Postoji legenda da ukoliko u noći punog mjeseca zamislimo životnu želju gledajući direktno u mjesec ta želja postaje naša stvarnost. Tajne davnih predaka koji su nekad bivstvovali ovom planetom danas su prenijete bukvalno i shvaćene olako.

Čini se da je nekad sve bilo mnogo lakše, pa se nameće pitanje jesu li ljudi tad živjeli srećnije ili su živjeli samo u neznanju?

Koliko nas je obrazovanje unazadilo, zajedno sa naukom, pa smo prestali da vjerujemo u magiju?

Magija živi, čula sam prije par dana na ulici od jednog ludaka. Vikao je na Trgu Republike iz svega glasa i mahao rukama ka nebu. Izgledalo je da se nekakvim ritualom obraća bogovima ili nebu. Pogledala sam ga ravno u oči onako u prolazu, jer su ga ljudi izbjegavali i povjerovala mu za tren. U haosu ljudi, žurbe, usijanog saobraćaja i vike on je onako kao da nije pri sebi mlatarao rukama i izgovarao: “Magija živi u noćima punog mjeseca”.

Prolaznici su se ili smijali ili plašili, čula sam i jednog mladića kako je podrugljivo rekao da je njemu lako jer je lud, i da živi magiju svaki dan. Htjela sam da se zaustavim, da ga pitam o čemu priča, ali sam u sledećem trenutku shvatila da to možda i ne bi bilo pametno. Produžila sam, ali sporije i dok sam ga gubila iz vidokruga pomislila sam da smo možda svi mi ludi. Možda smo svi ludi, jer nismo kao on. Možda smo svi ludi, jer ne vjerujemo u nikakve magije ili još gore ne vjerujemo u svoje životne snove.

Možda me zainteresovao više nego ostale, jer je pominjao mjesec. Vjerovala sam u nekom životnom dobu da je mjesec magična kugla koja ostvaruje moje želje, pa sam se prisjećala u kojem sam trenutku prestala da vjerujem u to. Vjerovatno onda kad je razum nadvladao svako poimanje realnih vjerovanja i kad sam što bi se reklo odrasla. Odrastanjem upadamo u zamku pročitala sam milion puta i vjerovatno da je ta zamka sama po sebi osmišljena tako – da je neizbježna.

Noći punog mjeseca su same po sebi magija kojoj sam svjedočila bezbroj puta. Ako naša tijela vibriraju emocijama, a vibracije se reflektuju na mjesec u vidu odašiljača i prijemnika (kako neki istraživači tvrde) onda ludakova priča ima osnova. Istraživala sam malo indijsku kulturu i pronašla podatke koji su me zaintrigirali do srži.

Oni recimo znaju, da se pun mjesec pojavljuje određenim danima tokom godine, tačno onda kad je vibracija najprijemčivija za ostvarivanje želja. Ponavljanjem određene mantre možemo uticati na svaku sferu svog života, na način koji nam je najprikladniji u datom trenutku.

Postoji vjerovanje da u noć punog mjeseca oni koji imaju recimo finansijskih problema, treba da urade sledeće:

Treba uzeti jednu crvenu novčanicu i njom mahati ka mjesecu. Dok ponavljamo taj rutual, izgovara se mantra o blagostanju i izobilju koju svako može osmisliti onako kako želi. Tijelo i um se dovode u stanje čiste meditacije, a vizualiziranjem materijalnog stanja koje priželjkujemo šaljemo snažnu želju u svemir.

Nakon toga, novčanica treba da se stavi ispod jastuka i ujutro odmah da se potroši.

Nakon toga, svakog punog mjeseca treba ponavljati isto da se protok izobilja ne bi prekidao.

Zvuči ludo zar ne?

Postoji takođe ritual koji se primjenjuje kad želimo da se ostvarimo u ljubavi ili želimo da utičemo na zdravlje.

