Lav Nikolajevič Tolstoj – Zaljubljenik u ljude, virtuoz riječi, zagovaratelj pravde…

Tko je zadovoljan sobom, taj je uvijek nezadovoljan drugima. Tko je nezadovoljan sobom, taj je uvijek zadovoljan drugima. – L.N. Tolstoj

Bilo bi pomalo neukusno reći da je Lav Nikolajevič Tolstoj poznat, pa čak niti da je najpoznatiji, po svoja dva najcjenjenija djela, a koja su: Ana Karenjina te Rat i mir. Bilo bi pomalo neukusno, jer je riječ o jednom od najvećih pisaca ikada. I nije toliko bitno stavljati naglasak isključivo na ta dva djela, također stoga što je ovaj ruski pisac iz doba realizma, pored njih pisao brojne pripovijetke, članke, traktate i eseje.

Priča života ovog velikog književnika počinje 28. kolovoza 1828. u Jasnoj Poljani Tulske na obiteljskom imanju u Rusiji. Bio je četvrto od ukupno petero djece svojih roditelja. Odrastavši u plemićkoj obitelji, Tolstoj se nikada nije koristio kakvim aristokratskim povlasticama. Također, iako mu je život za rođenja obećavao mnogo, Tolstoj kao dijete ostaje bez oba roditelja, nakon čega su njega, njegovu braću i sestre odgojili rođaci. Upravo ga je tragičan gubitak roditelja u djetinjstvu potaknuo da promišlja o životu, sreći i smrti. Uopće o smislu ljudskoga postojanja.

Ne može se biti samo djelomično dobar. – L.N. Tolstoj

Već od rane mladosti imao je jak osjećaj za pravdu i ukazivao je i pokušavao ispraviti nepravde. Htio je osigurati prosperitetniji položaj za seljake, a s time je u vezi zahtijevao da se napravi svojevrsna reforma društvenih odnosa.

Svoje mladenačke, a ujedno i najrazuzdanije godine provodi većinom u Moskvi i Sankt Peterburgu, posebice tijekom zime, gdje upoznaje raznovrsne poroke, od kojih ga je onaj o kocki najskuplje koštao. Naime, 1851. upravo zbog kockarskih dugova odlazi u vojnu službu. Zapravo se pridružuje bratu Nikolaju koji je u to doba već bio časnik ruske vojske na Kavkazu. Narednih godina, sve do 1857. piše i objavljuje svoja tri djela: Djetinjstvo (1852.), Dječaštvo (1854.) te Mladost (1857.) Paralelno, a tijekom sudjelovanja u Krimskom ratu piše Sevastopoljske skice.

Ne radi ono što ne treba pa ćeš napraviti sve što treba. – L.N. Tolstoj

Iste godine kada objavljuje Mladost, Tolstoj se odlučuje krenuti na svoje prvo putovanje Europom. Tri godine kasnije odlazi i na drugo. Putovanja su dodatno produbila njegov senzibilizam spram izostanka empatije građanstva na zlo koje počiniše sami ljudi.

Upravo je ta borba protiv nepravde, nejednakosti i siromaštva, protiv nepovoljna položaja seljaka i praktički obezvrjeđivanja njihove vrijednosti kao ravnopravnih ljudskih bića, ono po čemu Tolstoja, osim po izvanrednim književnim djelima, treba pamtiti.

Dakako, njegove akcije nisu bile isključivo u službi riječi, odnosno javnih govorancija, već i konkretnih djela. Tolstoj je tako mnoge kmetove učinio slobodnima, unapređivao je njihov položaj koliko je mogao darujući im zemlju i štiteći ih koliko je to bilo u njegovoj moći. Posebice je brinuo o djeci seljaka kojima je izgradio školu.

Tolstoj je bio jednostavno čovjek koji voli ljude. Ne titule. Već obične, svakodnevne ljude. Svoje sugrađane. Kmetove. Svoj narod.

