeni jednog piva. Neprocjenjiva.

Daj, dopusti da ti ispričam priču o ljubavi. Zreloj.

Ona u svojim srednjim tridesetima i on na pragu četrdesete. Plaće im dopuštaju da se počaste malo značajnijim poklonima, no radije biraju adresirati djecu kod bake koja ih je, budimo realni, jedva čekala i tako se posvetiti jedno drugom. Nakon posla, jasno. Radni je dan, a obaveze radi ljubavi ne staju.

Kao začin slavljenju ljubavi odlučila ga je iznenaditi večerom po njegovom guštu, a on nju masažom koju obožava. Mogli su pripremanje večere i masažu riješiti kakvim dobrim parfemom ili poklon bonom, ali ljubav drugačije diše kada ide iz srca, a ne iz dućana. Ljubav u znaku posvećivanja vremena i pažnje. Ljubav u znaku udovoljavanja drugome koje se osjeća kao udovoljavanje sebi samome.

Daj, dopusti da ti ispričam priču o ljubavi. Staračkoj.

Star i nemoćan, on već godinama ne izlazi iz stana, a vječito je udobno zavaljen u svoju fotelju. Suprotno tome, ona se još dobro drži. Tvrdoglava starica koja svaki put kada dođu unuci, na njegovo krilo posjedne najmlađega, a u ruke mu gurne stari obiteljski fotoalbum. Pa listaju prošlost i dive se onome što bijaše.

Imali su desetljeća da slave ljubav. I činili su to koliko su skromno, odnosno rastrošno, prilike dopuštale. I taman kad se činilo da više ništa nema dokazati tu ljubav, on šapne najstarijoj unuci neka ide kupiti baki križaljke. Napomene neka baka ne primijeti i neka uzme onaj paket u kojemu dobije tri za cijenu dvije. Djevojčica kimne glavom i poleti. Nije često da djed ima ovakve ideje…

Baka ljubavi nije ostala dužna. Cijeli se život čuvala od kojekakvih dugova, a oni u ljubavi najviše su joj značili. Taman kako se unuka vratila s naručenim križaljkama, tako je zazvonila bakina pećnica i iz nje se raširi miris djedova omiljena kolača. Čime se osim skromnim životnim užicima može slaviti ljubav desetljećima duga?

Ima ih svakakvih. Tih ljubavi. Dječjih. Zrelih. Mladenačkih. Staračkih. Ima ih koje se tek pozdravljaju, ali i onih što si emocijama dužim od nekoliko desetaka godina, odzdravljaju. Svima im je zajedničko to da se slave s tek skromnim izletima iz novčanika.

Ispričat ću ti što je ljubav. Ona koja nije crvena i ne miriši. Koja nije najnovijeg okusa čokolade i ne uključuje obavezan glagol voljeti. Jer kad se voli i ne izgovara se toliko to voljenje. Ono se diše i živi. Ispričat ću ti što je ljubav i natjerati te da za nju otvoriš oči. Za onu pravu. Neovisno celofanu i njegovu sadržaju. Ljubav celofane ne trpi, baš kao ni vječita materijalna uvaljivanja. I ne. Dakako da materijalno u ljubavi nije zabranjeno, no stanimo. Stanimo na tren.

Zapitajmo se čemu dajemo prvenstvo i čime obogaćujemo ljubav. Ovog dana, ovog Valentinova darujmo si pažnju, razumijevanje i vrijeme. Vrijeme darujmo jedno drugome. Jedni drugima. Ono je danas mnogo značajniji poklon, jer ako ćemo iskreno, nerijetko je upravo vrijeme mnogo nedostižnije nego kakav materijalni poklon koji obara s nogu.

Ja cijenim vrijeme, razumijevanje i pažnju. Toga mi daj. Toga trebam. Tome se veselim. Ja, dakako, ni poklon ne odbijam, ali tvoje mi vrijeme mir spušta na srce. Razumijevanje mi hrani dušu, a pažnja ju miluje.

Pazi, da samo malo šire otvoriš oči, mogla bi ti se dogoditi ljubav…

Nela Baričević

Komentari

Nela Baričević

Vjerujem da ste to već masu puta čuli, no ja Nela, uglavnom udobno skrivena iza svojih inicijala, zbilja pišem od kada znam za olovku u svojoj ruci. Uostalom, zbog ljubavi spram pisane riječi diplomirah novinarstvo. Paralelno pisanju dužih djela, uživam pišući kraće priče kako za kolumnu koju upravo čitate, tako i za različite natječaje. Jedan me od njih odvodi u Otzenhausen gdje širim svoj krug zaljubljenika u književnost. U stvaranju su mi, osim olovke, temeljno oruđe osjećaji i sjećanja. Kažete od njih se ne živi? Slažem se. Ne živi se od njih, već zbog njih... Ne vjerujete li, zavirite u moja ispisana lutanja na FB stranici koju vodim, a naći ćete ju upišete li: "potpisuje N.B."

You May Also Like

Bol, Lisa Gardner,bibliomanija, Ana Čaić Blažević, APortal,majka, dijete