Postoje naučni dokazi da su se na hiljade ljudi širom svijeta izliječili od “neizlečivih bolesti” pukim vjerovanjem i mentalnim radom na sebi. Jednom sam čula da ne postoje neizlečive bolesti, već samo neizlečivi bolesnici. To bi značilo da je izlečenje individualna stvar, jer je prosto dokazano da ne umiremo svi od teških bolesti. Oni koji su preživjeli mahom tvrde da su izliječili sami sebe. Medicina to priznaje ali nema objašnjenje.

Drevna legedna kaže:

U noći punog mjeseca, bolesnik bi trebao da se izuje i da stopalima stoji bos na zemlji. Dok preko stopala upija snagu zemlje obasjava ga ljekovita mjesečava svjetlost. Trebalo bi da izgovara mantru koja sadrži pojmove da je apsolutno zdrav i da se tako i osjeća. Kažu, da se tad cijela planeta okrene u službi njegove želje i da je u tom momentu on zbilja sasvim izliječen. Da bi bi bio izliječen duže od tog trenutka, mantre i obrede bi trebao ponavljati svakodnevno.

Budistički monasi stotinama godina žive u miru meditacije i vizualizacije. Životni vijek tih monaha je uglavnom preko devedeset godina. Mislite li da je to slučajnost?

Pročitala sam (ne znam da li je istina) da oni imaju poseban obred baš u noćima punog mjeseca. Oni uče tehnike dubokog disanja od rođenja do smrti. Tvrde da ljudi dišu iz dijafragme i da je taj način disanja uticao na smanjenje životnog vijeka. Oni čitav život uče da dišu iz stomaka. Zapravo, iz stomaka dišemo kad se rodimo dok smo još bebe pa kasnije zaboravljamo. Oni samo održavaju znanje koje im je dato rođenjem. Svaki udah i izdah iz stomaka tvrde, oni produži život za jedan sat. Unutrašnja masaža našeg organizma obavlja se upravo na ovaj način. Tako stičemo mentalni i fizički sklad u sjedinjavanju sa prirodom.

U potrazi za idealnim partnerom, rituali se obavljaju na sličan način izgovaranjem mantre koja je svojstvena našim ličnim afinitetima. Ono što je kažu važno, jeste da mi možemo i trebamo imati želju za idealnim partnerom ali ne smijemo imati određenu osobu na umu dok izgovaramo mantru. Univerzum zna što je za nas idealno, a mi ne možemo našim ličnim željama mijenjati želje ostalih ljudi jer oni imaju takođe pravo izbora isto kao i mi. To bi značilo, da se u noćima punog mjeseca trebamo prepustiti protoku mjesečeve energije i imati na umu da univerzum uvijek za nas bira najbolje. Idealan partner nam se dodjeljuje na osnovu naše energije i vibracije a ne na osnovu naših vjerovanja da je neko određen za nas idealan.

Na kraju, sitne želje (kako ih neki nazivaju) mjesečeva energija ostvariće upravo nama. To znači da ako poželimo nekome nešto loše, podrazumijeva se da će se ta želja ostvariti nama. Kako ne možemo uticati na tuđe izbore, osim na svoje sopstvene-tako možemo isključivo željeti samo u naše ime za naše živote. Ako bi poželjeli na primjer, da neko pati-odmah ćemo tu patnju dobiti u sopstvenom životu. Mjesečeva energija ne razumije obraćanje za druge već sve što želimo ostvarujemo onako kako želimo.

Vjerovali u magiju ili ne, ljudi se uglavnom slože da neka viša iznad nas postoji. Neki je nazivaju Bogom i religijom, neki je nazivaju energijom a neki prosto postojanjem. U što god vjerovali, sve što radimo čistog srca i otvorenog uma djelovaće kao magija. Magija punog mjeseca.

P.S. Važno je napominju, da je pošteno vjerovati u dobro. Vjerovanjem u dobro, dobro ćemo i živjeti.

 

Vaša Jo. 💕

Jovana Šekularac

Komentari

Po zanimanju sam ironična. Nemam ništa protiv ničega, ali mišljenje imam o svemu. Ne volim da se raspravljam zato pišem. Kad si već pročitao/la ovaj tekst slobodno se vrati i na prethodne. Ako me već nisi zavolio/la uskoro hoćeš, garant :*

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.