Bog se ne kocka, a bome nije ni Einstein

Četrnaestog ožujka davne 1879. rođen je čovjek koji će promijeniti naše shvaćanje svijeta. Iako se prosječni stanovnik ovog divnog planeta gotovo uopće ne zamara njegovim likom i djelom, ostavio je za sobom neizbrisiv trag. Preoblikovao je shvaćanje ne samo svijeta, nego i stvarnosti kao takve, a zauvijek će ostati zapamćen kao sijedi, pomalo cinični starac s povećom glavom koju krasi sijeda kosa tipična za znanstvenike koji su u poznim godinama pomalo skrenuli.

Naravno, riječ je o Albertu Einsteinu. Jedna od priča koje se vežu uz njegovo rođenje kaže da je majka bila vidno preplašena jer je ugledavši tek rođenog Alberta ustanovila kako mu je glava neproporcionalno velika u odnosu na ostatak tijela. Netko će se možda našaliti i reći da se od prvoga dana vidjelo da će biti veliki mislilac, ali njenim sumnjama u prilog govori i činjenica da je Albert progovorio tek u trećoj godini života. Pa i tada, kada je konačno izustio prve riječi, sve negdje do desete godine života to je nevoljko činio. Pričao je samo kada je apsolutno morao. Iako je medicinska dokumentacija iz tog vremena ponešto manjkava, ne postoje dokazi o zaostatku u razvoju ili bilo kakvom drugom obliku retardacije. Jednostavno, Einstein je čak i kao dijete bio čudnovat.

Još jedna povijesno neispravna priča kaže kako je Einstein bio loš učenik koji zbog nedovoljno dobrih ocjena nije mogao upisati željeni fakultet. Međutim, Albert je iz većine srednjoškolskih predmeta imao najveću moguću ocjenu koja je u to vrijeme bila 6, pa od tud zabluda da je u školi prolazio loše. Istina, nije se prilagođavao školskom programu i učio je samo ono što je mogao razumjeti i što ga je zanimalo. Upravo zato se često kačio s upravom gimnazije koju je pohađao tvrdeći da profesori podučavaju na krivi način – inzistirajući na učenju napamet umjesto da potiču kreativno razmišljanje i logično povezivanje. Slika je to koja se može prenijeti i na današnje školstvo, pa se vrijedi zapitati je li se nakon više od sto godina išta promijenilo u obrazovnom sustavu.

Još kao dijete, u dobi od šesnaest godina postavlja temelje za ono što će mu jednoga dana donijeti svjetsku slavu. Naime, još kao srednjoškolac osmislio je misaoni pokus koji će kasnije postati poznat kao „Einsteinovo ogledalo“, u kojem nizom premisa dolazi do zaključka da je brzina svjetlosti konstantna. Da, u dobi od šesnaest godina ni ne znajući to Einstein postavlja prvi postulat specijalne teorije relativnosti.

Fascinantno je da se zapravo cijeloga života bavio teorijom gravitacije. Ta jedna glavna ideja vodila ga je kroz cijelo postojanje. Nobelovu nagradu je dobio uz put – za nešto što nema veze s gravitacijom, niti s teorijom relativnosti. Dobio ju je za objašnjenje fotoelektričnog efekta­­ – pojave da svjetlost koja pada na površinu metala može iz nje izbit elektron. Ovaj fenomen je objasnio u jednom od četiri članaka objavljenih 1905. godine. Da stvar bude bolja, sva je četiri članka napisao u slobodno vrijeme, bez ikakve potpore znanstvenih institucija. Albert je tada bio tek činovnik u patentnom uredu zadužen za pregled patentnih prijava. Činovnik koji je dobio Nobelovu nagradu? Nije loše… Možda je najveća ironija u tome što je Nobelovu nagradu dobio upravo za doprinos u području koje će do kraja svoga života pokušavati osporiti. Fotoelektrični efekt je kvantni fenomen, a naš dragi Albert se nikako nije mogao pomiriti s postulatima kvantne mehanike koji između ostalog kažu da čestici u isto vrijeme ne možemo znati i točan položaj i brzinu kojom se kreće. To je uvjerenje okrunio i slavnom izrekom „Bog se ne kocka!“, na što mu je Neil Bohr (isti onaj koji je rekao da atom vodika liči na Sunčev sustav) odgovorio: „Alberte, prestani Bogu govoriti što da radi!

Iako Židov podrijetlom, nikada se nije izjašnjavao kao pripadnik židovske zajednice, na što je utjecala i njegova obitelj u kojoj vjera nije bila zastupljena. Ipak, često je isticao kako vjeruje u Boga, posebno naglašavajući da religija i znanost nisu nužno nespojivi pojmovi. Tako je jednom prilikom rekao: „Ja mislim da je znanost bez religije hroma i, u obrnutom smislu, da je religija bez znanosti slijepa. Oboje su značajni i zato trebaju ići ruku pod ruku.

