žene, osvajanje, muškarci

Ta priča je stara koliko i čovječanstvo, uvijek osvaja onaj tko se neosvojiv pravi. Dojam hard core nezainteresiranosti, nonšalantnog hoda kraj hrpice zgodnih cura, pokoji mig vamo i tamo, možda pokoja cuga poslana istoj toj hrpici hihotavih prijateljica i onda hladni ignore ostatak večeri. Pun pogodak. Jer frajer koji to radi ne spava sam.

On je četiri od pet tih djevojaka zbario već na prvi mig i hladni – „Ne vidim vas, ne postojite“ đir kasnije. Ona peta djevojka koja nije bila impresionirana, barem ne na prvi pogled, s njom će igrati igru, a u njoj će pobijediti onaj tko duže izdrži biti „cold as ice“.

Zvuči poznato?

Tako nekako izgleda izlazak petkom navečer, svakog samca koji želi biti sam, ali želi i redovan seks. On se ne zadržava dugo i svaku curu oblijeće samo jednom, dok joj se ne zavuče u gaćice, a nakon toga nestaje brzinom svjetlosti. Njega zanima samo ona koju nije impresionirao, jer kad je nešto nedostupno tada postaje neodoljivo.

Tu kreće igra. Kreće lov.

Plešu jedno oko drugog kao mace oko vruće kaše. Sudaraju se nekoliko vikenda za redom u istom klubu. On joj dobaci mig, a ona okrene glavu i ignorira ga satima, a onda se „slučajno“ guzom očeše o njega dok pleše. Na kraju jedno od njih plaća piće onom drugom i razmjenjuju brojeve.

Ona jasno da do znanja da je neće odvući u krevet i tu njemu vrućina i ludilo udari u glavu. Sve druge cure više nisu važne, jer on hoće onu koja neće njega.

Malo se cimaju pozivima, malo porukama. Malo on njoj baci „seen“, malo ona njemu. Dodaju se i na Fb-u, pa tamo svako malo ona gleda kojoj je sad to komentirao sliku, a on gleda što je napisala u statusu i gdje se „čekirala“. Pokušava se kroz komentare skompati s njenim frendicama pa saznati gdje planiraju ovaj vikend.

Igra uzima maha. Sve češće „seen“ postaje, „Zašto ne odgovara“ ili „O evo ga, upravo je online“. I sve češće usputne porukice postaju dugi noćni razgovori. Ponekad seksi i zločesti. Pa onda padne jedna kava, pa druga, pa treća, pa maženje na zadnjem sicu… ali mala ne pušta, ne da. Zavodi ona, zavodi on i dok se okrenu, prošlo je mjesec, dva, tri i oboje su zagorjeli, zaljubili su se.

Tako je to barem u idealnom scenariju zar ne? Makar svatko je od nas to doživio barem jednom. No u većini slučajeva, igra traje do prvog seksa. Onaj tko je hladnije glave a želi nešto više, nakon njega će opet mudro nastaviti igru, ali iskreno, teško je uloviti frajera koji samo želi „pojebati malu umišljenu“. Njemu je svaka cura oko koje se treba potruditi, samo jedan mali zarez na dugoj listi osvajanja. Još jedan trofej s kojim će se hvaliti u društvu.

On ima spiku koja ubija, on zna sve prave trikove i uvijek je dobro raspoložen. S njim vrijeme brzo prolazi i velikodušan je u čašćenju djevojaka. Njemu nije problem glumiti savršenog gentlemana i doći na dejt s ogromnim buketom ruža ili joj cvijeće poslati na kućna vrata.

Njemu ništa nije problem da bi došao do svog cilja. Ponekad je jednostavno savršen pa kad se nakon seksa prestane javljati, cure ostanu šokirane i ne mogu vjerovati da je taj „zlatni momak“ jednostavno nestao. No on je samo dobio što je želio i njegova je znatiželja zadovoljena. Lovac u njemu okreće se novoj skupini djevojaka i novoj meti.

Ponovno izigrava Mistera „hard to get“ i ponovno uspijeva.

Nezrelo i jadno. No većina takvih frajera su ionako samo dječaci u tijelima muškaraca koji ne žele preuzeti odgovornost za svoj život i svoje postupke, a mnoge djevojke im daju povoda da sa svojim ponašanjem nastave dalje, jer iako su iskorištene nastavljaju trčati za takvim tipovima.

Iako nijednog od njih nikada na taj način neće osvojiti niti „ukrotiti“, trudit će se, nudit će se, radit će sve da bi dobile njegovu pažnju. On će ako nema pametnijeg posla, iskoristiti tu slabost i ponovno s njima spavati ali će ih gledati kao jadnice, kao meso koje se samo nudi i ne cijeni. Rast će mu ego.

No teško se othrvati hormonima i zaljubljenosti. Oni udare u glavu i od zrele, simpatične i pametne djevojke naprave slabašnu, nesigurnu djevojčicu. Možda je to najveća šteta koju ovakvi kreteni nanesu. A o njoj se najmanje priča. I mnogi od njih će se braniti spikom  „pristala je na igru, pa što se sad žali?“

Ona je pristala na igru, u kojoj je mislila da može pobijediti, igru zavođenja, a ne igru zlostavljanja i iskorištavanja. Nije pristala biti igračka u koju si je pretvorio. I možda uništio za godine koje dolaze i odnose u kojima će se naći.

Zbog toga iako ne odobravam nasilje, ne mogu reći da mi je žao takvih tipova kad čujem da ih je nečiji otac ili stariji brat provukao kroz šake.

Ne kaže se uzalud da je batina iz raja izašla.

Marin

Mi smo redakcija APortala a vi čitate članak s našom preporukom 🙂

Komentari

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.