Poznavati Boga moguće je samo u sebi. Dok ga ne nađeš u sebi, nećeš ga naći nigdje. Nema Boga za onoga tko ne zna da ga nosi u sebi. – L.N. Tolstoj

U jednome je periodu tako počeo zagovarati slobodan kršćanski anarhizam, nakon čega su mu za vratom počeli puhati brojni neprijatelji. Bilo je to u periodu netom nakon ukidanja ropstva, tj. godine 1861.

Samo godinu dana nakon, oženio se 16 godina mlađom Sofijom Andrejevnom Behrs, kćerkom svoje simpatije iz mladosti koja mu vjenčanjem postaje punica. Osim što je bila majka njihovo trinaestero djece, Sofija je ujedno njemu bila prepisivač, korektor i tajnica. Brinula je uz to o cijelome imanju. No daleko od idile bijaše taj njihov zajednički život. Naime, Sonja je iz Tolstojeva dnevnika, kojega je tražila na uvid prije vjenčanja, saznala detalje njegove raskalašene i burne prošlosti. Najviše ju je, tijekom njihova bračna života, smetao Tolstojev raniji odnos s Aksinjom, seljankom koja je tri godine bila ljubavnica Tolstoja i s kojom je imao sina.

Bračni je život lađa koja nosi dvije osobe po olujnom moru. Ako samo jedna napravi kakav nagli pokret, lađa će potonuti. – L.N. Tolstoj

Nakon ženidbe nastavlja progovarati o slobodnom kršćanskom anarhizmu i u tom periodu nastaju brojna njegova djela, primjerice Crkva i država, U čemu je moja vjera te Pučke pripovijesti.

Njegov roman Rat i mir tiskan je 1869., no konačnu verziju dobiva četiri godine nakon tog prvog tiskanja. Osam godina poslije, slijedi roman Ana Karenjina, a čija je radnja smještena u suvremeni život ruskih metropola. Dvije godine nakon Ane Karenjine, tj. 1889., objavljuje Uskrsnuće.

Ni tu ne staje njegov spisateljski aktivizam. U periodu koji je uslijedio Tolstoj je uglavnom pisao traktate o aktualnim političkim i društvenim zbivanjima te članke. Ipak, kako život zna naprasno lupiti kraj, a u zbilji svaki je kraj koji srcem ne pozdravljamo naprasan, u 82. godini Tolstoj bježi s imanja te zadobiva upalu pluća od koje na željezničkoj postaji u Astopovu, umire. Je li napokon bježao od nikada posve zaživjela braka, teško je reći. No, kako u povijesti osta zabilježeno, činjenica je da je Tolstoj u braku ostao poglavito djece radi.

Pokopan je na najdražem mjestu iz svojega djetinjstva, a bez ikakva crkvena obreda i to po njegovoj želji. Sofija je nakon njegove smrti dobila telegram u kojem je stajalo tek: „Umro Tolstoj“.

Svi ljudi žive, ne zbog brige za sebe nego zbog ljubavi koju drugi ljudi u svojim srcima njeguju za njih. – L.N. Tolstoj

Nela Baričević

Komentari

Nela Baričević

Vjerujem da ste to već masu puta čuli, no ja Nela, uglavnom udobno skrivena iza svojih inicijala, zbilja pišem od kada znam za olovku u svojoj ruci. Uostalom, zbog ljubavi spram pisane riječi diplomirah novinarstvo. Paralelno pisanju dužih djela, uživam pišući kraće priče kako za kolumnu koju upravo čitate, tako i za različite natječaje. Jedan me od njih odvodi u Otzenhausen gdje širim svoj krug zaljubljenika u književnost. U stvaranju su mi, osim olovke, temeljno oruđe osjećaji i sjećanja. Kažete od njih se ne živi? Slažem se. Ne živi se od njih, već zbog njih... Ne vjerujete li, zavirite u moja ispisana lutanja na FB stranici koju vodim, a naći ćete ju upišete li: "potpisuje N.B."

You May Also Like