Nedjelja je (meni dok ovo pišem), a srijeda (vama koji me čitate) i upravo sam prvi put danas upalila laptop, iako sam si obećavala da neću. Ali onda je proradio onaj crv odgovornosti i činjenica da ću sutra biti prezatrpana svime da bih u miru napisala kolumnu.

Prvo sam se naravno ulogirala na fejs, pa kliknula na par kolumni koje izlaze nedjeljom, samo da bih ustanovila da me neka kvazi piskarala silno pokušavaju kopirati. Je l’ mi to laska? Ne znam, smiješno je. Gledam ih iz tjedna u tjedan kako pokušavaju svoj stil prilagoditi mom, ali to je tako tragi-komično i pomalo me podsjeća na žene koje silno pokušavaju ugurati dupe u pretijesne hlače.

Ne kužim ljude koji ne znaju biti svoji, koji stalno nekog i nešto kopiraju, koji su toliko umjetni da treba paziti da ih se ne nasloni previše blizu peći jer… mogla bi im se otopiti sva ta njihova plastika. Ne razumijem zašto jednostavno ne mogu biti svoji?

Moj stil je moj. Unikatan kao rukopis, kao disanje. U njemu je moj dodir, moj pečat, moja aroma. Sve ono što ja jesam ispod kože i što se ne može vidjeti. O čemu se može samo maštati i naslućivati. Ono kao fini seksi dekolte, koji otkriva sasvim dovoljno da ti zagolica maštu, ali ne daje previše. Možeš pokušati skinuti tu moju “briju”, ali dok ti dešifriraš sve te fore, ja sam već smislila nove. Zato se lijepo potrudi i nađi svoj.

Fora je vidjeti neke koji su do prije svega nekoliko tjedana bili fini i pristojni u svojim člancima, a sad su odjednom otkrili riječi poput pička, kurac i odjebi. Drago mi je zbog njih, ali opet se bojim za tu njihovu plastiku. Jer eto, meni nije problem napisati kučka, peder, menga, jebanje. Nije mi nikad bilo. Njima bi u nekom trenutku moglo postati neugodno. Jer to nisu oni.

Ali ovdje moja briga za njihovo blagostanje prestaje. Odradila sam to po svojoj savjesti i sad se mogu dalje smijati svim tim copy paste pokušajima uz kokice, ili dok npr. lakiram nokte. Koristim trenutno Essence ljubičasti mat lak, ako koga zanima i ako i to možda želi iskopirati? Vrlo je trendy,  toplo ga preporučam.

Ako želite kopirati što trenutno čitam onda uzmite tekicu i olovku jer popis je poduži. Počet ćemo s Tolstojem – “Rat i Mir”, nastavljamo s Naomi Alderman “Moć”, krećemo dalje do Nabokova i njegove “Lolite”, koja super ide s mojim light štivom za večer od E. L. James i njenim “Mračnijim”, a počela sam čitati i triler Sarah Pinboroguh – “Ne vjeruj svojim očima”… stvarno lijep popis zar ne? A nije ni konačan, ne mislim otkrivati sve. Za to ipak morate pratiti moju rubriku “Čitajmo zajedno” i potruditi se oko špijunaže. Pošteno je l’ tako?

Stvarno je zapravo lagano biti ja. Nije nimalo kompleksno. Lavica sam, oštroumna i britka. Ponekad sam prgava i pikava a većinom vrlo tvrdoglava. Brineta, visoka metar i šumsku jagodu, trenutno na strogoj dijeti, u kojoj se ne jedu ugljikohidrati. Ne pušim, ne pijem i ne drogiram se. Šminkam se po potrebi i najbolje se osjećam dok sam u trenirci. Volim mačke a ne volim nepravdu. Alergična sam na prašinu i ljudsku glupost. Radni dan mi traje od 9 do 12 sati, kad su mi zvijezde naklonjene i dok sam u pms-u, zbilja sam opasna za okolinu.

Preporučam stanovanje u mojoj koži jedno mjesec dana za puni doživljaj!

No da, dovoljno sam bila ironična zar ne? Ali ljude baš treba nekada ovako otvoreno pikati, treba ih prozvati, da se pronađu, da progutaju knedlu, da znaju, da ja znam, da me kopiraju. Tj. pokušavaju i to vrlo, vrlo loše. Treba im reći – You are so busted! You are so fake! I bljak. Definitivno bljak.

Jessica Parker kao Carrie Bradshaw / Sex and the City

Kao što je jedna Carrie Bradshaw (iako je izmišljeni lik), jedna Andrea Andrassy, tako je jedna i samo jedna Marija Klasiček. Možda ne svjetski poznata, ali ništa zbog toga manje glasna! Kraljica sarkazma. Može mi se. Imam svoj portal, svoj stav i nemam dlake na jeziku.

Imam apsolutnu slobodu da budem ja. I skupo sam ju platila, krvavo za nju radila, zato ne podnosim fejkere. Ne volim ljude koji bi do cilja preko leševa i tuđeg rada. Kopiranje djela, stila, ulomaka, citata, misli – svega što čini jednog autora gore je no kad ti netko uđe u stan, cijelog ga ispretumba i pokrade ti zlatninu i vrijednosti. To je lopov koji je oskvrnuo tvoj životni prostor, fejker i plagijatori su ubojice koji su autoru oskvrnuli dušu.

To je ono što ukradete kad se kitite tuđim radom – dušu, um, nutrinu čovjeka.

Moja je nutrina samo moja, što odabirem dati svijetu, odabirem dobrovoljno i nisam to zbog toga stavila na raspolaganje kao javno dobro. Pružila sam da se čita, da se iz tog uči i donose zaključci, ne da se svojata i oskvrnjuje. Ne da se prlja.

Budite svoji. Ne dirajte tuđe. Jer original je uvijek original, uvijek može više, bolje, jače i britkije. Uvijek može iznova pokriti svijet. A vi? Što ćete vi kad vam se prikelji etiketa fejkera?

Ostat’ kruha gladni. No to je vaš problem, ne moj.

M. Klasiček

Prije je ovdje pisalo što sve radim, gdje sam sve uspješna, ali uspjeh je relativan pojam zar ne?

Pišem jer volim pisati, jer je to svijet u kojem sama krojim pravila, jer mi je to ponekad bijeg a ponekad odušak. Moja terapija.

Ako ti se sviđa, drago mi je. Ako ne i to je okej. Nismo svi za iste stvari 🙂

Komentari

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.