“Tata, o ovoj haljini sam ti govorila” – dok stoje ispred izloga kao ispred velikog akvarijuma s rijetkim ribama djevojka govori svome ocu, pokazujući mu najrjeđu ribu u akvarijumu.
Lijepa je, koliko košta?’” – otežano gutajući, upitao je otac.

Mehanički sam pogledala u cijenu koja je na dnu bila izložena.

Košta mnogo za oca koji ispred izloga stoji u radnom odijelu. Vjerovatno upravo završivši smjenu za dnevnicu na nekoj građevini. Nisam čula njen odgovor, a nisam ni trebala jer sam cijenu vidjela, a i očevo ojađeno lice. Gledao je u pod s rukama u džepovima kao kad se drvo trešnje savije pod težnom ploda.

Ima još do mature.” – s knedlom u grlu je prokomentarisao.
Eto maja, dok trepneš. Nina je već naručila haljinu. Stiže joj ovih dana, zakazala je i šminku i frizuru. I fotografa.” – replicirala je kćerka, kao da recituje pjesmu bez refrena. I onda je refren dodala: “Ja ne moram imati fotografa.”
Pogledaj još, možda ti se neka druga haljina više svidi?!” – rekao je otac pokušavajući zakrpiti svoju neuvjerljivost.
Ova mi se baš sviđa, u trendu je. Poznate ličnosti nose ovakve haljine. Vidjela sam na internetu. A i Nina je rekla da je ovo baš haljina za mene. Šta misliš,da je probam?” – nabrajala je djevojka i nabrajalicu razbila pitanjem.
Otac se počeo zagledati i gotovo poraženo izustio: “ Ne mogu ovakav ući u butik.”
Kćerka ga je ubila iz nehata odgovorom: “Dobro, ti ostani ovdje, a ja odoh da probam haljinu. Vidjet ćeš me kroz izlog.”

Nisam mogla ostaviti tog čovjeka samog ispred izloga. Poželjela sam ga uzeti za ruku i šapnuti mu – “Ne brinite, ovo je prolazna faza.” Nisam to učinila, a i nisam bila sigurna hoće li ta faza proći. Jer poznajem mnoge koji žive kao taoci onoga što im se nameće, a blago ostavljaju da čeka ispred izloga gdje se vanjština prodaje. Približila sam mu se. Stajali smo jedno pored drugog. Rame uz rame. Izgledali smo kao da čekamo da se završi premijera lošeg filma, a tu smo zbog glumice koju on voli i želi njen autogram. Iako ni riječi nismo razmijenili, znala sam da on zna da tu stojim zbog njega.

Kada se djevojka pojavila u haljini kao lutka u izlogu, on je izvadio ruke iz džepova i stavio ih na usta da zaustavi krik oduševljenja. A ja sam jedva progutala uzdah kada sam ugledala njegove ruke.

Ruke suhe kao pustinja. Ruke pune žuljeva koje vrište bol. Ruke pune rana raskrvavljenih k’o tupim žiletom. Ruke koje će sigurno raditi dodatnu smjenu da bi mogle priuštiti svojoj kćerki haljinu kakvu nose poznate ličnosti, da ne odskače od Nine i ostalih prijateljica.

Djevojko, pogledaj ruke svoga oca. Svaki žulj na njegovoj ruci je jedna tvoja ostvarena želja. Svaka rana na njegovoj ruci je jedan ispraćeni trend tvoje generacije. Pogledaj lice svoga oca. Vidjet ćeš neprospavane noći pune razmišljanja kako da dovoljno zaradi da bi ti imala telefon vrijedan selfija za društvene mreže, odjeću i obuću u trendu i sve ostalo što neko drugi diktira. Vidjet ćeš brigu o tome hoćeš li moći redovno upisati fakultet koji želiš ili će on morati raditi dodatni posao ako budeš vanredan student. Sve i svašta će raditi da ti budeš “neko”, da nemaš ruke pune žuljeva i rana i da ne osjetiš surovost života. Obrati pažnju gdje tvoj otac gleda dok ti prezentiraš cijene svojih snova. Vidjet ćeš da mu se pogled prikovao za pod od stida gdje bestidnost vlada.

