„Lolita“ by Vladimir Nabokov

Strast, intriga, nimfa, ljubav? Bolest, pedofilija, nasilje, bol? U tih nekoliko riječi stane priča o poremećenom umu Humberta Humberta i njegovoj opsesiji prelijepom djevojčicom.

Sam uvod u priču govori nam do koje razine je protagonist izgubljen u svom deliriju, između emocija i zabranjenog užitka.

„Lolita, svjetlo moga života, oganj mojih prepona. Grijeh moj, duša moja. Lo-li-ta: vrh jezika prelazi put od tri stupnja niz nepce da bi u trećem lupnuo o zube. Lo. Li. Ta.

Ujutro je bila Lo, naprosto Lo, sto četrdeset osam centimetara visoka s jednom čarapom na nozi. U hlačama je bila Lola. U školi je bila Dolly. U formularima je bila Dolores. Ali je u mom zagrljaju uvijek bila Lolita.“

Priča o Loliti može se tumačiti na toliko različitih načina od strane mnogo različitih ljudi. Je li odnos između Lolite i Humberta Humberta strastven ili destruktivan? Je li ugledni, akademski obrazovani protagonist, zaista zaljubljen u mladu nimfu, ili je on izopačeni čovjek koji jednostavno pokušava prikriti svoje strašne postupke svojim lijepim jezikom?

Kroz čitanje, pa čak i godinama nakon prvog susreta s knjigom, shvatila sam da si uvijek iznova postavljam ista pitanja. Je li me netko prevario, kao i Lolitu, misleći da se u Humberta može pouzdati? Jesam li ostala zaslijepljena pričom o bezuvjetnoj ljubavi, upakiranoj u skupe škole koje joj je plaćao i hirovima koje joj je ispunjavao, smetnuvši s uma da je on stari perverznjak? Pedofil.

Zanimljivo je da sam knjigu prvi put čitala kao tinejdžerica, kojoj su odavno dosadili popisi lektire i koja je oduvijek gutala knjige, pa je posezala za bibliotekom svojih roditelja. Sjećam se da sam tad bila u jednu ruku očarana pričom o epskoj ljubavi a u drugu prestrašena svime „zabranjenim“ što su radili Lola i Humbert.

Možda je privilegija tog doživljaja bila u tome što mi za razliku od današnje djece nije sve bilo servirano na pladnju. Život sam iskušavala kroz vlastite doživljaje i knjige, ponekad uz tv ekran, ali rijetko. Roditelji su pazili čime će hraniti i trovati moj mladi um. Čini mi se da je današnjoj djeci sve dozvoljeno pa zbog toga nemaju osjećaj za ono što je stvarno, a što nije i da su potpuno izgubila osjećaj za dobro i loše. Zbog toga toliko pedofila hara internetom i lako pronalazi svoje žrtve.

“Lolita” film Adrian Lyne-a iz 1997-e godine s Jeremy Irons-om i Dominique Swain u glavnim ulogama.

Sada, kao odrasla žena, shvaćam da je Humbert slika perverznog društva koje poseže za nevinošću kako bi njome nahranila svoju trulež. Shvatimo li Lolitu kao alegoriju, vidjet ćemo da ovdje nije samo riječ o sredovječnom čovjeku koji višestruko, godinama iskorištava mladu, naivnu djevojku, već je ovdje riječ i o paraleli koju Nabokov vuče prema svom okruženju u kojem živi, vješto upakiravši svoje zgražanje nad životom i ljudskom perverzijom.

Glavni lik nikako nije i ne smije biti shvaćen kao pouzdani pripovjedač, iako sam priznajem, na trenutke bila posve zbunjena njegovim kovitlacem emocija i dvojbom je li zaista bio zaljubljen u Lolitu, došla sam do zaključka da knjiga nije tragična ljubavna priča o zabranjenom odnosu.

A Lolita? Nevina djevojčica ili mali promišljeni demon? Zapravo je posve jasno. Izgubljeno dijete koje je na svijetu ostalo samo. Koje prkosi pravilima na svoju štetu. Možemo mirne duše zaključiti da je ona sama htjela taj odnos prema načinu na koji je postupala i koliko je svjesno zavodila. Ali prije svega je bila dijete, nesvjesno da njene riječi, postupci i način na koji se postavlja imaju posljedice. I to posljedice koje se nisu smjele dogoditi. Međutim, Humbertova je odgovornost trebala biti da shvati da nije u redu na taj način je iskoristiti. No on, lišen morala, savjesti i razuma, sve je no čovjek spreman racionalno rasuđivati.

Način na koji oboje skončaju plod je manjka te racionalnosti.

Iako bi mnogi ovu knjigu opisali kao „Nježnu ljubavnu priču“ sama se s time ne mogu složiti, jer u jednom trenutku priče, Humbert strateški planira ubiti Lolitinu majku, kako bi mogao bezbrižno putovati s mladom djevojkom i s njom proživjeti sve svoje maštarije. Taj se čin definitivno ne bi trebao smatrati ljubavlju.

Iz svega toga mogu reći da sam zapanjena kako takva uznemirujuća priča o zlostavljanju djece, može nekako izgledati gotovo normalno, a ponekad i duhovito kroz autorov duhoviti stil pisanja. Ono što je protagonist radio bilo je potpuno pogrešno i to bi trebalo biti jasno; međutim, kako se radnja razvija, uopće se ne čini kao negativac, već pomalo kao neiskusni dječarac pa kao čitatelj, nisam mogla na trenutke ne osjećati žaljenje spram njega. Pripišimo to Nabokovom geniju u načinu razvoja radnje i pripovjedačkom stilu.

Lolita je fikcija koja dočarava sve što ne smijemo dozvoliti da se dešava. Kao društvo smo odgovorni za svoje odrasle članove, jednako kao i za svoju djecu. Na nama je breme i čast da štitimo njihovu nevinost.

M. Klasiček

Komentari

Marija Klasiček

Autorica, kolumnistica i nagrađivana umjetnica, Marija je vlasnica APortala i glavna urednica. Svoju ljubav prema umjetnosti, spojila je kroz pisanu riječ i note. Uz to što potpisuje sva svoja glazbena djela, aktivno sklada i za mnogobrojne estradne umjetnike. Za sve što napiše kaže: “To je napisao život… nisam ja.” 

You May Also Like

Odgovori, komentiraj, diskutiraj

Bol, Lisa Gardner,bibliomanija, Ana Čaić Blažević, APortal,majka, dijete