Jedno od najprimitivnijih pitanja upućenih novopečenim bračnim parovima je -” Je li mlada trudna?”

Pitanje se postavlja šapatom, malo zajedljivo uz buljenje u mladin stomak kao da se traži otkriće koje će promijeniti svijet. Ako su odgovori mlade na to pitanje – “Nisam trudna. Imamo druge planove. Dijete će doći kada bude najbolje za nas.” Tada nastupa radoznalost mahale*  plodna za istraživanje. Uz obavezno pitanje postavljeno mramornog izraza – “Šta čekate?

Šta tebe briga!

Ne odlučiti se za dijete u prvoj, eventualno drugoj godini braka, za mahalu znači ne željeti imati porodicu. Imati planove s bračnim partnerom, putovati, napredovati, učiti, uživati, ostvarivati svoje snove, raditi stvari koje do tada nikada nisi, bez djeteta, a već si godinama u braku za mahalu je svirepo otrgnuti se od stuba za koji si se srećno uhvatila. Jer mahala najbolje zna šta je za tebe sreća. Mahala zna šta je sreća jer je mahala ne živi, pa će se svim snagama potruditi da i tebe ne dotakne.

Je li mlada trudna? Šta čekate?

Pitat će oni kojima je život nezanimljiv kao prazna mrtvačnica. Jer da imaju život pun začina koje sami posipaju onako kako im godi i kako najviše vole, ne bi bili zrno bibera koje se slučajno nađe u tvojim ustima dok jedeš šarenu salatu.

Pitat će prijateljica koja nije sama izabrala svoj put nego je slušala mahalu koja je govorila da joj je vrijeme i na vrijeme je upropastila svoj život. Pitat će komšinica Munira kojoj je sin lupio šakom o stol i rekao: “Nemoj se miješati u moj život!” I Munira ne smije pisnuti sinu, ali u tvoj život će se umiješati. S apetitom će zaviriti u tvoj ceker i kao razočarano i kao zabrinuto prokomentarisati kupljene uloške ili tampone sa: “A joooj još nema novine. Ma haaajde biće.” A ti nećeš imati snage za jalove rasprave.

Pitat će oni koji i ne znaju gdje su im djeca ni s kim su, ali tvoje plodne dane bolje od tebe znaju.

Pitat će one majke i očevi, svekrve i svekri kojima je jedina uloga u životu bila da su nečiji roditelji. I žele novu ulogu jer su izgubili kontrolu nad životima svoje djece.

Pitat će oni koji ne mogu da gledaju u svoju baštu jer je zarasla korovom, a ne mogu gledati ni u tvoju jer korov redovno čupaš.

Pitat će oni koji se hrane mišljenjima drugih i ne mogu da podnesu da postoje ljudi koji sami donose odluke. Ljudi koji ne dozvoljavaju mahali, raji, majci i ocu, svekru i svekrvi, politici i društvu da utiču na njih.

Pitat će oni koji su sreću izgubili negdje usput i nevjerovatno im je da postoje ljudi koji rade na svojoj sreći i na svom životu i koji znaju da će samo tako biti najbolja verzija roditelja koja će jednog dana odgajati sretno dijete.

Pitat će mnogi i pitat će svašta, ali rijetko tko će te pitati šta ti želiš. A upravo je to ono što ti jesi. Ti si svoja sudbina.

Najjačim medijem današnjice smatra se internet, a istraživanja kažu da najbrži internet na cijelom svijetu ima Singapur. Ne znaju istraživači šta je mahala. Da znaju, tek bi tada saznali šta znači brzina protoka informacija. Brzina interneta ovisi o mogućnostima linije na korisnikovoj lokaciji i može varirati, a brzina protoka informacija u mahali nikada ne varira i korisnik se ne mora ni nalaziti na lokaciji, a saznat će brzinom od 56,15 Mbps da njih dvoje ne mogu dobiti dijete prirodnim putem.

Jedno od najpeckavijih pitanja upućenih parovima koji ne mogu dobiti dijete prirodnim putem je: “Hoćete li ići na umjetnu oplodnju?

Pitanje se postavlja s izrazom lica kao kada u jeftinoj sapunici glavni glumac doživi saobraćajnu nesreću i oslijepi. Ako je odgovor na to pitanje – “Da, odlučili smo se za medicinski potpomognutu oplodnju.”, tada nastupa nepotrebno sažaljevanje mahale, plodno za tračanje uz kafu. Zatim slijede komentari – “Joooj ta umjetna oplodnja je skupa. I nikada ne uspije iz prvog puta. Rijetki su oni kojima ikako uspije.”

