Grad iz snova

Proljetni duh u meni uvijek iznova probudi radoznalo dijete. Da, dijete. Ono malo, nevino biće koje ne zna puno o svijetu i svakoga dana istražuje, otkriva i uči. Tako i ja u proljeće volim otkriti nova mjesta, upoznati nove običaje, vidjeti nešto što do sada nisam i iznad svega uživati. Iako tehnički još nije proljeće, topliji dani kreću, pa se i istraživački duh u meni probudio.

Nije mi trebalo dugo da shvatim kako je vrijeme za pokret. Samo… Kuda? Odluku nije bilo teško donijeti. Draga prijateljica već podosta godina živi u Grazu, pa sam ju odlučio posjetiti.

Razgovor je išao od prilike ovako:

Čuj, ja dolazim u srijedu. Imaš krevet viška?

Imala je, pa sam te srijede sjeo na bus.

 

 

Dočekao me grad okupan suncem. Grad koji me osvojio na prvu. Izašao sam iz autobusa i protegnu noge po tom gradu za kojega sam od početka znao da bi mi mogao biti novi dom. Osjećao sam se ugodno u njemu.

Ima gradova koji vas oduševe, ali znate da nikada ne bi mogli živjeti u njima. Ima i onih za koje iste sekunde znate da su kao stvoreni za vas. Graz je bio kao stvoren za mene.

 

 

Jako proljetno sunce uskoro se sakrilo iza debelih naslaga pa sam odlučio potražiti zaklon od vrlo izvjesnog pljuska. Da, Graz je po tom pitanju dosta sličan Zagrebu. Vrijeme se promjeni nekoliko puta u danu. Od plavog neba bez i jednog oblačka – do proloma oblaka koji se rastegne u dosadnu popodnevnu kišicu. Sve je moguće. Zato iz stana nećeš izaći bez kišobrana. Čak i kada na nebu nema oblaka.

Sklonište sam pronašao u sasvim ugodnom ambijentu jednog caffe-bara. Zove se Barista’s i  nudi zaista dobru kavu. Proveo sam tamo nekoliko sati zadubljen u knjigu koja mi se pronašla pri ruci. Kiša je pljuštila dok sam ispijao kavu i uživao u slobodnom popodnevu s knjigom u ruci.

 

 

Kao što sam već spomenu, kada se nađeš u Grazu jednostavno ne obraćaš pozornost na vremensku prognozu. Tako je popodne ponovno zasjalo sunce, a ja sam nastavio šetnju koju sam započeo u jutro.

 

 

Jedna od posebnosti kojom me Graz osvojio je gomila zelenila koja izniče praktički ni od kud. Cijeli je grad prošaran parkovima i drvećem koji na užurbani gradski život djeluju smirujuće. Gotovo na svakom koraku se nalaze oaze u koje možete zaviriti, pronaći u njima ugodnu klupicu, sjesti, opustiti se i odmoriti.

 

 

Čak je i nebo tamo drugačije. Plavije je. Oblaci su bjeliji. Lišće je zelenije. Sve je nekako ljepše. Možda zato što sam došao u posjetu, zato što ne živim tamo. Ne znam. Znam samo da je predivno. I da uživam svaki put kada se vratim ovom predivnom gradu. Uvijek mu se vratim. I ponovno ću doći.

 

 

 

Alen Bjelopetrović Dax

Komentari

Alen Bjelopetrović

A. B. Dax je znanstvenik u nastajanju, ilitiga magistar kemije trenutno na doktorskome studiju. Ono malo slobodnog vremena što imam najčešće provodim s olovkom u ruci  bacajući misli na papir kako bi bar malo rasteretio skoro pa preopterećeni mozak. Ponekad uzmem fotoaparat u ruke i lutam po Pulskim šumama tražeći napuštene i skoro zaboravljene tvrđave dozvoljavajući im da me odvuku u neki drugi svijet, u neko vrijeme koje je odavno iza nas.

You May Also Like

Odgovori, komentiraj, diskutiraj

Bol, Lisa Gardner,bibliomanija, Ana Čaić Blažević, APortal,majka, dijete