Često se izjašnjavao kao pacifist, posebice štujući djelo i lik Mahmate Ghandia, govoreći kako „trebamo težiti ka tome da činimo stvari koje su u njegovom duhu, ne koristeći nasilje u borbi za našu stvar i ne sudjelujući u bilo čemu za što mislimo da je zlo.“ Unatoč ovim moralnim uvjerenjima, zagovarao je stvaranje atomske bombe kao ultimativnog oružja Drugog svjetskog rata, što u konačnici dovodi do formiranja projekta Manhattan u kojega na sreću nije bio uključen. Završetkom rata mijenja mišljenje i počinje se zalagati za ukidanje nuklearnog oružja i formiranje svjetske vlade.

Unatoč činjenici da je svoj život posvetio znanosti, Albert je imao mišljenje apsolutno o svemu, a kako to kod znanstvenika često i biva, nije imao dlake na jeziku. Njegovi stavovi vezani za politiku često su okarakterizirani kao kontroverzni, no to ne umanjuje njihovu vrijednost. Štoviše, Einstein je vidio ono što drugi nisu; vidio je da će kapitalizam dovesti do sumraka civilizacije. Upravo zato 1949. objavljuje članak s naslovom „Zašto socijalizam?“ u kojem govori o grabežljivoj fazi razvoja čovječanstva na primjeru kaotičnog društva temeljenog na kapitalizmu, kao izvora zla koje će zavladati. Vraćajući se pacifističkim stavovima, snažno se suprotstavlja totalitarnim režimima zalažući se pritom za socijaldemokratski sustav temeljen na planskoj ekonomiji i ljudskim pravima.

Kao teorijski fizičar iznad svega je cijenio intelektualni rad. Upravo zato je sa suradnica razvio cijeli niz misaonih eksperimenata – pokusa, ako ih tako hoćete zvati koji se izvode isključivo u nečijoj glavi. Postaviš pitanje, razmatraš sve moguće odgovore kojih se možeš dosjetiti, čak i one koji djeluju potpuno nevjerojatno te u konačnici logičkim zaključivanjem izabereš ispravnog. Ovakva su promišljanja kod teoretičara uobičajena, ali ujedno ilustriraju koliko je koncizan i analitički nastrojen bio Albertov um.

Često je smatran cinikom, mada se u glavnom samo podmuklo smješkao postavljajući bezbroj potpitanja. Jer je u razmišljanjima uvijek bio nekoliko koraka ispred „suparnika“. Prijateljski nastrojen prema suradnicima, posebno je volio duge rasprave koje su testirale granice njegove dovitljivosti, što je u konačnici rezultiralo općom teorijom relativnosti – nečim što do tada svijet nije vidio. Mnogi i danas kažu da je on jedini čovjek koji ju je u potpunosti razumio, a da se današnji fizičari samo prave da im je u njoj sve jasno. Ja? Ja sam kemičar. Nisam ju ni pokušao razumjeti.

Ja sam samo jedan od onih koji prati njegov lik kroz razne ekranizacije, nasmije se njegovim aforizmima (onima koje je stvarno rekao, kao i onima koji mu se pripisuju). Za mene je i dalje nepresušni izvor inspiracije, jer Albert Einstein je čovjek koji je uvijek imao odgovor za svako postavljeno pitanje. Ako ga nije znao odmah, onda bi mozgao. Mozgao dok ne dođe do odgovora. Tvrdoglav po prirodi, moderan po razmišljanjima, ciničan prema neistomišljenicima, prijatelj prema suradnicima, inatljiv prema suparnicima. Čovjek koji je pokrenuo revoluciju.

Tih ranih godina dvadesetog stoljeća, kada se većina fizičara složila da je otkriveno sve što se ima otkriti i objašnjeno sve što se ima objasniti, došao je jedan genijalac i radovima koje je natipkao „onako, uz put“ pokazao im koliko su umišljeni, bahati i najvažnije od svega, koliko su u krivu.

Alen Bjelopetrović Dax

Komentari

Alen Bjelopetrović

A. B. Dax je znanstvenik u nastajanju, ilitiga magistar kemije trenutno na doktorskome studiju. Ono malo slobodnog vremena što imam najčešće provodim s olovkom u ruci  bacajući misli na papir kako bi bar malo rasteretio skoro pa preopterećeni mozak. Ponekad uzmem fotoaparat u ruke i lutam po Pulskim šumama tražeći napuštene i skoro zaboravljene tvrđave dozvoljavajući im da me odvuku u neki drugi svijet, u neko vrijeme koje je odavno iza nas.

You May Also Like

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Bol, Lisa Gardner,bibliomanija, Ana Čaić Blažević, APortal,majka, dijete