Obavezno se nagovijesti kako je tamo neka pjevaljka pokušavala osam puta i još nije zatrudnila, naglašavajući – “A ona leži na parama.” Nuspojave tih komentara su preskakanje srca i bolan uzdah kao kad se stane na neugašene čikove golim tabanima. Ali to nije prepreka za pitanje – “Ako ovdje ne uspjete, hoćete li ići u inostranstvo?”

Šta tebe briga!

Odlučiti se za medicinski potpomognutu oplodnju je herojski čin. Donijeti takvu odluku hladne glave i vrelog srca u svoja četiri zida za mahalu je sankcionisanje odbornika mahalskog zasjedanja. Mahala će komentarisati svakako, ali to nema veze s herojskom odlukom da čuješ bebin plač. Komentarisat će oni koji se nalaze između svoje turobne ogorčenosti i nemirnog spokojstva. Komentarisat će društvo duhom učmalo. Ali niko osim tebe neće biti podvrgnut različitim procedurama u neuređenom sistemu gdje se ljudi sudaraju kao orasi u vreći.

Tvoje tijelo će reagovati na stimulacije, hiperstimulacije i sve ostale procese za koje ćeš prvi put čuti i osjećat ćeš se kao u snopu karata.

Tebe će boljeti zahvati na živo u životu u kojem novi život želiš roditi.

Ti ćeš se srušiti kao kula od karata ako prvi put ne uspije.

Ti ćeš se ponovo dići kao popodnevno meko sunce koje svojom sjenom prigrli dan.I dizat ćeš se koliko god je puta potrebno s uvijek spremnim paketom živaca i tonom ljubavi.

Ti.

Zato je bitno da je odluka tvoja jer od toga zavisi tvoja sreća i trijumf iz pepela neuspjelih pokušaja.

Primitivnije od pitanja “Je li mlada trudna? Šta čekate?” i peckavije od luka kojeg sjeckaš dok ti suze klize niz obraze je donijeti dijete na ovaj svijet zbog mahale, porodice, društva, pada nataliteta i komšinice koja ti zaviruje u ceker. Da im začepiš usta sa svojim snovima zaglavljenim u grlu i odlukama zatočenim u srcu. I na kraju shvatiš da si svoju sreću začepio kao kadu koju napuniš vodom i ubaciš patkice da okupaš dijete koje je tu jer je neko drugi to želio i nametnuo. Ako je tvoja sreća ustajala voda, ne možeš biti roditelj koji teče. A ako ti kao roditelj ne tečeš, svoje dijete ćeš pretvotiti u baruštinu.

Život ne puše stalno istim smjerom, ali ti odlučuješ.

Ti odlučuješ želiš li dijete. Ti odlučuješ ne želiš li dijete. I to je u redu. To je tvoj izbor. Jednom sam čula izjavu: “Najjači prezervativ su mi tuđa djeca!” I zaštita je u redu. Ti odlučuješ hoćeš li se podvrgnuti medicinski potpomognutoj oplodnji. Ti odlučuješ koliko puta ćeš se podvrgnuti. Ti odlučuješ hoćeš li dijete usvojiti. Samo tvoje odluke su tvoj put. Prateći svoj put nećeš izgubiti sebe i uvijek ćeš biti na dobitku. Prihvati sebe i živi onako kako želiš uprkos tudjim nametanjima. Budi snaga, a ne lutka okruženja.

Ti odlučuješ.

Amina Mašić


* (op.a. jedan deo grada, gradska četvrt, zaselak; ulica, sokak (tur.))

mahalanjepojmovi označavaju i opisuju bit života same mahale, gdje svako svakoga poznaje i gdje je privatnost pojam koji gotovo da i nema svoje pravo značenje.

Zaposlena sam u Svijetu mašte. Radnog iskustva imam cijeli svoj život. Izbjegavam ljude koji mi govore da živim u dva svijeta: realnosti i mašti, jer oni ne primjećuju da ja živim svoju maštu u njihovoj realnosti.
Počela sam pisati kao djevojčica ispod kuhinjskog stola po pločicama. Nastavila sam na snijegu granom, na zamagljenom ogledalu poslije kupanja, na prozorima prstima, na plaži po pijesku, u rokovniku kojeg nosim sa sobom. Pišem i kada zaboravim rokovnik, po svojim rukama. Pišem i kada sam sretna i kada me boli. Pišem i kada dišem i kada ne dišem punim plućima.
Nemam granice ni u čemu. Jedem neograničeno, a mršava sam k’o grana. Slušam neograničeno muziku, a još nemam svoju pjesmu, Čitam neograničeno, a još nemam izdvojenu najdražu knjigu. Učim neograničeno, a uvijek postoji nešto što ne znam. Pišem neograničeno, a nikako da zapišem sve.

Komentari

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.