Gdje je ta točka

do koje mi pogled seže

dok sjedim uz more

ulovljen u života mreže

gdje me sunce žari,

a more peče soleći rane

iza horizonta možda

dočekam bolje dane.

Uputit ću se tamo

drvenom barkom,

polako na vesla

pratiti sunca putanju

dok me mrak ne sakrije

kao nekom varkom

da se veselim

novom postojanju.

Iza horizonta će mi se

osmjehnuti sreća,

sunce će me grijati

kao nikad prije,

optimist sam da ću naći

ljubav, sreću, mir

kako dosad nikad

srce osjetilo nije.

Neno Bačelić

 

Komentari

Mi smo redakcija APortala a vi čitate članak s našom preporukom :)

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.