Do jučer nisam znala da postoji Međunarodni dan odrezaka i felacija (International Steak and Blowjob Day). Znala sam da postoji Dan broja pi, a to je isto danas, ali ovo mi zbilja nije palo napamet. Niti da je danas niti da bi netko normalan išao spajati te dvije stvari zajedno. Kažem “normalan” i onda saznam da je taj dan ustanovio neki radio voditelj u Bostonu prije 16 godina pa mi je, poznavajući nekoliko radijskih voditelja, malo jasnije. Recimo.

Možda bi mi bilo jasnije da sam muško. Ili da mi se život vrti oko odreska. Nažalost, jedini odrezak koji je, i to relativno, redovit u mom životu je onaj od plaće. A ne vrti mi se ni oko felacija. Stvarno se vidi da nisam muškarac.

No, iako kažu da bi na taj dan koji je također i muška inačica Valentinova, zato i datum i ime, trebalo konzumirati prvo steak, a zatim odraditi/primiti felacio neka bude jasno da postoje jasne razlike između onoga što je prihvatljivo u jednom, a zatim u drugom slučaju.

Recimo, odrezak može biti rare (sirov), medium (srednje) ili  well done (gotov/ispečen do kraja). I dok se pušenje obično koncentrira na taj kraj i da bude gotovo, kod steaka je to skoro pa grijeh. Ma ne, i jest grijeh. Kako često znam reći, najbolji odrezak je onaj koji još trči po tanjuru (isprika vegetarijancima), znači gotovo potpuno sirov jer je onda onako sočan, a ne suh, u felaciju je sirovost skroz zabranjena. Barem bi trebala biti. Grozno kad te neka sirovina tjera da ideš dolje i onda kad ti se ne da, samo zato jer on to želi, ali grozno je i kad neka ženska verzija sirovine napada taj organ kao da je sudnji dan.

Naslušala sam se svega što su mi pričali muškarci s kojima sam bila i prijatelji. Tolike žene su nasilne dok to rade. Zubi, šamaranje, sisanje kao da mu želi isisati dušu… Ništa kako treba, sve po nekoj navici ili kako ona misli da bi trebalo, a ne bi. Jednom mi je prijatelj rekao da ga je neka tako primila rukom i počela se ponašati kao da je mjenjač da je mislio da će mu ga iščupati, zaustavio ju i zamolio da ode. Nikad kasnije se nisu vidjeli ni čuli. Nije poštovala njegovo tijelo, nema što dalje s njom.

Kad dobiješ fin primjerak mesa ili “mesa” treba njemu pristupiti s nježnošću, taman onoliko koliko treba jer svaki je drugačiji. Uništiti meso pretjeranim pečenjem ili “meso” žvakanjem i navlačenjem ubija svaku ljepotu i užitak. I onda nije sočno, niti jedno ni drugo, a trebalo biti.

Ana Kolar

Mi smo redakcija APortala a vi čitate članak s našom preporukom 🙂

Komentari

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.