Život u balansu – stvarnost ili iluzija?

Shvatila je da je ona to što jest. Neiskrenost prema sebi samo je bila loša usluga svijetu i teško breme njenoj duši. Prestala je slušati buku cijelog svijeta. Spoznala je tihi glas svoje nutrine kao najljepši mogući zvuk.

Prestala je preispitivati svoje motive, namjere, apel svoje duše. Shvatila je da pitanja traže odgovore, a možda ih je već i znala.

Prestala se truditi, forsirati, gurati i ostajati na teškom putu. Shvatila je da ako ostavi neke stvari po strani može krenuti drugom, boljom stazom.

Završila je s prijateljima koji su je opominjali da bude vedrija i lepršavija. Shvatila je da oni nisu razumjeli koliko duboko pliva u vodama života, osjećajući se kao kod kuće u njihovim mračnim dubinama, da umire izlaskom na površinu.

Završila je sa skretanjem pažnje, poricanjem, malim bolestima ovisnosti koje su je odvukle daleko od pravih želja njene duše. Shvatila je da snaga karaktera dolazi iz fokusa i posvećenosti.

Prestala je negirati želje koje su vikale iz njene nutrine svakog dana. Shvatila je da ako ništa ne učini za njih, one će umrijeti mirnom smrću uzimajući dio njezine duše sa sobom.

Završila je s noćnim zabavama i koktel žurkama gdje razgovori dotiču samo površinu života. Shvatila je da pića stvaraju iskrivljenu stvarnost i privremenu sreću koja nije stvarna i nestaje u svjetlosti dana.

Prestala je pokušavati svima udovoljiti. Shvatila je da je to nemoguće.

Prestala se preispitivati. Shvatila je da njeno srce zna istinu i da ga mora pratiti.

Prestala je analizirati sve opcije, mjeriti prednosti i mane i pokušavati da shvati sve prije nego što skoči. Shvatila je da taj skok ne podrazumijeva u potpunosti saznanje gdje će se dočekati.

Prestala je voditi bitke sa sobom, pokušavajući promijeniti ono što je znala da jest. Shvatila je da je svijet dovoljno težak da bi bili potpuno svoji, pa zašto bi i od toga pravili izazov.

Prestala je brinuti, jer je briga bila cijena koju je plaćala da bi sve ispalo u najboljem redu. Shvatila je da briga ne mora biti dio procesa.

Prestala se ispričavati i igrati na sitno, da bi drugima bilo ugodno i da bi se uklopila. Shvatila je da je uklapanje precijenjeno i da sijanje njene svjetlosti čini druge dovoljno hrabrim da učine isto.

Završila je sa svim onim “trebalo bi” i “moralo bi” u ovom svijetu. Shvatila je da jedino moranje u njenom životu dolazi od onih stvari koje kucaju tako jako u njenoj duši, da ne može da ih ne učini.

Prestala je s kajanjem i svim onim “što je moglo”. Shvatila je da kasno uviđanje nikad ne može primijeniti, jer okolnosti su uvijek drugačije u retrovizoru, a vi životom prolazite pogledom kroz prednji prozor.

Prestala je s prijateljstvima zasnovanim na zajedničkoj prošlosti i prošlim iskustvima. Shvatila je da ako prijatelji ne mogu rasti zajedno ili ako više ne idu istim putem, da je u redu jednostavno ih pustiti.

Prestala je s pokušajima da se uklopi – da bude dio popularne mase. Shvatila je da je cijena koju mora platiti da bi bila u tome prevelika i da će izdati svoju dušu.

Prestala je s nepovjerenjem. Shvatila je da je svoje povjerenje imala u ljude koji su bili nepouzdani – zato je počela s osobom kojoj vjeruje najviše – sebi.

Završila je sa zamaranjem. Shvatila je da to dolazi od trošenja vremena na stvari koje joj nisu donijele radost ili hranile njenu bit.

Prestala je pokušavati sve shvatiti, znati sve odgovore,  sve planirati i vidjeti sve mogućnosti prije nego što počne. Shvatila je da život teče i da su zaobilaznice i neočekivani trenuci neki od najboljih dijelova života.

Prestala je tražiti razumijevanje od bilo koga osim od sebe. Shvatila je da je jedina osoba s kojom bi provela sve i razumijevanje sebe je bilo mnogo bitnije nego biti shvaćen od nekog drugog.