Poslušaj disanje svoga oca dok ti pričaš o svojim željama. Čut ćeš strah da ne ispuni tvoja očekivanja. Pogledaj cipele svoga oca. Vidjet ćeš prevaljeni put do tvog osmijeha. Zapitaj se, kada je posljednji put sebi nešto kupio. Nije godinama, je l’ da?

Otac će ti priuštiti tu haljinu. Budi sigurna u to. Dok je stajao ispred izloga kao kuče koje si ostavila u glavi je zbrajao novac koji ima i koliko još treba zaraditi. A kada te ugledao u haljini, vjerovatno je odlučio i ne doručkovati na poslu, kako bi mu novca više ostalo.

Djevojko, ti nisi šminka i profesionalna fotografija koja će imati najviše lajkova. Ti nisi odjeća koju nose poznate ličnosti, nisu ni oni. Oni su plaćeni da nose tu odjeću, dok ti očekuješ da ti istu plati otac krvavo zaradeći novac. Ti nisi haljina za koju je prijateljica Nina potvrdila da je baš za tebe kao službenica u općini kada stavi pečat dok ovjeravaš neki dokument. Zapamti, samo kopije dokumenata se ovjeravaju.

Ti si tvoja omiljena pjesma na maturi i ono kada ti noge bride od plesa. Ti si olakšanje kada skineš štikle, haljinu i tešku šminku kada dođeš kući s mature. Takva ogoljena si ti. Ti nisi ono što si u izlogu butika, nego ono što si ostavila ispred izloga.

Djevojko, ponekad kada previše gledaš u oblake iznenadi te grom. A grom može i ubiti. Zato ne ostavljaj svoga oca vani, ispred izloga. Zaštiti ga i uvedi unutra. Tvoja isprazna unutrašnjost se ne bi mogla nositi s tim gubitkom.

Ne dozvoli da ti život bude pun skoro i mogla sam.

Uzmi ruke svoga oca i poljubi ih. Poljubi svaku ranu i žulj i reci hvala. Budi nježno rame za njegovu umornu dušu. Budi ljubav, razumijevanje i dobro. To je uvijek u trendu.

Iii šta kažeš?” – upitala je sva uzbuđena dok je zatvarala vrata butika.
Prelijepa si. Može li Ninin fotograf uraditi i jednu tvoju fotografiju, platit ću mu?” – izgovarao je dok je stidljivo stavljao ruke u džepove kao da je terorist, a ne najbolji otac na svijetu. Odlazeći klimnuo mi je glavom kao znak pozdrava.

Odjednom je naglo zahladilo.

Amina Mašić

Komentari

Zaposlena sam u Svijetu mašte. Radnog iskustva imam cijeli svoj život. Izbjegavam ljude koji mi govore da živim u dva svijeta: realnosti i mašti, jer oni ne primjećuju da ja živim svoju maštu u njihovoj realnosti. Počela sam pisati kao djevojčica ispod kuhinjskog stola po pločicama. Nastavila sam na snijegu granom, na zamagljenom ogledalu poslije kupanja, na prozorima prstima, na plaži po pijesku, u rokovniku kojeg nosim sa sobom. Pišem i kada zaboravim rokovnik, po svojim rukama. Pišem i kada sam sretna i kada me boli. Pišem i kada dišem i kada ne dišem punim plućima. Nemam granice ni u čemu. Jedem neograničeno, a mršava sam k'o grana. Slušam neograničeno muziku, a još nemam svoju pjesmu, Čitam neograničeno, a još nemam izdvojenu najdražu knjigu. Učim neograničeno, a uvijek postoji nešto što ne znam. Pišem neograničeno, a nikako da zapišem sve.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.