Prestala je tražiti ljubav. Shvatila je da je voljeti i prihvaćati sebe najbolja vrsta ljubavi i da je to sjeme iz koje sve druge ljubavi počinju.

Prestala se boriti, da promijeni sebe, tako što je prihvatila svoje tijelo. Shvatila je da tijelo u kojem je došla na ovaj svijet je jedino koje ima – da ga ne može zamijeniti ili vratiti – tako da je ljubav i prihvaćanje jedini put.

Prestala je da se podešava, povezuje i ažurira sve vrijeme. Shvatila je da su vijesti i galama ovog svijeta uvijek tu – kakofonija koja nikad ne usporava ili utišava i da je slušanje tišine njezine duše bolja stanica za podešavanje.

Prestala je sebe maltretirati i muči kao da će bilo koja od ovih stvari dovesti do promjena ili učiniti je boljom. Shvatila je da dobrota i suosjećajnost prema sebi i drugima postiže mnogo više.

Prestala je da uspoređuje i promatra tuđe živote kao ogledalo za svoj život. Shvatila je da držeći njeno ogledalo vidi sebe u najboljem i najdivnijem svjetlu.

Prestala je budi tiha, bez emocija i držati jezik za zubima. Shvatila je da se njen glas i emocije mogu pratiti sve do njenih najdubljih želja i čežnji ako samo bude pratila njihovu nit.

Prestala je biti u pravu. Shvatila je da je svačija istina relativna i osobna, tako da je jedina prava istina ona koju osjeća kao svoju.

Prestala se osjećati kao gost u ovom svijetu. Shvatila je da se možda nikada neće osjećati kao kod kuće u ovom svijetu, ali osjećaj kod kuće u njezinoj duši je sasvim dovoljan.

Prestala je dozvoljavati da je drugi iscrpljuju – ljudi koji nisu željeli iskoristiti svoje vrijeme za svoje procese, a vidjeli su prečice preko nje. Shvatila je da može dijeliti iskustva, ali da svatko mora napraviti sam svoj posao.

Prestala je pokušavati promijeniti druge i pomagati im da vide neke stvari. Shvatila je da može voditi samo primjerom, a da li vide ili prate to ovisi o njima.

Prestala je kritizirati sebe. Shvatila je da taj glas nije njezin.

Prestala se natjecati i biti nezadovoljna s tim gdje se nalazi. Shvatila je da sadašnji trenutak ima sve što joj treba da je dovede u sljedeći. On nije bio tamo – bio je upravo ovdje.

Prestala je gledati sebe povrijeđenu, kao nešto što se izbjegava, kao da je njezina greška. Shvatila je da je bol podjednako oblikuje kao radost i potrebno je oboje da bi učila i razvijala se.

Prestala je prosuđivati. Shvatila je da suditi podrazumijeva prisustvo ispravnog i pogrešnog – i da postoji razlika između korištenja informacije radi obavještenja i da bi nekom drugom ukazali da je pogriješio.

Prestala je donositi zaključke. Shvatila je da samo treba pitati.

Prestala je sa žaljenjem. Shvatila je da kad bi samo znala bolje da bi učinila bolje.

Prestala je biti ljutita. Shvatila je da ljutnja samo lampa koja pokazuje čega se najviše plaši i kada osvijetli ono što treba vidjeti, više se ne mora držati toga. Prestala je biti tužna. Shvatila je da tuga raste kada iznevjeri svoju dušu i napravi izbore koji nisu bili vjerni sebi Prestala je igrati na malo. Shvatila je da ako drugi ne mogu podnijeti njezinu svjetlost, to je zato što se plaše svoje vlastite.

Prestala je sa skrivanjem i pretvaranjem. Shvatila je da maske guše i čine je klaustrofobičnom. Prestala je slušati tuđa kritiziranja i žalbe. Shvatila je da ništa nisu govorili o njoj – samo su je obavještavali o svojim percepcijama. Prestala je vikati oko galame ovog svijeta. Shvatila je da živeći glasno može isto tako da živi i tiho.

Prestala je tražiti dozvolu, potvrdu ili autoritet. Shvatila je da je ona sama sebi gospodar.

Prestala je da se trudi da bude nešto što nije. Shvatila je da je svrha života da bude istinski sretna i da je takva rođena da bude… i ako zastane dovoljno dugo da se prisjeti toga, prepoznala bi se.

Prijevod i nadopuna: Marija Klasiček

Izvor: Forensicsoul

Mi smo redakcija APortala a vi čitate članak s našom preporukom 🙂

Komentari

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.